Sad već jako davne 1781 godine, Immanuel Kant objavio je Kritiku čistog uma. U „Kritici čistog uma“ Kant predstavlja po prvi put svoj transcendentalni idealizam, teoriju koju on sam vidi kao ”kopernikanski obrat” u filozofskim raspravama između racionalizma i empirizma, idealizma i realizma.D avno je to bilo kad smo u gimnaziji bubali o tim stvarima, to tom Immanuelu i tom Kantu, pa sam ovaj sažetak o Kritici jednostavno kopirao.
Što je točno kopernikanski obrat, ako niste baš posve sigurni, ako ste malo zahršali, najbolje će vam pojasniti poznati HDZ-ov mislilac i erudit Blaženko Boban.
Kantovo djelo nastaloj je 1781. A danas je 2026. Dakle, pred dvije stotine četrdeset i pet godina. Te godine u Americi se odvijala vrlo značajna Bitka za Yorktown, a negdje na sjeveru, kraj granice s Kanadom Komandant Mark, Blaf i Žalosna Sova nadmudrivali su se s crvenim mundirima. S druge strane oceana, istovremeno je nastalo jedno od najvažnijih filozofskih djela u povijesti čovječanstva. Djelo je to za koje i danas, nakon dvije stotine četrdeset i pet godina, siguran sam da bi mnogi naši suvremenici kurca razumjeli. Pitali se o čemu taj nekakav Kant piše. Razlika u kulturi bila je već tada vrlo vrlo očita.
Nekako je došlo vrijeme da se napiše i druga knjiga. Kritika ljudskog bezumlja.
Svijet vrlo brzo, ali i vrlo sigurno propada u neznanje, u glupost, tupost koja je bezgranična. Kao što su ljudi nekad bili ponosni na svoje znanje, ponosni na činjenicu da poznaju nekog tko je znalac, pametan čovjek, danas, što je najapsurdnije, u vrijeme strahovito napretka znanosti, budalaština postaje trend. Primitivizam i zatucanost na svakom koraku. I budale koje poput dreka plutaju na površini posve sigurno nisu na površini slučajno. Na površinu su ih izgurali isto takvi, budale, da ih predstavljaju. Plimni val primitivizma i neznanja, koji se pretvorio u tsunami gluposti, primitivizma i neznanja gazi sve pred sobom. U mnogim društvima, u mnogim državama budale imaju zadnju riječ. Njihova je izvršna. Tsunami neznanja izbrisao je i zadnje mrvice znanja i napretka. Zagušio ih količinom.
Pitam se, a pitam ja i vas milly moyi, tko bi od naših političara, rečmo, iz Domovinskog pokreta, HDZ-a, a i velikog dijela SDP-a, manjinaca, ali i raznih Zekanovića i sličnih budala, uspio dokučiti makar samo u smisao kratkog sažetka knjige koji sam revno kopirao i zalijepio ovdje u članak? A kamo li uopće pročitati knjigu. O njihovom razumijevanju napisanom ne bih se usudio ni maštati.
Danas se oglasio Donald Trump, ma pišem gluposti, što danas, pa Trump se neprekidno oglašava, kao da bagerom neprekidno iskrcava ogromne količine političkog dreka, nasilja, nepoštivanja makar minimalne pristojnosti u komunikaciji. Danas je svoje dobio i Papa. Vjerojatno je po objavi bujice izvrtanja činjenica, difamacija, budalaština, Trump zadovoljno pogledao svoje ulizice i uzviknuo: E neka sam mu rekao.
Jer, sada je to već posve jasno, Trump je ono što se u nekakvom normalnom govoru ljudi naziva bezumnik. O tome je li on bolesnik, o broju njegovih dijagnoza ja ne bi htio spekulirati, nisam liječnik, samo čovjek sa životnim iskustvom. Kad sretnem takve, ja se maknem, pređem na drugu stranu ulice, uđem u prvi lokal koji mi je na putu. Samo da ih ne sretnem.
Jedini je zajeb kaj se sada od njegove ogromne gluposti, bezumlja nemaš gdje sakriti. Dakle on nije samo bezumnik, on je vrlo opasan bezumnik. Jasno je da Trump najvećim dijelom radi ono što su radili i svi predsjednici Amerike prije njega. Radi sranja. Ali, oni su to nekako radili otmjenije, prikriveno. A Trump je naprosto na svom tronu postavio WC školjku, naprčio se i sere. Izbeljio oči od naprezanja i sere li ga sere, napinje se i stenje, pa s olakšanjem izdahne. Pa nastavi sati dalje. Bez prestanka.
Smrad njegovog šaranja se širi na sve strane, on guši, a obavio je dobar dio zemaljske kugle, otprilike onako kako bi zemaljsku kuglu mogao obaviti radioaktivni oblak nastao, jebi ga, Trumpovom voljom.
Ogromna je odgovornost, sada se riječ odgovornost može polako pretvarati i u krivicu Amerikanaca koji su Trumpa izabrali drugi put. Dovoljno je samo sjetiti se divljanja razularenih krkana, krezubih neznalica što su divljali po Kongresu odbijajući pomisao da Trump mora predati vlast koju je izgubio na regularnim izborima.
Upravo oni, oni su najbolji simbol ponašanja Amerike danas. Sila, primitivizam, bezobzirnost. Izvrtanje činjenica, što je zajednički nazivnik svim krkanima, intelektualnim i moralnim nasilnicima širom ove jadne zemaljske kugle.
Američki narod, ovaj današnji, suvremeni, da, sklon sam kolektivno optužiti, danas, dvije stotine i četrdeset i pet godina nakon Kanta piše Kritiku ljudskog bezumlja.
I pisanje im posve dobro ide. Na žalost.
