Ne mržnja, samo prezir

Postoje grupe ljudi koje prezirem, ne mrzim, samo prezirem. Jer mi je mržnja prema ljudima strana, a inače mislim da ti ljudi i nisu vrijedni tako jakih emocija. Prezir je dovoljan. Prema njima, ali o onima koji ih podržavaju.

Ljudi koje smatram sjecikesama, grebatorima, besprizornim tipovima koji se bave javnim funkcijama, a gledaju samo svoj interes. Ili interes vrlo uske grupe ljudi. Vrlo često na štetu ostalih.

Ima tu i vođa sindikata, ima tu i saborskih zastupnika manjina.

Sve te ja oduvijek smatram i doživljavam kao moralnu klatež, koja je za osobne probitke u stanju napraviti salto mortale u tren oka.

Sjetite se samo proteklih lokalnih izbora. U prvom krugu kandidat za župana u nekakvoj vukojebini  dobio je podršku predstavnika nacionalnih manjina, pa je u drugi krug ušao s prednošću, da bi se u samo dva tjedna taj isti nacionalni manjinac predomislio i  iz nepoznatih razloga (hihhihi), odlučio podržati kandidaturu za župana nekog HDZ-ovog tupana.

I sad imamo HDZ tupana kao župana i manjinca s malo osvojenih glasova, koji je postao strašno utjecajan u toj vukojebini od županije. Jer je podržo. On vedri, oblači, svlači. Radi što hoće. Kadrovira. Jer je dao podršku. Pa sada on dobiva po dršku, kako je i red. Gadljivo. Kao i oni koji ga podržavaju.

Sličan prezir oduvijek osjećam prema vođama sindikata. Ljudski prezir. Odavno sam se uvjerio da oni gledaju samo i isključivo svoj interes, vođeni poznatim principom sindikalnih vođa IMT principom.

Ima l’ mene tute.

Pametno su se dosjetili vođe sindikata, spoznavši da je nekako najugodnije tuđim kurcem gloginje mlatit.

Pa su predložili da se članovima sindikata povećaju božićnice, uskrsnice i regresi, u odnosu na radnike koji nisu članovi sindikata.

Seljački i pojednostavljeno rečeno, vi imate uskrsnicu od 200 EUR, niste član nikakvog sindikata, a vaš kolega, koji radi u stoj firmi kao vi, član je sindikata. I dobiva 300 EUR. Sto EUR više jer se moli u crkvi koja pripada sekti koju vodi Vilim Ribič. Ili Krešo Sever. Ili Mladen Novosel. Ili ona Sonja Šprem, šefovica sindikata prosvjete kaj ne zna č i ć.

Sto EUR više članovima sindikata bilo bi isplaćeno iz iste kase, što jasno dovodi cijelu priču u povećanje mase za plaće, pa bi dodatno bili penalizirani oni koji nisu pripadnici ni jedne sekte koje vode ti luftbremzeri. Podjelom povišice ostalo bi manje onima koji nisu članovi.

Baš pravo hrvatski.

Jerbo su se tako dogovorili s Plenkovićem, kojeg boli ona stvar i za zakonitost, a što je s moralom, to znamo već od prije.

Zakon o radu određuje da članovi reprezentativnih sindikata, kao i nečlanovi dobivaju božićnicu 200 EUR-a. A Plenki obećo tristo članovima. Ostalima kurac.

Jer, jebeš zakon. Tko sam, ja sam!

Srećom Ustavni sud je taj članak stavio izvan snage, pa svi dobivaju isto..

Svim tim sindikatima zajednički je nazivnik samo jedan.

Njihovi članovi plaće, božićnice, uskrsnice, regrese dobivaju iz državnog proračuna u institucijama u kojima su zaposleni, što nužno i ne znači da i rade. Imaju radno mjesto.

Državni proračun je ono što se puni najvećim dijelom porezima i to

• direktnim porezima, a to su porez na dohodak, prirez poreza na dohodak, porez na dobit i porez na imovinu (snose ih porezni obveznici kad dio svog dohotka, dobiti ili imovine uplaćuju direktno u državni proračun)
• indirektnim porezima (npr. PDV i trošarine koji su uključeni u cijenu pa, iako ih u proračun uplaćuju trgovci, indirektno ih snose kupci).

Dakle, svi mi građani punimo proračun kojeg bi raspodjelu prekrajali tipovi. kao što su ovi gore navedeni, ne navodim im imena još jedno, jer volim svoj kompjutor. Pa da ga ne uprljam.

Svj fan sclub nagrađivali bi našim novcem. Našim kurcem gloginje mlatili. Jer im je Plenki to dopustio, ne mareći na zakonitost.

Evo vam, malo kurca!

Diskriminacija dostojna Južnoafričke Republike. Ili dostojna onog divljanja koje ovih dana provode naši desničari & Opus dei tipovi prema djeci iz Afrike i njihovim posvojiteljima, pod visokim pokroviteljstvom Jutarnjeg lista.

U cijeloj priči oko te love mene je iskreno začudila samo jedna stvar.

Odluka Ustavnog suda. Pravedna, logična i poštena. Skoro sam pao ne dupe.

Razmišljam, uistinu se ne sjećam kad je, je li  Ustavni sud donio ikad  poštenu odluku.

Naravno da bilo koja poštena odluka nailazi na otpor šefova sindikata. Koji eto još rogobore, pišu pisma, ne bi li se ogrebali za nepripadajuću lovu članovima svoje sekte.