Danima se šuškalo. Kaluliralo i špekuliralo. Raspitivao sam se, informacije su bile različite. Ponekad dijametralno suprotne.
Koga li će izbaciti? Od prve sam tvrdio da je lakše primiti nego izbaciti. Brojčano. Da bi ispalo da su izbacili dvije i pol tisuće glava, a ostalo je tisuću sedamsto.
Sjećam se svoje objavljene kandidature za predsjednika SDP-a. Raspustiti sve i pozvati one koji nisu zatrovani, kompromitirani.
Stručnjaci za SDP, tzv SDPolozi, što treba razlikovati od rektalni speleolozi, premda zvuči slično, a na žalost često i jest slično, uvjeravali su me da sigurno neće izbacit iz stranke druga Drajka. Nisam obraćao pažnju na to, jer sam vjerovao svom velikom prijatelju Jadranku, koji me je jednom napisao Peđa je u stvari malecki, koliko je u njemu mržnje nagurano.
Pa sam znao da će izbacit sve. Ko lopatom pobiračom. Ili skoro sve. Svakako na čelu s Drajkom. Nije recimo izbačen Matej Mišić, a trebao je. Nije izbačen jer je za njega intervenirao Siniša Hajdaš još k tome Dončić, koji je trebao na listi izbačenika biti plasiran na drugom mjestu, odma uza Drajka. Pa je, umjesto da danas razmišlja i pravi planove o osnivanju Lege Nord, on postao faktor koji odlučuje tko će van, a tko neće. Jadno. Nema tu leba.
Nije izbačena ni Vesna Nađ, koja sa socijaldemokracijom ima veze kao Ivo Sanader s poštenjem. Manekenka cik cak sustava određivanja kandidata na listama (muško-žensko-muško), biti će izbačena lokalno. S ostalim kokošarima koji su rastavljali SDP do u šarafiće.
Izbačen je i Gordan Maras.
Tu stajem.
Pisao sam o Gordanu Marasu. Sve napisano stalo bi u jednu pristojnu knjigu, naravno, po broju stranica. Od svih izbačenih, svakako je najživopisniji lik upravo taj Gordan Maras. Tip koji je uporan toliko da je naporan. Tipa koji kad ga pitaš o njegovom znanju, sve zna, pa je jasno da ništa ne zna. Velemajstor samopromocije SDP-a. Kao ministar nije bio nešto. Negdje u rangu Tihomira Jakovine, koji je izašao iz stranke, ojađen upravo potezima Drajka u Slavoniji. Čujem da mu sada poljoprivredna apoteka, kojoj je vlasnik, a koja je propala unatoč činjenici da je bila jedina u krugu pedeset kilometara, a bila je otvorena u poljoprivrednom kraju, ide sasvim pristojno, jer mu je žena zabranila pristup, pa je vodi ona.
Dakle, Maras. Ljudski mi je žao da je izbačen. Nekako mi ga dođe milo. Bio ministar, pa bio saborski zastupnik, pa postao precednik SDP-a Zagreba. Bernardić ga je stavio na šesto mjesto u borbi za sabor, pa je Maras ostao kratkih rukava, osvojivši skromna 2.504 glasa, što je nedosanjani san recimo za Nikšu Vukasa s osvojenih 119 glasova ili Vesnu Nađ s 447 glasova. Deset puta manje od Mišela Jakšića, sada svakako najrespektabilnijeg SDP-ovog zastupnika, koji je bio na listi parkiran ispod rečene drugarice. Dokaz da je taj cik cak obično sranje. Ako valjaš valjaš, ako ne valjaš begaj, a ne u Sabor jer nosiš ciclajbek.
I tako je Mars ostao bez ičega. Nema partijske plaće, jer mu je preduzeće otišlo u kurac, raspustilo ga. Saborska plaćica usahla, samo 50 posto, sletjet će na račun u kolovozu, za petaest dana srpnja. Pedeset posto od pedeset posto. Onda zubi na klin.
Za Marasa nitko nije rekao dobru riječ dok se vagalo, svima ga je bilo pun kurac. A zašto nisu pitali mene?
Ja bih im rekao da je Maras vrhinski stručnjak za ništa, ali da su oni zakurac.
Rekao bih im da je Maras vrijedan i marljiv kada ima cilj.
A oni su neradnici bez cilja i prodavači muda pod bubrege, boze koju niko ne pije.
Rekao bih im da je Maras smor i dosadnjaković, čije trkeljanje možeš slušati i smijati se, jer ga niko živ ozbiljno ne shvaća, ali njih ne može slušati niko živ, jer shvaćaju da su totalni dibidusi.
Rekao bih im na kraju, Maras nije Bog zna što, a vi ste zakurac.
Na čelu sa Sinišom Hajdašem Dončićem.
Ne vjerujete?
Pitajte u HŽ-u!
