Kandidata je svakim danim sve više. Gužva postaje sve veća.
Pred nekoliko dana, napisao sam da ja bezrezervno podržavam kandidaturu Zorana Milanovića, kojeg bih uistinu htio vidjeti na Pantovčaku, ali ne kao gosta na nekakvim prijemima.
Nego kao domaćina.
Čudne su mi se stvari počele događati. Mailovi, komentari, reakcije dijela čitatelja. Vrijeđanje. čak više Milanovića nego mene.
Milanović je đubre, gubitnik, profiter.
A ja sam govno, a mater mi ima dosta buran i uzbudljiv život.
Uz hladnu pšeničnu pivu i grickalice razgovarao sam sa prijateljem o tome.
Pokazujem mu poruke.
On okreće očima, gleda u čudu. On dosta tih ljudi zna.
Ljudi koji direktno vrijeđaju Zorana Milanovića kao SDP-ovog kandidata članovi su SDP-a.
Vrijeđaju ga nemilice.
Javila se jedna žena i kaže da je on bahati profiter. Zoran Milanović. Profiter?
Opa, interesantno, dobra tema se njuši. Na moj upit da mi pojasni u čemu se sastoji profiterstvo, za bahatost nisam ni pitao, iz razumljivih razloga, da bih rado o tome pisao, ona nema pojma o činjenicama.
Ali zna da je profiter. Tako je negdje pročitala.
Ko i onaj klinac koji je na plotu pročito pička, pa se našpranjio.
Poprilično tupavo.
Propuh u glavi.
Jako je puno različitih grupa i grupica na FB u kojima se gnijezde esdepeovci i lamentiraju o prolaznosti života.
I dok oni lamentiraju o prolaznosti života, događa im se nešto strašno.
Život im prolazi.
Oni i dalje seru. Znaju što neće. Neće Milanovića.
Jer nemaju za koga glasat, pa neće ni izać na glasalište.
A pojma nemaju što hoće.
Da li to što ne znaju da hoće, uopće hoće?
Ili je naprosto, slatko drkat i sraćkat po FB i mlatit praznu slamu.
Oni ni nosa promolili nisu iz svojih teroetičarskih pseudosocijalnih, pseudodemokratskih, ali zato realnih nadrkavanja i drkanja.
A život im prolazi.
Tim tvrdoglavim i ograničenim mazgama. Koje nikako da shvate.
Da je Hrvatska uništena.
Da se Hrvatima bezočno, krnjavim zubima smiju u lice lopovi koji su ih opljačkali.
Da im se gologuzan Lovro, koji je postao multimilioner i to u EUR-ima, u samo nekoliko godina smije u lice.
A kad ti se gologuzan Lovro nasmije u lice, to ti je ko da ti jebe i oca i majku.
Uvreda teška.
Kada im se ne smije gologuzan Lovro, smije im se sirovina Jubito, da bi ti se šarmantno odmah nakon njega nacerekao onaj Goran Marić koji je neviđeno bogat.
Jer upravlja državnom imovinom.
Prištavo i tusto smije se i ministar Pavić, koji bi nas mamuzao da radimo do groba. Oni jadnici koji su u HDZ-u bi i nakon smrti morali glasati i dalje.
Jopa Đakić i sin mu se ne smiju, oni samo pijano gledaju, što je i gore nego da ti se smiju.
Tolušić se smije uvaljen u hladu svoje roštiljare.
Ma i Todorić vam se smije iz hladovine Kulmerovih dvora. Smije vam se i Ivo Sanader iz ženskog dijele Rementinačke prdekane.
Svi oni imaju svoju predsjednicu.
Smiju vam se jer ste budale.
I dobro vam se smiju.
Ma moram priznati, smijem vam se i ja.
Ja se smijem jer sam sretan.
Jer nipošto ne želim imati istog predsjednika koji je vama prihvatljiv.
Jer sam cijeli život živio pošteno, od svoga rada, mučio se, dizao i padao. Jer sada imam portal na kojemu ne zarađujem ni jednu kunu, ali ni jednu jedinicu bilo koje valute.
Jer je ovaj portal pokrenut upravo radi vas.
Radi budala radi kojih nikada ovo društvo neće ići naprijed.
Svi oni koji vam se sada cerekaju u lice, upravo će radi vas i sličnih, salonskih ljevičarskih drkadžija, imati svojeg predsjednika ili predsjednicu.
Isti je kurac.
Bio Škoro ili bila Kolinda.
A vama će i dalje život prolaziti.
Nesvjesnima da ste barem neko vrijeme mogli živjeti ponosno.
Jer, bolje je živjeti jedan dan kao lav, nego sto godina kao miš.
