Čitam da se dovitljivi, ali nipošto vitki, Vili Beroš dosjetio zavući ručicu u džep građana i platiti dug veledrogerijama.
Ulicama će s posla hodati sretni muškarci, maske na njuškama, koje im je nabio Vili, skrivati će sretan osmijeh, koji im je navukao Vili.
Vili određivač, Vili koji upravlja životima građana unjkavim glasom Davora Božinovića.
Zašto maske skrivaju osmijeh na licima muškaraca koji odlaze i dolaze na posao? Zašto maske, jasno je svima osim Tonya Cetinskog, Karoline Vidović Krišto i njihove šupljoglave sljedbe.
Zašto se u ova čemerna vremena muškarci smiju od uha do uha, a za to je zaslužan Vili, ispod maski koje im je propisao taj isti Vili unjkavog glasa Davora Božinovića?
Stvar je poprilično jednostavna.
Dragi i mili bucek Vili odlučio im je u džep hlača ugurati svoju toplu, meku i tustu ručicu i izvući koju kunu kako bi platio dug koji su on i njegovi pajde i jarani napravili veledrogerijama.
A u tom grmu sakriven u hladu, leži zec.
Džepovi su prazni, jerbo su ih odavno ispraznile druge sjecikese iz gangsterskog udruženja koje se zove država, što je puno ljepša riječ za lopovsku družinu.
Pa Vili zavuče tustu, mekanu, glatku i toplu ručicu, a džep prazan. A ruka nema oči, napipala je nešto, pa primila, a iz grla muškraca začuje se uzdah zadovoljstva. U džepu nema ništa. Prazan. Kurac ima.
E, baš to. To je ono šti ih čini sretnim. Vilijeva ruka nije našla novac, samo kurac.
Jel vam sada jasno, zašto su nasmiješeni?
Zbog Vilijeve ruke u džepu u kojem novaca nema. Kurac novac.
U Hrvatskoj postoji šezdeset bolnica. Svaka malo manja pripizdina ima bolnicu. Na svakih devet općina jedna bolnica. A znamo kakvo se sve govno danas naziva općina.
Pa te smjeste u krevet bolnice u vukojebini, hrane te i mjere ti temperaturu i čekaju da te sanitet preveze u neku od velikih bolnica. U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku.
Mnoge od tih bolnica nastale su zbog udovoljavanja lokalnim đikanima i šerifima, ajd nek ima bolnicu, nema veze kaj nema vodovod.
Pa kad je đikan dobijo bolnicu, shvatio je da je to kurac, ali ne onaj iz tople ruke Vilčekove, do nje će sve skupa dovesti u terminalnoj fazi, nego običan kurac.
Kurac od ovce, a ne bolnica.
Kakva je to bolnica ako nema sve odjele?
Pa se otvore svi odjeli, postave primarijusi, zaposle doktori, medicinske sestre. Pa se među doktorima napravi raspored kreveta, broj kojih ovisi o hijerarhiji, koje će doktori prodavat pacijentima nudeći im smještaj u bolnici riječima Znate, Vi ste ozbiljno bolesni, morali bi odmah u bolnicu, ali nema slobodnih ležajeva. Pa uslijedi letimičan pogled na svotu novaca, smota je u džep i hop, evo kreveta.
Pa te smjeste u krevet bolnice u vukojebini, hrane te i mjere ti temperaturu i čekaju da te sanitet preveze u neku od velikih bolnica. U Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku.
Doktori u tim šerifskim bolnicama više liče na one babe što su nekada uz Magistralu stajale s napisom Zimmer frei.
I sve to košta, puste milijarde, pa love ima za šerifske bolnice i njihove zaposlenike, ali nema za lijekove. A doktori nemilice propisuju lijekove koje im nemilice nude predstavnici proizvođača lijekova, koji se moraju platiti, pa se dug povećava.
Koliko od vas dobiva od doktora recimo Sortis, uz nadrkano obrazloženje da se on mora obavezno piti. Pa vam svaki puta povećavaju dozu Sortisa, skoro toliko da ni kruh i mlijeko ne morate kupovati, nego se hranite Sortisom.
A sve to košta. Košta puno. I za to ste vi dragi moji dečki sretni dok Vilčekova meka, topla i glatka ruka u vašem praznom džepu traži nešto.
A kurac će naći.
A Vilček i dalje prodaje maglu, unjkavim glasom Davora Božinovića. Kurac je on napravio, onaj pravi kurac iz džepa nasmiješenih muškaraca. Napravio je opću blokadu države iz straha od širenja korone, istovremeno dopuštajući svojim miljenicima da se u velikim skupinama okupljaju na procesijama, misama u zatvorenom, dopuštao je skupljanje tisuća ljudi na sprovodu gangsteru? I čudi se ko pura dreku pirenju korone. Jer frajer je odavno pokazao da ne zna i da je nesposoban.
Taman za biti prosjekom u vladi Andreja Plenkovića.
Svaki dan katastrofalno neučinkovite i nesposobne borbe protiv korone košta državu ogromnih para, društvo propada u siromaštvo, a on ne čini ništa.
Jer ne zna. Ili neće. Ili samo ne zna i neće?
To je jedina dilema.
Vili Beroš glavni glumac u filmu Kako kadrovira HDZ, kojeg je gledalo preko 100.000 gledatelja, produkcija Spectator
