Danima drug Natko, zaposlenik SDP-a, bumo rekli partijski aparatčik, s velikom pažnjom pregledava sve moguće dugoročne prognoze, a na svima više-manje isto. Dolazi taj jebeni El Nino, ljeto će biti pakleno vruće. Odmah je o tome obavijestio vrh stranke. Sastančili su prema svom običaju dugo, jerbo svaki od njih je osjetio potrebu iznijeli svoje mišljenje o El Ninu. Svi oni imaju svoje mišljenje. Ko u onoj poslovici i šupku, mišljenju i budalama. Gledaju u zastrašujuću meteorološku kartu.Tko će ovo preživit?
Moramo nešto smislit, pa u pičku materinu, krepat ćemo ovdje u Zagrebu kad krenu vrućine, začulo se kako netko govori sebi u bradu.
Ideja se rodila u trenutku. Veseli usklik druga Siniše, glavnog aparatčika, prenuo ih je sve iz stanja prelaska u kunjanje. Idemo na turneju!
Porez na ekstraprofit uhljeba, političara, saborskih zastupnika, ministara, lokalnih šerifa i armije državnih sisača masti nije spominjao, poštujući osnovni princip u hrvatskoj politici VVONK. Vrana vrani oči ne kopa.
Građanima moramo objasniti da je ova inflacija Plenkovićeva, nek ona ima ime i prezime. Pa će se jednog dana na fakultetima učiti o razdoblju Plenkovićeve inflacije. Idemo po gradovima, a idemo i na more, pa ćemo se malo i okupat, malo pršuta izist, popit koju bevandicu. Predlažem da idu saborski zastupnici, oni ionako nemaju posla, slobodni su, ne očekujem da idu oni koji su zaposleni u poduzećima. Moramo uvesti porez na ekstraprofit dobitnika inflacije, a to su, trgovački lanci, telekomi i banke, zatim ulaganja u energetsku samodostatnost i solarizaciju kućanstava, te jačanje domaće poljoprivredne proizvodnje.
Porez na ekstraprofit uhljeba, političara, saborskih zastupnika, ministara, lokalnih šerifa i armije državnih sisača masti nije spominjao, poštujući osnovni princip u hrvatskoj politici VVONK. Vrana vrani oči ne kopa. Diš protiv sebe?
Pa će u sklopu turneje na plažama razmilit među kupače, hodati s librom u rukama, faćarit turistice, predstavljat se, pa opalit uvježbani rafal, pojašnjavajući zašto su ovdje na plaži, da bi turistica upitala Beszél magyarul?
Nekad davno, na faksu smo bubetali stvar koja bi se mogla sažeti u samo kratkom tekstiću:
Ova grupa za stolom pojma nema o tvrtkama, nikad nisu radili u nečemu što se zove tvrtka, Oni su se probijali u karijeri ne znanjem, nego laktovima, napajani proračunskim punomasnim mlijekom. Kakve kurčeve tvrtke. Puj, puj!
Ali, da malo izmjenim i ponovim:
U ponovljenim tekstu promijenio sam riječ tvrtka s riječju država. Riječ radnik s riječju zaposlenik, jer ona označava one koji su u državi zaposleni, a nužno ne rade. Ništa. Ili rade štetu. Ali plaću dobivaju. I to masnu i redovitu.
Hrvati ponosno dokazuju svoju izdržljivost, s kojom se može mjeriti samo izdržljivost navijača Hajduka u nadanjima za osvajanjem prvenstva. Hrvati ponosno i uznosito trpe teret, svakog dana sve veći, državnog aparata. Štakora koji jedu i glođu sve. Srećom, kontejera ima. Ima i dućana koji se reklamiraju Sve ispod jedan EUR. Jerbo su shvatili gdje su došli poslovat.
