11.7 C
Zagreb
Četvrtak, 2 svibnja, 2024
NaslovnicaSpectatorSpectator kolumnaMimì metallurgico ferito nell'onore (Povrijeđena čast Mimija Metalca)

Mimì metallurgico ferito nell’onore (Povrijeđena čast Mimija Metalca)

Objavljeno

A poslanih u kurac na portalu bilo je podosta. I lijevo i desno i pravo. Šarao sam. Baš kao što šaraju veterani što sjede na balkonu na kino projekcijama u Južnoj Africi.

Mimi Metalac

Radio sam svašta u životu. Sada, nakon svega, nekako sam najponosniji na položenu kvalifikaciju za tokara. KV tokar!

Bila je prilika, ja upisao faks, pa rekoh, ajde. I položio ispite u RANS Moša Pijade, dobio diplomu. KV Tokar. I pravo upisa u radnu knjižicu, kupio radnju knjižicu i upisalo mi u nju. I radio na drebanku. Ja tokar. Metalac. Baš kao što je i On bio metalac.

Mimì metallurgico ferito nell’onore. Mimi metalac. Film božanske Line Wertmüller, kojeg sam nekako u to vrijeme, gledao nekoliko puta.

Svašta sam radio. I tokario, a dosta kasnije i prodavao i kupovao i uvozio i izvozio i upravljao poduzećima.

I sad sam zaposlenik kod tipa čije sam ime morao pogledati u Google prije no što sam ga upisao ovdje. Kod nekog Marina Piletića. Imam ugovor na neodređeno. S plaćom koja dolazi poprilično redovito, oko osmog u mjesecu. Nisam član nikakvog sindikata, mene ne zastupa nitko. Ne zastupaju me ni reprezentativci, jerbo ako moram platiti porez, ja ga platim ovdje, u Hrvatskoj. Jerbo, ja sam svoj posao radio za lovu, a ne za Hrvatsku, kao što rade oni, koji istinski preziru novac. Ne zastupaju me ni političari u Saboru. Niti u EU.

Oni donose odluke koje ja moram poštivati. I to je to.

Zadnjih pet godina vlasnik sam portala. Ovog ovdje.

Bumo rekli, medijski magnat sam.

Sve radim sam, i pišem i istražujem i provjeravam i dizajniram. Nema redakcije. Nema novinara, nema novinarki, nema svađe i zavisti. Samo rad. Kave. Pisanje, navirivanje preko monitora dok pišem u boljim birtijama, ne bih li uočio kakvog dobrog komada. Pa malo odmorio i odmorio okice i procirkulirao adrenalin.

Nikada nisam dopustio bilo kome mogućnost, ma njanci ni šansicu, da odlučuje što ću pisati. Kako ću pisati. Koga ću poslati u kurac. Sve sam radio sam. I nema drugih krivaca osim mene. Ni zaslužnih, ako je toga bilo.

A poslanih u kurac na portalu bilo je podosta. I lijevo i desno i pravo. Šarao sam. Baš kao što šaraju veterani što sjede na balkonu na kino projekcijama u Južnoj Africi.

Nikada se nisam upuštao u linč i čerečenje bilo koga iz čistog mira. Šutiranje krepanog lava.

Onako, samo zato jer mi je ćeif. Jer su me roditelji naučili da se to ne radi. I ja sam to naučio svoju djecu. A imam sreće gledati kako oni uče svoju.

Nisam nekog hvalio niti kudio zato jer su me potplatili. Ili jer su obećali zakupiti reklamni prostor. Ili zato jer sam naprosto, govno. Jer govno nisam. Samo prezirem budale, lopove, moralne prostitutke, konvertite, pervertite. Mrzim nemoral. Laž i krađu.

To, čerečenje ljudi, institucija, izmišljanje i prenapuhivanje afera rade tipovi koji nisu ništa drugo do li samo, da prostite – govno. Moralni i ljudski šljam, vrlo često polupismeni polutani, poluobrazovani, koji su se nekim čudom (da li??), ili ipak slagalicom koja se slaže u nevidljivim krugovima, dokopali mikrofona ili redakcijskog kompjutora sa samo jednim zadatkom.

