Ne da mi se previÅ”e pisati, nije vrijeme za to. Ionako niko ne Äita osim Å”to uÄe na pamet Vilijeve i Alemkine pressice, a kad to ne rade, smiÅ”ljaju naÄine kako doÄi do veÄ sada legendarne propusnice, ili traže germu po duÄanima.
Taj ausvajs veÄ je sada postao statusni simbol.
U pauzama sviranja klavira, preludirana Chopinovih balada, Å”etnje parkom, odluÄio sam rekonstruirati portal.
Promijeniti izgled portala, uÄiniti ga elegantnijim i preglednijim.
Ubrzati ga. Postoji nekoliko naÄina kako se ubrzava portal. Recimo, posegneÅ” u džep i kupiÅ” veÄu brzinu.
A u mene džepovi zaÅ”iveni. A i sve su pliÄi.
Drugi je naÄin maknuti s portala starije Älanke. Ne ih pobrisati, nego ih naprosto spremiti u pohranu.
Pa ih prigodno povremeno objavljivati!
To sam i uÄinio, ležerno i lagano, ne žureÄi se nigdje. Jer sada mi Hrvati, a i opÄenito raja u svijetu, vremena ima na pretek.
Pri odabiru onoga Å”to Äu maknuti, vodio sam se instinktom noja.
Davno sam dobio jednu fotografiju noja, koji ljutito kriÄi na mene. Ta fotografija mi je straÅ”no draga, stoji na poÄasnom mjestu, uz moj kompjutor, veÄ godinama.
E, pa Å”to bi napravio noj da mora maknuti jedan dio Älanaka?
Zabio bi glavu u pijesak.
Pa sam u tom maniru, maknuo Älanke iz ovih ružnih vremena, vratio se u vrijeme kad smo bezbrižno pili kave, u veljaÄu, Å”etali bez maske na njuÅ”kama, bez onih kurtonskih rukavica, s kojima nikak ne možeÅ” izvuÄ kljuÄeve iz džepa.
JoÅ” juÄer ujutro sam odluÄio prepoloviti broj Älanaka. Sa dvije i pol tisuÄe na tisuÄu i tristo.
Portal je ovdje.
I ja sam ovdje!
Objavljeno: 2020-04-08 11:25:31



