Postoji ekipa koja se bavi predviđanjem krivih poteza, pa kada se slože koji je potez svakako najgori u datoj situaciji, onda ga i ponosno povuku.
Sjedište te ekipe jest u Zagrebu, u neposrednoj blizini Schlosserovih stuba, na adresi Iblerov trg.
Ekipa je to bezidejnih sivih eksperata za krive poteze.
Svoju su vještinu izbrusili skoro do savršenstva, a cjelokupna javnost koja ih prati, bilo stalno ili povremeno, impresionirana je njihovim talentom, ali i upornošću i voljom.
Iz toga razloga ih i ne puštaju u birtije koje se nalaze na vrhu nekakvih tornjeva, jer bi oni, posve sigurno skočili sa prozora birtije u bezdan. U najboljoj namjeri.
Pred četiri godine, skoro u dan, održani su izbori za predsjednika države, na kojima je kandidat SDP-a, Ivo Josipović izgubio od Kolinde Grabar Kitarović.
Za tijesnu razliku.
Jako tijesnu i usku.
Usku otprilike toliko koliko je širok izlaz na more BiH.
Ako ste razumjeli što sam htio reći.
Ako niste, niti nećete ni da vam crtam.
Dakle, dan dva nakon gubitka na izborima I.J. optužio je i kritizirao SDP radi izbornog poraza, da bi nakon toga preko njih pokušao izbjeći platiti porez na sredstva dodijeljena mu u kampanji.
Mnogim članovima, koji su, kako to SDP ovci vole govoriti krvarili i smrzavali na štandovima, ta izjava nije nikako legla.
Ubrzo je Ivo Josipović postao davna prošlost većini SDP-ovaca, iako se on svojim pojavljivanjima na nekakvim eventima pokušavao održati koliko toliko u javnosti. Njegovo ime se zazivalo i mahalo njime u pokušajima destabiliziranja vodstva, kako onomad Zorana Milanovića, tako i sada Davora Bernardića, uz moju dilemu, da li je Davor Bernardić svjestan da mu je svako povezivanje sa Ivom Josipovićem, samo još jedan premaz špekom po daski obilato namazanom maščobom.
Poznajući autodestruktivnost Davora Bernardića, on toga nije svjestan.
Unatoč svim činjenicama, moje je mišljenje da Bernardić ima puno više socijalne inteligencije od Ive Josipovića, koji je naprosto nema.
Čovjek je to krivih poteza, kao na tekućoj traci. Čak mu i SDP-ovci mogu zavidjeti, a to je već onda uistinu pravi talent.
Nakon prve, majstorski vođene kampanje, koja je od bezličnog sveučilišnog profesora i avangardnog kompozitora učinila predsjednikom, uslijedila je druga kampanja, katastrofalno vođena, u tijeku koje je Josipović izašao sa svima potpuno nerazumljivim prijedlozima ustavnih promjena, za koje se većini građana koji su izlazili na izbore, da prostite jebalo živo.
Josipović je osnovao stranku Naprijed Hrvatska, koja se od samog početka utoplila u sivilo i bezidejnost, a okosnicu stranke činili su odbjegli članovi SDP-a i jedan dio članova SDP-a koje je u NH delegirao Milan Bandić.
Nekoliko sam puta pisao i to još uvijek smatram, da je jedina vrijednost stranke činjenica da u njoj imaju , odličnog zastupnika u Skupštini Grada Zagreba.
Dakle, stranka je to koja se sada u realnom vremenu, jedan dan gasi, drugi dan udružuje, treći dan ulazi u nešto.
Čini mi se da je sve to skupa na principu Imaju kontracepciju, ali nemaju koncepciju.
Znaju što ne žele, ali ne znaju što hoće!
Opet danas novine špekuliraju (ali ne samo novine nego i viđeniji članovi SDP-a) o povratku Ive Josipovića u SDP.
Dakle, Glas, sa kojim Josipović dugo hofira, ne treba Ivu Josipovića i njegove prve suradnike iz NH, kako bi ih uvrstio u svoju vladajuću nomenklaturu, Glasu bi naprosto bila zgodna činjenica da je kod njih na lageru bivši predsjednik Republike.
Te bi se svi oni iz NH utopili u stranačko sivilo Glasa.
Ništa više.
Članovi NH bili bi pretvoreni u eksponate u Glasu. Posve sigurno je da Ivo Josipović nipošto ne bi bio predsjednički kandidat Glasa na slijedećim izborima, a ni njegovi potpredsjednici i prvi suradnici ne bi bili nikakvi faktori u Glasu, a upravo to je lajtmotiv cijelog ovog Josipovićevog vrludanja od stranke do stranke.
Josipović naprosto ne želi biti kooptiran u ionako malobrojno člansko tijelo Glasa, on želi ući na velika vrata, kako sam nedavno napisao, da bi se u tom slučaju stranka morala zvati Naprijed Glasna Hrvatska.
Priča o Glasu i NH, je na sve dužem štapu, a vrijeme prolazi, pa se opet aktualizira povratak Josipovića u SDP, a Stručni tim zadužen za predviđanje i provođenje loših poteza, 10000 Zagreb, Trg Drage Iblera, to ocjenjuje kao jako dobar potez, pa je skoro sigurno da će on biti realziran.
Josipović u cijelu priču, po shvaćanjima SDP-ovaca, ulazi kao moneta za potkusurivanje ili naprosto u svojstvu masne slavonske slanine kojom bi se dodatno mazala daska Davoru Bernardiću.
Izborni debakl za EU izbore je SDP-u zagarantiran i neizbježan.
SDP će moći će organizirati veliku feštu sa vatrometom i pucanjem u zrak i neizostavnom gulašijadom i turnirima u belotu, ako osvoje dva mjesta, čime bi se otvorila vrata totalnoj propasti SDP-a.
Tada će biti moguća dva scenarija.
Prvi je, odlazak Davora Bernadića ali doduše, ne trenutan, jer u SDP-u su majstori razvlačenja i otezanja, tako da bi i za to trebalo barem tri do četiri mjeseca, pa kampanja sa desetak kandidata koji rašarafljuju stranku do zadnje matice po svakom jebenom mjestu države, sve do tik pred izbore za predsjednika države, pa bi za predsjednika ske tranizabrali Komadinu, koji je po mojem uvjerenju bezbroj puta lošije rješenje od Bernardića.
Pa bi on za predsjednika podržao Ivu Josipovića, koji na predsjedničkim izborima ne bi mogao osvojiti više od deset posto glasova, te bi posve sigurno otpao u prvom krugu.
Drugi scenarij je trenutni odlazak Davora Bernardića i instalacija Ive Josipovića za predsjednika stranke.
Gore od toga može bit jedino da predsjednik stranke postane Komadina ili Rajko Ostojić.
Pa će onda SDP ovci vidjeti zakaj kusa pizdu nosi.
Dakle sve ovo što se sada dešava oko Josipovića, je u funkciji pokušaja destabilizacije Davora Bernardića, te pronalaženje novog rješenja.
Uvođenja u igru Ive Josipovića.
Pa da ponovim, pa će onda SDP ovci vidjeti zakaj kusa pizdu nosi
Naravoučenije je: Drš’te se vi Bere, kakav je da je!
