Dok portal nije bio u funkciji, nisam baš sjedio i pijuckao pivo uz kokice. Čitao sam, mozgovna gimnastika na engleskom. Čitam odlično, govorno sam zahrđao, malo pričam engleski, a radi dugog boravka u Austriji, primijetio sam da kad govorim engleski mislim na njemačkom. Pa ispada neka fenomenalna musaka, ali Bogu hvala, kad čitam, ne moram govoriti engleski. Čitao sam uradak autora Joshue i Bernard Gert, “The Definition of Morality“, u izdanju The Stanford Encyclopedia of Philosophy .
Poznam desetak ljudi kojima bih svakako preporučio tu knjigu, ali opet, sijanje bi to bilo krumpira na beton. A ionako, zaobilazim ih u širokom luku. ne pomaže njima ništa.
Hrvatska kao društvo, nema krizu morala, ni malo. Jer i nema morala. Ni malo. Pa onda nema kaj ni biti u krizi.
Nemre ti se pokvarit auto kojeg nemaš.
Dakle, moral su na jednu hrpu nabacana nekakva nepisana pravila kojima se reguliraju međuljudski odnosi. Društvo kao imaginarna cjelina očekuje određeni način ponašanja, bilo bi irealno da je to dobro i pravedno. I pošteno.
Dobro, pravedno i pošteno. Zvuči poprilično utopijski kad se o tome priča u kontekstu Hrvatske. Nekakve osnovne svetinje društva, stupovi, parlament, pravosuđe, policija, vlada, daleko su od bilo kakvih moralnih zasada koje bi recimo civilizirani zapad smatrao prihvatljivim i moralnim. Bilo bi nepošteno za svinjski ponašanje saborskih zastupnika okriviti Milana Bandića koji je pokupovao sve političko smeće na političkoj pozornici koje se moglo kupiti, koje je ušlo u Sabor na glasovima građana koji ni u jednom trenutku nisu mislili glasati za Bandića, jer da jesu, učinili bi to, da bi onda izabrani prešli u Bandićev zagrljaj bez imalo srama. Bandić ih je nazvao žetončićima, a mogao je slobodno koristiti izraz govna. Jer su svojim ponašanjem srušili i ono malo poštovanja i povjerenja u zakonodavno tijelo, Sabor, pretvorivši ga u javnu tržnicu, nešto poput Arizone u Posavini.
Nije Bandić izumitelj toga, naravno, odvajkada je bilo lopova, gadova koji svojim ponašanjem izazivaju gađenje. Bandić je samo bio dovoljno bezobrazan da to čini javno, ponosno i glasno. Jer mu niko ništa nije mogao. Jer je bio živ.
Sada ga šutaju, jer najljepše je pišati po krepanom lavu.
Koliko li samo ljudi znate koji su preko noći promijenili ponašanje, promijenili uvjerenje? Koliko sitnih kokošara i ljudskih nula koji su se kleli u neko političko uvjerenje, odjednom na društvenim mrežama lajkaju dojučerašnje političke protivnike? Ali i to je pitanje, jer, glasanje je tajno, a kod takvih nikada ne znaš u kojem džepu drže figu.
Nekakav politički autsajder ode na put u pripizdinu koja je čak izvan područja njegovog djelovanja, a njegovu posjetu pripizdini s oduševljenjem prate likovi koji su svoje političko uvjerenje vezali uz opcije koje su protivne uvjerenjima političkog analfabete? Sve samo iz jednog razloga. Čuvanja svoje guzice. Njihovo veličanstvo guzica je njavžnija. Po cijenu ulaska u tuđe dupe.
Analfabet mora paziti kada ustaje, da mu se takvi u guzicu ne uvuku. Pitanje je samo granice do koje su spremni ići… I uvijek imaju izgovor: Nije zbog morala, morala je.
Jer, karijera je sve. A moral, što je to?
To se ne jede…
