Nadrkan sam i nervozan.
Već dva dana ne ne jedem ništa.
U sobi mi smrdi na naftalin, u hodniku na pastu za cipele.
Na balkon sam objesio odijelo, da se prolufta od naftalina, cipele dobro namazane pastom.
Poludit ću do kraja dana.
Grizao bih.
Tko će gladan zaspat noćas?
Jer, sutra je dan.
Dan republike.
One bivše, davno upokojene, koja živi u mozgovima krkana, koji još uvijek tanko seru, čim se spomene SFRJ.
Rođendan države koja je stvorena u Jajcu, da bi završila u kurcu.
Dan je to kojeg se sa sjetom sjećaju stariji Jugovići, jerbo se rođendan države slavio dva dana.
Za tu državu neki govore da je bila sazdana na krvi, da je bila koljačka.
U prilog toj tvrdnji govori i neosporna činjenica da su se na njen rođendan prinosile žrtve.
Milijuni svinja položili su svoje živote na Dan Republike.
Kako je i red, održat će se i komemoracija za pokojnicu.
U Saboru Republike Hrvatske.
Komemoracija je sazvana za 29.11.2019, u 8:30 sati. Na Markovom trgu. U Saboru.
U dvorani Janko Drašković.
U toj dvorani obješeni su predsjednici Sabora, naravno njihove slike.
I čuvena slika Željka Reinera, najkratkovječnijeg predsjednika Sabora visi tamo.
Vrijedna 40.000 kuna. A bio je predsjednik Sabora godinu dana.
Ma nije vrijedna ni kune, ali je skupa 40.000 kuna, valjda jer je to dupli portret, na slici se iza vidi i mali Tuđman.
Bumo rekli Tuđmančić. Zato je slika skupa.
Da je Reiner bio predsjednik Sabora četiri godine, valjda bi slika bila 160.000 kuna.
Pa je Reiner za sutra ujutro, na Dan Republike organizirao opijelo.
Molitveni doručak.
Na Dan Republike.
U Saboru Republike Hrvatske.
Sviđa mi se kada čovjek židovskog prezimena organizira katoličke molitvene doručke.
Poznato je da smo mi vjerski tolerantna država.
Na Dan Republike, mrske tvorevine u kojoj smo bili proganjani.
Evo, recimo, proganjani Željko Reiner, u toj mrskoj Jugoslaviji bio je samo obični šef Zavoda za patofiziologiju.
Sa samo 35 godina.
Što bili tek bio da ga nisu proganjali?
Ma čim ga vidiš, odma ti je jasno o kakvom se kalibru radi!
Pa će se sutra u Saboru malo mazat putar na kruh, pa red molitve.
Pa onda na kruh nabaciš šnitu salame, pa opale molitvu.
Nikako da ubaciš u čvalje ni komadić nečega. Jer te stalo piče molitvom.
A došo si se krcat džabe hrane.
Oni proždrljiviji će tiho mrmljanje pobožnih, a bezbožnih političara prekidat diskretnim tuckanjem žličicama o koru tvrdo kuhanih jajca. Pa strpat cijelo jajce u usta, očiju da prostite izbeljenih ki fildžani.
A jadni Igor Dragovan će zijat da pokaže da on nema jajce u ustima.
Pa svi glave dolje, molitva!
Pa kad zinu da bi zagrizli sočan komad fine i skupe šunke, prodere se Košić, Pomolimo se, pa onda opet opizde molitvu.
Onda brže bolje utrpaš u čube cijeli sendvič, pa taj čas Očenaš, pa se gušiš punih usta i izgovaraš Očenaš, a mrvice kruha našeg svagdašnjeg i komadi salame iz usta lete na sve strane.
Eno ga, komad šunke iz usta ti je sletio ravno na frizuru Gordana Marasa, koji je sagnuo pobožno glavu u žaru molitve.
Moliti će i Milorad, njemu će dati napisane molitve na ćirilici.
Zdravko Ronko, komunjara na entu, će već od ulaza u Sabor do dvorane opaliti finiš na koljenima do astala sa klopom.
Miro Bulj, kojega Plenki naziva Panj, će doći sa kapicom naćuljenom na vrh uha, a biti će tu i Stevan Culej i Josip Đakić, zastupnici poznati po tome da žive isključivo po vjerskim principima, bogobojazno i skromno.
Isposnički. Biti će tu i novinara.
Možda dođe i pjevačica, koju je Hrga instruirala da ne pjeva Krista na žalu.
Za svaki slučaj, u kuhinji su za nju pripremili izvjesnu količinu jogurta, da ga se naguta do mile volje.
Novinari će se grupirat oko stolice na kojoj je napisano ministar Krstičević, jer ima li veće poslastice od situacije kad vjerske obrede prati i u njima sudjeluje ministar Krstičević, koji je vjeronauk naučio u JNA kasarni u Svetozarevu.
Na taj molitveni doručak sam pozvan i ja.
Dva dana ne jedem, patim, na dlan sam upisao Očenaš, a na drugi Zdravo Marijo, da se tamo ne brukam.
Sad dok ovo pišem, shvatio sam da mi je u davna i nenarodna vremena na Dan Republike, bilo puno bolje u maloj kuhinjici mog mesara Miše, miješati velikom kuhačom čvarke, najeden jetrica s češnjakom, podnapijen gemištima, u slatkom iščekivanju prvih, još vrućih čvaraka, dobro stisnutih.
Bolja je bila klopa, a i društvo.
U svakom slučaju.
I ja ću sutra doći, na molitveni doručak.
Na opijelo za Dan republike, u režiji Čuvara Isusovog Groba prim. dr.prof Ritt. Željka Reinera.
Mučenika upokojene nam Jugoslavije.
