Podigla se kuka i motika oko svjetine koja se nagurala na sprovod ne bi li odala posljednju počast velikom veziru kriminala, nečasti i lopovluka u Zagrebu, Milanu Bandiću.
A ja sam posve uvjeren da će Škoro gradonačelnikom ovaj puta postati. Jer se ljevica ne može ni kurca dogovoriti. Ni o čemu, osim da se ne mogu dogovoriti.
To što se naguralo tisuću građana (da li? Ne tisuću, nego građana) nije upitno s moralnog stanovišta, jer se nitko ni ne pomišlja čuditi da se od krimosa oprašta toliki broj građana predvođen državnim vrhom, jer odavno znamo da kriminal ima svoju državu, koja se odaziva na ime Hrvatska.
Iščuđavaju se frustrirani građani koji svoje najbliže u ovih godinu dana nisu mogli ispratiti na posljednje počivalište dostojno, rastati se od njih kako priliči. Bez pjesme, bez prijatelja, bez rodbine zakopano je na tisuće Hrvatica i Hrvata.
Jer nisu bili krimosi. Pa su zakopani u tišini.
Dvije vrhovne glave od tri u ovoj državi došle su se oprostiti od kriminalca.
Svi se čude evidentnom kršenju mjera koje propisuje Stožer. Ma možda je izraz čude krivi izraz, jer odlukama te nakupine HDZ-ovaca koji se od prosjeka svoje stranke razlikuju samo po jednome, malo su više školovani, što ih u mojim očima čini još većim krivcima, odavno se više nitko ne čudi.
Što blesavije to bolje, što nemoralnije to bolje.
Tisuće vlasnika ugostiteljskih radnja upropašteno je strogim mjerama lockdowna, građanima je jedan dio života sjeban ne samo koronom, nego i odlukama stožera.
Koje su kurvanjski nepoštene.
A jučer se okupilo tisuću ljudi.
Valjda su došli oni koje nije strah korone, jer su se prekoredno cijepili. A mi čekajmo i dalje.
Nedavna rasprava oko toga smije li se svirati glazba na terasama dok ljudi piju kave, zasjenjena je pjevanjem Klape sveti Juraj HRM-a.
Odakle uopće hrabrost jednu takvu instituciju kao što je Klapa sveti Juraj, kompromitirati pjevanjem na sprovodu čovjeka koji je na čelu kriminalne organizacije koja je u Zagrebu i šire pokrala što je mogla, čovjeku koji je svojim nakaradnim poimanjem politike uništio svojim žetončićima i ono malo demokracije u Hrvatskoj.
To što ja mislim o vodstvu države, kao ljudima nebitno je.
Ali tamo su bile funkcije. Jebene funkcije. Dvije vrhovne glave od tri u ovoj državi došle su se oprostiti od kriminalca.
Zar je sve to vrijedno tih jebenih 120.000 glasova koje je osvojio Bandić u prvom krugu pred četiri godine, a Plenković ih sada evidentnim kršenjem mjera misli preuzeti?
E pa neće.
Na sprovodu se pojavio i Miroslav Škoro, vječiti kandidat za predsjednika nečega. Da bi nakon sprovoda hrabro kukuriknuo „Ja se kandidiram za gradonačelnika Zagreba“ zaboravio je reći da to njegov narod od njega traži. Ali, i za to ima vremena.
A ja sam posve uvjeren da će Škoro gradonačelnikom ovaj puta postati. Jer se ljevica ne može ni kurca dogovoriti. Ni o čemu, osim da se ne mogu dogovoriti. Velika je i ogromna odgovornost ljevice zbog toga, posve sigurno će to breme nositi godinama.
Toliko napuhanog ega, toliko samouvjerenosti tih kamikaza koje srljaju u propast.
Dobro je biti gradonačelnik Zagreba, Miroslav Škoro to zna vrlo dobro.
Jer je aplikaciju e-redar, koja košta 350.000 kuna uvalio gradu Zagrebu za 1.700.000 kuna.
Hoće li, nakon izražene želje za kandidaturom, Miroslav Škoro odustati od tridesetak miliona kuna godišnje vrijednih ugovora s Gradom Zagrebom koje ima njegova tvrtka Omega software?
Jučer se svjetina okupljena oko groba postavljenog na neprimjerenoj lokaciji narugala svima nama, cerila nam se u lice krnjavim i krezubim osmijehom.
Pljunula nam u lice, pokazavši nam gdje nam je mjesto.
Kako je napisao Tomislav Klauški: Mislim da u drugi krug ZG izbora ulaze kandidat centra i kandidat periferije.
Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, a pjevač je. Što bi bilo da ima ozbiljno zanimanje?
