Radi takvih kao što je Ivan Hrstić, N1 postao je negledljiv

Zamisli sranje.

Plaćam HRT pretplatu, a sa gađenjem preskačem njihove programe.

Još od vremena kada su emitirali legendarna Mokrišta. Ili su to bila ipak samo Đubrišta?

Pa se vonj mokraće, tople i žute, izmiješao sa toplim vonjem đubrišta i izlazi iz mog skupog televizora ravno u sred moje dnevne sobe.

Dakle HRT, programe od jedan do dvadeset i tri ne gledam.

Zbogradi mentalne higijene i nezasranog tepiha.

A plaćam osamdeset kuna.

Dvije i pol škatule duvana.

Znam, mogo bi pušit i jeftinije cigarete od pravog Dunhilla (jebate danas je svaka krdža Dunhill) pa bi bilo i za tri škatule.

Ne gledam ni one kič emisije sa nekakvim polusvijetom na RTL.

Ni rijetke neloše filmove na Novoj TV, jerbo trebam uzet godišnji dok odgledam film do kraja.

Pa sam gledao N1.

Gledao kažem, jer, i to mi se nekako počinje gaditi.

Nakupilo se tu svašta.

Ali, kad se pojavi onaj Ivan Hrstić, uistinu se sjetim i Mokrišta i Đubrišta i Smiljka Šagolja i Mile Štule s one druge strane, pa čak i hvala Bogu blagopočivajućeg Karla Gustava Strohma.

Taj je pak Hrstič sijač mržnje na televiziji koju sam smatrao ozbiljnom, informativnom, neopredijeljenom.

Naravno da nisam gledao HRT emisiju o zločinima, ali me iziritirao njegov status.

Bio dokumentarac večeras di su rekli da su berlinski zid komunisti zvali antifašističkim.

Pa se odma osjetio nać livadu pognojit duhovni nasljednik Smiljka Šagolja i K.G. Strohma i objavit:

Nakon pada berlinskog „Antifašističkog obrambenog zida“ samo tikvan sebe zove antifašistom. Pozdrav od vašeg kontrafašista.

I ovo je status novinara N1 televizije.

Koju sam do sada pratio misleći da je rasterećena od našeg dnevnog primitivizma i zatucanosti.

Jebiga, neću više gledat ni N1.

Ili se i N1 televizija ufatila u revizionističko kolo?

Valja pričekati reakciju urednika.

i