Ova prva faza boravka na moru je gotova. Nekoliko dana u Zagrebu, pa ću opet doli. Ljenčariti pod izgovorom pripreme za berbu maslina. Košenje i čišćenje. Pa na lignje. Pa pot bevande. Meni su cili dani doli samo pižolot.
Pisanje o njima u takvim situacijama djeluje bromatski. Baš ko što je djelovao brom u čaju što su nam ga davali u JNA, a mi redovito prolijevali, da nas ne udre u jaja.
Ništa nisam pratio. Nisam previše ni pisao, jer grehota je pisati, ja pišem uvijek u kafićima. U debelom hladu. A kako ću pisati kad preda mnom defilira kolona žena koja ide na plažu, taman dok se malo oporavim, one sad idu s plaže ogrnute samo onim mrežastim haljinicama, koje ništa ne skrivaju, samo izazivaju. I sad ti druže Spectatore piši o Đakiću, Plenkoviću, Hajdašu Dončiću, ili onom Hermanu, ma ne Gohringu, onom drugom, Mislavu, isti kurac. Ma kurac ću pisati.
Pisanje o njima u takvim situacijama djeluje bromatski. Baš ko što je djelovao brom u čaju što su nam ga davali u JNA, a mi redovito prolijevali, da nas ne udre u jaja.
Nisam pratio, jer realno i nema potrebe pratiti. Nema ništa nova, jerbo, svinjarije u nas se događaju ko na tekućoj traci, a reakcije javnosti uvijek su dijagonalno suprotne reakciji vlasti. Kao što su stariji vodnici u JNA govorili, Ista meta, isto odstojanje.
Raspisali se svi o nekakvom otpadu koji je godinama istovaran u Gospiću, ali naravno i šire. Otpad kojeg su pametne države godinama strpljivo skupljale i cijelo vrijeme tražili budale koje će ga prihvatit. Čak mislim da se i nisu trebali puno truditi, jer znaju oni ko su budale. Ne obične budale, nego prijetvorne. Budale koje su spremne posegnuti u bilo čiji džep, uništiti sve dok su im čvalje pune priča o domoljublju i svakim danom sve više uništavati ono što oni nazivaju domovinom.
Domoljublje je postala jedna odvratna riječ. Riječ koju godinama kompromitiraju na svakom koraku. Svakim djelom se ta riječ sve više uvaljuje u žitka govna. Slično kao nekad riječ poduzetnica, jerbo su se sve kurave skupljene oko jedne skupe zagrebačke isto tako poduzetnice, a u stvari kuplerke, nazivale poduzetnice.
U Hrvatskoj imamo brat bratu milion profesionalnih domoljuba. Onih gadova koji svoje iskazivanje nekakve ljubavi prema domovini debelo naplaćuju, otimajući pravo na dostojan život ostalim građanima. Sve te odvratne pizde sada šute ko pičke. Branitelji, članovi HDZ-a, ali i pojedinci i članovi stranaka uguženih u prkno HDZ-a šute. Šute ko zadnje pičke. A Gospić se davi u otrovu koji prodire duboko i dospijeva do vode koju Likote piju. Slijedeća generacija Ličana će se rađati bez jaja, ali nema veze, imati će tri ruke. Stručnjaci upozoravaju na ogromnu opasnost, ali Hrvoje Zekanović, Josip Đakić, Ivan Budalić i ostale budale misle da opsanosti nema. A oni su specijalisti mulproduktivci, stručnjaci ni za što.
Javio se i Penava i naravno za sve optužio Jugoslaviju, da je u vrijeme Juge počelo odlaganje otpada i smeća.
A ja tvrdim da nije. Prvi je s uvozom opasnog otpada počeo Franjo Tuđman, koji je uvozio smeće i otpad, šljam koji je odmah po dolasku na Pleso, odvođen na Kvaternikov trg. Tamo su ih u javnom kupalištu Dijana prvo dobro okupali i očistili, pa preko puta u Namu, obukli ih u svilena odijela, vezali im kravate i nabili igle za kravatu. I instalirali u vrh vlasti. Razbacalo ih ko đubre po livadi. Pa nek gnoje.
I kakva država može biti, kad ju je projektirao otpad? S njegovom praksom nastavio je i Andrej Plenković koji je zastupnicima i strankama koje ga podržavaju pretvorio u đubrenicu. Ljudski talog koji je radi svojih interesa spreman žrtvovati domovinu, dok govori o domoljublju.
I zaludu sve. Jerbo, nije samo Gospić, diljem cijele Hrvatske su ogromna odlagališta otpada, opasnog. Svakako je najopasniji otpad skupljen oko Andreja Plenkovića, u vladi i Saboru.
A tu se ne može ništa. Jer, Hrvatska je bila lijep komad zemaljske kugle nastanjen budalama. Ljepota nestaje, ali zato se budale množe.
