Tepali su mu da je jedini predsjednik Amerike koji nije započeo niti jedan rat. Pa su ga izabrali. Od kad je izabran, vrlo efikasno, s velikom savjeđću razjebava sve ono što se relativno moglo nazvati svjestki mir, ili barem privid mira. Neskriveni apetiti prema Kanadi koje je pokazivao od samog početka mandata. Verbalna dugotrajna agresija prema Grenlandu, s obrazloženjem da ne želi da mu Rusi budu na granici, dokazala je da su američki krkani i kozojebi koje tamo zovu rednecskima ili hillbillyma, izabrali baš takovog poput sebe. Jer, kako drugačije opisati čovjeka koji se bahato hvali svojim neznanjem, ili ipak vješto plasira laži, ne bi li njegovi MAGA obožavatelji dobili nove argumente u nadlajavanju razuma. Naime, Rusija i Amerika udaljene su samo osamdeset i šest kilometara, a na sredini se nalaze Diomedi, otoci, od kojih jedan pripada Rusiji, a drugi Americi. Odaljeni su samo dva i pol kilometra jedan od drugog, dok je Grenland udaljen dvije tisuće milja od najbliže točke Amerike.
S Europom, točnije vođama Europe, s vođama EU, brisao je cipele redovito, od samog početka mandata. A oni, ponizni i ljigavi beskičmenjaci činili su sve da bi ostali pod njegovim stolom i tko zna što mu tamo radili. Europa je vrlo svjesno i vrlo čvrsto, praznoglavo i ljigavo ulizički predala uzde svoje energetske stabilnosti u ruke tipu koji je najvjerojatnije ponosni vlasnik nekoliko desetina dijagnoza, uglavnom psihičkih. Ondak je uhapsio predsjednika Venezuele. Ondak su njegovi policajci ubijali na ulici po nahođenju. Ondak je počeo rat u Iranu. Iranci su sukob naravno, proširili, pucaju na sve što se miče u susjednim zemljama, ali mi se nekako čini da najradije gađaju naftne bušotine. Cijene goriva poletjele su ko da su lansirane raketom. Kad bi rat nekim čudom sada stao, ovaj čas, normalna opskrba naftom bila bi moguća tek za par godina radi razrušene infrastrukture. Ali rat ne staje. Naprotiv.
Iskreno, ovih dana, podosta udaljen od bilo kakvih vijesti, dok redim masline i slušam najluđu stvar na svijetu, reklame na Radio Dalmacija, toliko šašave da često stanem i smijem se, ne pratim skoro ništa. Ili točnije ništa. Ali, ja ipak vrebam. Čekam ko što zmija čeka žabu da joj popusti pažnja. Koji će od europskih političara prvi nadlanicom obrisati usta i ponizno se podvući pod stol Putinu radi jeftinog goriva? A Putin sjedi na izvorima nafte i plina. Najjeftinijeg. Ne znam, ja navijam da prvi bude Gordan Grlić Radman. Pa ako Donald može biti pod stolom Bibiju, može i Gordan Vladimiru Vladimiroviču, kaj ne?
Trenutačna situacija na Bliskom istoku zbog rata i blokade Hormuškog tjesnaca, izazvala je značajne potrese u zrakoplovnoj industriji. Potres koji se jako osjeti u zraku. Ni sam Bog nemre garantirati stabilnost cijena avio karata, zbog drastičnog skoka cijena goriva. Gorivo je svakako najveći pojedinačni trošak zrakoplovnih kompanija, a dosiže do trideset posto operativnih troškova.
Cijena zrakoplovnog goriva skočila je s nedavnih osamdeset i pet dolara na čak sto pedeset do dvjesto dolara po barelu.
Aviokompanije, a mnogo ih je, koje nisu imale osigurane fiksne cijene goriva već su počele uvoditi dodatne naknade za gorivo, to se zove fuel surcharges.
Općenito mislim da nam je ova sezona otišla u kurac, radi Paklene Naranče.
Najveći udar osjetit će se na prekooceanskim letovima, posebno onima koji povezuju Europu, Aziju i Australiju. Moguča su poskupljenja avio karata do trideset posto, naravno uzevši u obzir sadašnji nivo cijena, a Bog zna kakve se još ludosti skrivaju u Naranči, pa je taj porast možda i premalen. Općenito su letovi, oni iz Australije i dalekog istoka postali dulji, jer se avioni preusmjeravaju radi mogućnosti bliskog susreta i samim time strmopizda s raketama koje ispucava ko je sjeti. Prekooceanski letovi iz tog smijera dulji su dva do tri sata, što znači i puno veću potrošnju goriva. A i poznate međustanice na dalekoistočnim letovima, Dubai, Doha i Abu Dhabi su uglavnom zatvorene, što još više produžava i poskupljuje letove.
Kako će se to odraziti na turizam u Hrvatskoj, nije teško predvidjeti. Prvo sam siguran da turisti koji su planirati na odmor ići u neku od destinacija tipa Dubai, neće umjesto toga otputovati u Karlobag Ili Krilo Jasenice. Dakle, s tog naslova povećanja broja turista nećemo imati. Nije se oglasio ni još uvijek guverner Vujčić s preporukom da ljetujemo gdje je jeftinije.
Općenito mislim da nam je ova sezona otišla u kurac, radi Paklene Naranče.
A Herr Hanns i Frau Steffi, automehaničar i frizerka iz Neuruppina sjeverno od Belina, koji su godinama dolazili na Jadran, prvenstveno radi cijena, još su prošle godine zabrinuto vrtjeli glavama radi skupoće u Hrvatskoj. U odnosu na cijene od prošle sezone, cijene su otišle u nebo, a do sezone još imamo cijeli jedan kvartal, tko zna koliko li će se cijene podići.. A benzin će poskupjeti divljači, ako ga uopće i bude. A Berlinerima treba najmanje četiri rezervoara samo za amo-tamo. Vjerojatno će dobrano tetovirani Herr Hanns i izblajhana Frau Steffi, ostati kući. On žedan dobrog crnog vina, a ona čvrstih tijela Dalamtinaca koja je probavala dok on spava dobro naliven plavinom.
Upravo zbog toga je ogroman zadatak na leđima Gordana Grlića Radmana pod Putinovim stolom, mjesta s kojeg se samo čuje mljackanje i šljapkanje, uz poneki glasni uzdah Vladimira Vladimiroviča.
Također s vrlo velikim zanimanjem pratim, ali za sada nema nikakvih informacija, pa se moje praćenje svodi samo na očekivanja poteza Radne skupine za praćenje krize u Iranu, koju je osnovao SDP na inicijativu Siniše Hajdaša Dončića. Sve nekako vjerujem i ufam se u njih, željan njihovog rješenja situacije, jer Branko Grčić, Josip Tica i Joško Klisović će, siguran sam, svojim opgromnim autoritetom, znanjem i energijom naći rješenje za naš turizam.
Nama Hrvatima utješno je da se budućnost turizma, gospodarstva nalaze u rukama, a u ustima Gordana Grlića Radmana, Josipa Tice, Joška Klisovića i naročito Branka Grčića.