Država je skupa. Država je preskupa. Gdje god pogledaš, postoje ogromne mogućnosti za uštede, rezanje troškova, ukidanje par stotinjak općina, ukidanje do granice apsudra dovedenih županija, smanjenjem državnog aparata, koji iz dana u dan raste. Ali potrebe za rezanjem nema. Malo se žagori po Twitteru, Fejsbuku i to je to. Prema tome, rezerve za podizat troškove države postoje. Remen se može i hoće stezat još. Nemilice. O skupoj državi ovi za stolom ni trc ni mrc. Pa nisu ludi, radit kontra sebe. Kenjaj nešto uopćeno, beri dobru lovu i to je to. Građani na izborima ne izabiru samo tko će vladati, izabiru i jebivjetre koji će sretno i mirno spavati u opoziciji. Nit mozga ni pameti. A lova fenomenalna.
Jednim svojim potpisom korumpirao je saborske zastupnike. Kupio ih nezasluženo visokim plaćama, na teret građana.
U samo dvije godine, državni aparat povećao se za devetnaest tisuća grla. Istovremeno, u dvije godine, iz Hrvatske je iselilo osamdeset tisuća osoba. Broj zaposlenih u državnoj upravi umjesto da se makar proporcionalno smanjuje, povećava se. Na četiri iseljena Hrvata, jedan novi uhljeb, sisač državne sise. S punomasnim mlijekom i medom. Na fakultetima se smanjio broj studenata, a povećava se broj profesora, povećava se i broj kolegija koje ne pohađa nitko.
Plenković je politički pametno, gospodarski nepametno i neodgovorno, povećao plaće svim saborskim zastupnicima, ministrima, a taj val povišenja proširio se i na državnu upravu. To što je nepametno i neodgovorno, nema veze jer ionako je smisao cijele Plenkovićeve vladavine Iza mene potop.
Jednim svojim potpisom korumpirao je saborske zastupnike. Kupio ih nezasluženo visokim plaćama, na teret građana.
Odluka o drastičnom povećanju plaća saborskim zastupnicima, ali i svim ostalim državnim dužnosnicima, donesena je na sjednici Vlade Republike Hrvatske u četvrtak, 25. srpnja 2024. godine. Skupna za stolom, njih desetak što vijeća o mjerama suzbijanja djelovanja El Nina na njih, mjesečno dobije, namjerno ne pišem zaradi, jer oni ni pizdu ledene vode zaradili nisu, četrdesetak tisuća EUR-a. Za ništa. Nizašto. A dio građana koji su ih izabrali na rubu gladi. Egzistencije.
I oni bi nosali knjigu po moru da se u nju upisuju dojmovi o inflaciji, kupali se i tražili građane da pišu u njoj. Joj da mi je znati gdje će i kad biti, pa da im se i ja utefterim u knjigu. A turistički radnici če s nerazumijevanjem gledati te smetenjake što izlaze iz kombija, hodaju s librom i teftere u njega, podigli su oni cijene, ako treba i još će. I boli ih kurac za inflaciju. Baš ko što ove bogataše iz kombija boli kurac za građane
Jel ima negdje objavljen raspored gdje će se pisat u taj libar, pa da dođem i upišem:
Plenković je najgori premijer svijeta, ali je svemirski brod za ove s knjigom!https://t.co/1sGnCkXH8Y
— Spectator (@SpectatorHR) May 20, 2026
Čitam ovih dana, svi su se uprli pisati da je Plenković neurozan. Pa navode onog Sokola, pa mišljenje Europske komisije o otimačini EPPO-u predmeta Vilija Beroša od strane Plenkijevog dečka. Ja ne vjerujem da je Plenković nervozan. Kraj ovih nema zakaj bit nervozan.
Ali, kad bi se pojavio Zoran Milanović, mašući papirom i cinično se cerekajući u kamere govoreći, Evo je, to je moja lista…
Bila bi to druga pjesma. Ali kad se pojaviš s listom i kažeš Ovo je moja lista, onda iza toga slijedi rad. Puno rada.
Dakle, ni od toga ništa.
