Žao mi je
Nakon svega, nakon stotine Älanaka, nakon ispisanih drljotina koje bi stale da dvije tisuÄe stranica. Žao mi je gospodine Hrestak!.
Istinski i ljudski. Äestitam Ā na borbi u koju ste se upustili, a da ni sami niste bili svjesni da ste samo igraÄka zloÄestih djeÄaka i djevojÄica iz svog okruženja.
MeÄu kojima Ā ste vi, gospodine Denis Hrestak, svakako najpozitivniji.
Obojici, i Denisu Hrestaku i Gordanu Marasu, želim reÄi u pobjedi se ne uzvisi,Ā u porazu se ne ponizi.
Moram priznati, kada bih bio Älan SDP a i Älan purgerskih komunista, moj odabir ne bi bili oni.Ā Bio bi Alen ÄiÄak.Koji je ispao u prvom krugu.
No to nema veze.
Gospodin Hrestak, Äovjek Äetrdesetih godina, mlad i Å”kolovan, doveden je na tanki led.
Nagovorilo ga, priÄali mu bajke, oni koji su vjerovali da Äe sluÅ”ati samo njih. Da Äe biti njihovo oruÄe u njihovim rukama. Da Äe gospodariti njegovom voljom i njegovim mislima.
Njegova je jedina greÅ”ka, Å”to je u te sve bajke poÄeo vjerovati. TipiÄna priÄa o dobrom Äovjeku prevarenom od onih kojima je vjerovao.
Jer, njihove su laži i nagovaranja bile jaÄe od njegove spoznaje o životu i realnoj situaciji, samo i iskljuÄivo u funkciji njihovog osobnog probitka,, kao i uvijek.
VeÄ sutra, za jedan sat, poÄeti Äe ti isti pretrÄavati u, do danas protivniÄki tabor. Ako veÄ nisu.
Internetske aždaje i ale, bukaÄi sa zborova podrÅ”ke, veÄ Äe sutra priÄati kako su kod Denisa bile samo kako bi ga podrivali, da su ruÅ”ili kulu od karata iznutra.
A gospodin Hrestak Äe ostati sam.
Zajeban i izjeban od sviju.
Ne, gospodine Hrestak, nipoÅ”to niste sami. Postoje ljudi koji misle svojom glavom, koji shvaÄaju bol i tugu Å”to su vam danas nanijeli.
Ne nisu vam bol nanijeliĀ biraÄi, nego oni oko vas, koji vas veÄ sada u potaji izdaju.
A pijetao joÅ” nije ni kukuriknuo.
Jer, gospodine Hrestak, važno je samo njihovo dupe. Oni su sisavci iz reda dupeglavaca, vi to niste, osim, Ŕto ste naivno vjerovali dupeglavcima koji su jedno vrijeme mislili vaŔom glavom. I sam sam padao u životu. I dizao se.
Vjerujte mi, iskreno Vam kažem, jako je lako tresnuti, tako da se zemlja trese.
Da te raznese na milion komadiÄa.
TeÅ”ko se diÄi. TeÅ”ko je snaÄi snage za novi poÄetak.
Uvjeravam Vas.
Stresite se, stresite sve te pijavice i uŔi koje su do sada živjele na Vama.
I živite, živite život punim pluÄima.
Želim Vam iskreno sve dobro u životu,
Spectator
Mlad ste Äovjek, nikako nemojte pustiti vremenu da lijeÄi rane, jer vrijeme to lijeÄi jebeno dugo.
A svaki je dan u životu bitan.I živite, živite život punim pluÄima.
Želim Vam iskreno sve dobro u životu,
Spectator


