Bernardić osudio rektalni alpinizam. Članovi stranke u strahu!

Danas sam doživio napad.

Preživio sam i evo me ovdje, u redakciji. Kava miriše, čaša Dubokovića je pri ruci i oporavljam se od napada.

Napao me Davor Bernardić.

ANKETA O REKTALNOM ALPINIZMU

Ne direktno, onako, pajserom, šakom, nego me napao verbalno.

Napao je medije koji pišu i spominju ime Božje uzalud. Pišu o njegovom polaganju vijenaca u društvu nekakvih tipova u ugodnom društvu novokomponiranih ustaša.

Davno, u par navrata napisao sam da je Bernadrić SDP-ova Kolinda. 

Odlaskom Kolinde Grabar Kitarović nastala je poprilična rupa u medijskom prostoru. Čak je i moj broj članaka dosta pao, jer njene svakodnevne reakcije na sve i svašta, naprosto su gonile na rekacije.

Bilo je čak i vremenskih razdoblja kad sam razmišljao o proširenju redakcije, ali, pošto ne poznam Soroša, a ni ostale dasovane koji imaju lovu, pa bi investirali u portal, morao sam se krpati kako znam i umijem.

Pa sam barem ostao neovisan. Samostalan. U svom vlasništvu. I pišem što hoću, kako hoću, pitam što hoću, bez diktata i jebe me se.

Svaki njen istup u pet godina bila je poslastica za vicmahere, novinare, komentatore ali i opozicijske političare.

I sada je nema.

Profinjenim i izvježbanim osjećajem za pravi trenutak, njeno ispražnjeno mjesto preuzeo je munjevito, u potpunosti, Davor Bernardić.

Ej, ovi novi na Pantovčaku nisu stigli ni pojesti ostatke lososa koje nije pojeo Jakov, a Bernardić se već uguzio u njen dio medijskog prostora.

Prostor je osvojio istim, njenim metodama, površnim izjavama, prepunim frazetina, neuvjerljivim, poput telefonskog automata, izgovorom, nedosljednošću.

Nemojmo se zavaravati, Davor Bernardić je po stažu jedan od naših najiskusnijih političara.

U politici je preko dvadeset godina, a još je lep i mlad.

Puno je on utakmica u svom proboju do vrha odigro, ali utakmica unutar SDP-a.

Dakle, laktarenja, mazanja daske špekom protivnicima, podmetanja noge, lažnih obećanja, a onda nesjećanja.

Potezi su to koji te u jednoj moralnoj i etički zdravoj nakupini koja se zove SDP mogu dovesti do nebeskih visina.

U normalnim sredinama ljudi bi te prezirali i klonili te se.

Pa je sada on Zeus, Zeus nije više onaj koji sjedi na Pantovčaku i gleda jel Jakovu ostala koja šnitica lososa u frižideru.

Ali, nekako mi se čini da je Bernardić ipak skloniji tome da ga proglase Jupiterom nego Zeusom.

Jer strašno mu se sviđa latinska poslovica Quod licet Iovi non licet bovi (za članove SDP-a, manjkavo školovane: Što je dopušteno Jupiteru, nije volovima).

Sav se našao u toj latinskoj izreci.

Pa je tako danas, na Dan slobode medija pozvao medije da ih počasti.

Novim poslasticama.

Provjeravao sam mail nekoliko puta, ja poziv nisam dobio.

Stvarno mi nije jasno zašto. Pa nisam išao uživati u poslasticama.

Čitam što je tamo bilo, vidim da je atmosfera bila opuštena i zajebantska. Još je samo falilo da zapjeva.

Političar koji bi želio na užas većine punoljentih građana, preuzeti odgovornost za ovu državu, u javnom nastupu, pred novinarima, predsjednika Sabora naziva rektalnim alpinistom.

Na stranu što ja mislim da je gospodin o kojem je riječ uistinu okoguzna muha i rektalni alpinist, takve stvari se ne govore u javnosti.

Kao što se ni ne prdi iz sveg glasa u javnosti. Nego pusitš Tihomira.

Idi sa strane i prdi i kenjaj, a vani se ponašaj pristojno.

Međutim, kada samo pročitao njegovu izjavu o rektalnim speleolozima, ponadao sam se da će imenovati barem petoricu od stotinjak onih kojima je ON, Jupiter stalno okružen.

Dupelisce i uvlakače, sjecikese i analne penetratore kojih je rasadnik upravo u SDP-u.

A nije.

Onda je uslijedio napad na medije.

Napao ih čovjek koji je pred dvije godine uveo takozvanu Vau komisiju, internetsku policiju, mrežu drukera i guzičara, kako to on kaže rektalnih speleologa, koji su imali vrlo važan zadatak, pratiti ko koga lajka na Internetu, ko koga kritizira.

Bila su to vremena u kojima je nekoliko desetaka ljudi imalo problema zbog sumnji da su u vezi (svakako ne u seksualnoj) samnom.

Sjećate li se akcije I ja sam Spectator? Kada se nekoliko stotina ljudi, imenom i prezimenom javljalo i pisao Ja sam Spectator!

On se više ni ne sjeća dokumenta nazvanog Odluka o načelima djelovanja u javnoj komunikaciji.

Ja se sjećam. Recimo u točki pet piše:

Dužnosnici, članice i članovi SDP-a, prilikom javnog iznošenja svojih osobnih stavova vode računa o vrijednostima, političkim i programskim ciljevima, stavovima i odlukama usvojenim na tijelima i organima SDP-a, o osobnom ugledu i ugledu svojih kolega.

Ta točka pet pojašnjava šutnju članstva recimo, nakon jučerašnjeg  slikanja s HOS zastavom, njega i političkog vrha stranke SDP.

Dakle, članovi stranke su pičkice koje se boje iznesti svoj stav o blesavom i politički imbecilnom potezu predsjednika stranke. Zbog članka pet.

Ili su ipak samo ustašofili?

I jedno i drugo je zakurac. Ili ustašofil ili pičkica, dođe mu na isto, kad se sjetim kako su ustaše sprintale 1945.

Čovjek koji ne zna reči, Jebiga, zajebo sam, naguzilo me, ali zna spominjati rektalni alpinizam, pri tome tajeći imena svojih rektalnih alpinista, vodio bi državu.

Dobro, možda je smatrao da ne mora navoditi imena tih političkih sjecikesa kojima je okružen, jer su ionako svima poznata.

Pa onda lukavi Bernardić primjećuje da nije primijetio da je netko od medija pitao Plenkija i R. Speleologa kakav je njihov stav o ZDS i tom ustašluku uopće.

Pa koji ću kurac pitati Plenkovića, koji se nikada nije izrekom odrekao pozdrava ZDS, čovjeka koji je onom nekakvom akademiku s obrvama, ali bez obraza, dao u zadatak da ZDS uglazbi u nekakve, za HDZ obrasce, prihvatljiv model.

Što ‘š dijete pitat voli li čokoladu?

Pitali su Vas gospodine Bernardiću, koji se pušete ko žabetina antifašizmom, a u prvoj prilici slikaju Vas pred zastavom na kojoj se koči ZDS.

Ili Vi to smijete, jer Što je dopušetno Jupiteru, nije volovima!