Pamtim ja svašta

Godine su nazočne. Na mojim leđima. Puno ih je, ali se leđa još ne savijaju, kosti ne pucaju od tereta. Ono malo kose postalo je srebrno. Oči koje su se nagledale svega. I svijeta, i tuge i jada i sreće. Mozak koji Bogu hvala još pamti, premda bi bilo bolje da je pamćenje selektivno, da zaboravi i neke ljude i neke događaje.

Jer su stvari koje su se možda činile i dobrima, s odmakom vremena sve lošije. Ružnije. Sramotnije.

Već tri i pol desetljeća živim u Hrvatskoj. Pokušavam se sjetiti koliko li je raznih izbora prošlo od pokliča Imamo Hrvatskuuuuu!

Koliko predsjedničkih, parlamentarnih, koliko tih EU, koliko lokalnih?

Ne znam.

Iskreno ne znam, a i po ovoj vrućini mi se ne da brojati. Nisam lud. Uzeti list papira i vući crte, četiri pa prekrižiti.

Antonio, vruće mi je

Uopće nekakav paperworks sada po ovoj vrućini je strava.

Sve to dođe s godinama.

Nekad davno u ovo vrijeme bubao sam, polagao ispite, lovio uvjete da miran mogu otići na more, ili skitati se po Europi, šverat u vlakovima, igrat se lovice s kondukterima, gluvarit po Londonu i Parizu. Hraniti se rano ujutro ukradenim mlijekom i kruhom što ih dostavljači ostave pred dućanima.

A danas bez klime ne bi ni do auta.

Sve te budalaštine od mojih ispita ispravljali su profesori. Koji su isto poput mene nekad davno bubali i lovili uvjete. Da bi nakon diplome po vrućini ispravljali testove. Jebeš to.

Kak im se da. Ja ne bi. Ne zavidim ni mom omiljenom profi, drugu i kamaradu Viktoru, koji posve sigurno zna barem sto pedeset i sedam načina kako ugodnije provesti vrijeme, umjesto ispravljanja ispita. Od toga su barem sto dvadeset i četiri načina vezana uz kušanja raznih vina iz znojnih boca.

Ja bi popio ledeni Stout. Onako s guštom. Zapalio cigaretu. I razmišljao. O izborima.

Dakle, počeo sam s izborima.

Izbori dolaze

Sve mi se čini, svakim danom sve više, da mi Hrvati na svakim parlamentarnim i lokalnim izborima, a i na EU izborima biramo baš ono, sve najgore. Mahom budale. Oni koji nisu budale, pokvarenjaci su.

Sa samo pet šest časnih iznimaka.

Ko da se trudimo. Pred izbore razmišljamo, odvagujemo, bilježimo, pa križamo, pa onda ustanovimo, ovaj je još gori. Još je veća svinja. Još k tome budala je. A bogat ko krez, a budala, valjda zato jer je svinja.

E njega ću birat.

Onda pratiš dalje. Naiđeš na još goreg. Glupljeg, pokvarenijeg,. Umočenog u stotinjak afera. Pa zaokružuješ njega, onu svinju brišeš.

Ponuda je bogata, konkurencija ogromna i žestoka.

I tako, izlazimo na izbore spremni.

Za izabrat najgore. Kao što činimo uvijek. Savjesno i strasno. I čudimo se što jedino u nogometu značimo nešto.

Naša medalja je uvijek zlatnog sjaja

Nogomet je muški sport, premda i žene igraju. A našu reprezentaciju čine pravi muškarci.

Koji su, baš kao u životu, uvijek drugi.

Nikad prvi.

Ali, mi smo Hrvati, vječiti drugi, pa je naravno, onaj prvi lošiji od nas. Pa zvao se on Rocco Siffredi ili reprezentacija Francuske ili Španjolske.

Naša medalja je uvijek zlatnog sjaja. Dobro da ne nosimo na reveru i srebrni himen, zlatnog sjaja. Naravno.

Predizborna vremena

Ja strašno volim predizborna vremena. Sučeljavanja na kojima čujem takvih sranja da naprosto ne mogu vjerovat. Veselim se Majdi Burić više nego se moja unuka veseli sladoledu. Ili onoj maloj vedeti iz Dubrovnika kaj se budi u HDZ snu.

Kakvi će to u sučeljavanjima bit izvori.

Budalaština.

Bunar budala

Po odgoju, po rodu, po društvu, po životnim stavovima sam ljevičar. A sada se najviše veselim kampanjama ljevičara.

Ili onog što sami sebe računa kao ljevičare.

Na ljevici će nemušti činovnici svojim sivilom pokušati izvući građane na glasališta. Ne bi li zaokružili njih. Pojave se izlizanih pantalonica na turovima, izlizanih sjedenjem po foteljama raznih funkcija i foruma, slijepljenih jaja, zaprđeni, pojma o životu nemaju i nude rješenja za bolji život.

Sve ovo skoro u dan koincidira s čuvenom izjavom Peđe Grbina Spremni smo na izborima z gradonačelnika u Zagrebu, podržati Tomislava Tomaševića.

Izjavom danom 19.07.2021, godinu dana prije lokalnih izbora. Izjavom kojom je ubio i ono malo nade, zgazio i zadnju šansu da SDP u Zagrebu napravi nekakav rezultat.

Shvaćaju li u SDP-u koliko je opasna Grbinova podrška Tomaševiću?

Peđa Grbin ubojica je stranke SDP u Zagrebu. Dovoljno je pogledati na sastav u Gradskoj skupštini. Samo bezidejna trupla. U se, na se i podase.

Meta je ista, odstojanje je isto.

Puhanje u guzicu mrtvacu s nadom da će oživjeti!

Peđa Grbin i njegovi šepavi mravi uzdaju se u spasonosnu koaliciju s još većim neznalicama,  trubadurima iz MOŽEMO!. Puhanje u guzicu mrtvacu s nadom da će oživjeti! Sve to u nadi da će preuzeti odgovornost za ovu državu.

A zbog izjava tipa kad mi preuzmemo odgovornost za ovu državu, postoji velika vjerojatnost sudskih tužbi građana zbog prijetnji. Ej, ja to smatram prijetnjom svojoj egzistenciji.

Sve u svemu, veselim se izborima. A oni dolaze. U velikim količinama.