Samo bali i seri. To je dovoljno

Bali i seri. Što više, što bezobraznije. O nekima od njih imam, na žalost dovoljno spoznaja, da čak i mogu razumjeti zašto to rade. Nad glavom u redakcijama vise im slike Marinka Božića, Roberta Naprte, Smiljka Šagolja, Karla Gustafa Strohma. Velikana tog smjera novinarstva.

Pročitajte i ovo:
U vrijeme korone, dekubitus je najvažniji!

Novinarstva u kojem su u Regionu, htjeli mi to priznati ili ne, ipak odmakli ispred nas. Ali, trudimo se sustići ih.

Sijači mržnje prema svima koji nisu, Bogu hvala, poput njih. Povezanih čudnim vezama sa samim vrhom države, savjesno i grobarski precizno obavljaju svoje zadatke.

Jutarnji list upinje se ovih dana svim snagama uništiti život obiteljima koje su usvojile djecu u Africi. I to nakon dva suđenja u Africi, a na oba su ljudi oslobođeni. Razumijem Pernarov poriv za uništavanjem tih ljudi i budućnosti male djece. A sada razumijem i poriv novinarki koje danima razvlače i roditelje i djecu. Zar samo zato jer su djeca crna? Zar misle da će ta djeca odrastati u pravednom društvu i bez njihove zlobe? Ne neće. Ali novinarke u tu nečasnu rabotu unose svoju mržnju i žar, svoje osobne stavove.

Perjanice širenja mržnje poluinformacijama.

A toliko je dobrih tema za pisati ovih dana. Evo, premijer Plenković odlazi u Srbiju, sresti će Anu Brnabić, premijerku Srbije koja kaže da je Oluja bila etničko čišćenje. Mogle bi Perjanice Jutarnjeg i o tome pisati. Slobodno neka unose i svoje osobne stavove, a ima ih, naravno! Bilo bi vrlo interesantno vidjeti ih. Pa da znamo tko nas to zaglupljuje i vodi u mržnju prema nevinima.

Neki od vas će razumjeti o čemu pišem.

 

Televizija Sveti Duh

N1 ima ekipu koja spava na stepenicama jedine bolnice u Hrvatskoj. I izvještava o svemu. Marljivo, bombastično. Pumpa atmosferu. One trake s napisima, titlovi neprekidno pišu o Svetom Duhu.

Televizija Sveti Duh. Do skučenog uma redakcije N1 nije došla ideja da na Googleu provjere, ima li još koja bolnica u Hrvatskoj. Osim Svetog Duha. U drugim bolnicama pacijenti ne trpaju u sebe suhe žemlje i dave se njima. Samo na Svetom Duhu.

Danas su dvije pacijentice odbile ručak jer im nije bio dobar. Samo čekam vijesti o tome. Frfljavo javljanje nekakve reporterkice nevične hrvatskom jeziku, prepunom poštapalica.

Sveti Duh jedini radi pobačaje, možda je to razlog?

Jer u drugim bolnicama, koje imaju najviše desetak mjesta u mrtvačnicama, a dnevno umire petnaestak ljudi, umrli ne zatrpavaju mrtvačnice, kao u Svetom Duhu. U drugim bolnicama liječnici imaju priziv savjesti, a nemaju ga na Svetom Duhu. Pa jedini rade pobačaje.

Možda je upravo to razlog?

U drugim bolnicama pacijenti ne obolijevaju od bolničkih infekcija. Samo na Svetom Duhu. Izraz bolnička infekcija izmišljen je valjda upravo na N1 televiziji u vrijeme kad su dobili nalog čerečiti Sveti Duh. Prije toga nije postojao.

Dajte ljudi, pa kako vas nije sram?

Pa vi ste samo moralni otpad.

Nečasni i korumpirani, polupismeni, poluobrazovani polusvijet, otpad koji zaglupljuje narod i vodite ga u moralni ponor.

Najnovije

Sisa Grada Zagreba

Početkom ove godine Grad Zagreb odlučio je pokazati kako on transparentno posluje. Pa je...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Vezani članci

Pismo drugu Viktoru Gotovcu

Druže Gotovac, Ustanovio sam da imam premalu glavu, koliko se ideja po njoj vrti. Vrte...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Vezani članci

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni...

još sličnog sadržaja