Dakle, postoje procedure. Bez procedure američka administracija ne kenjat ne ide. Procedure su sve.
Jedna od njih kaže (sažeto): Kada postotak odbijenih zahtjeva za vizu građana neke države padne ispod tri posto (3%), automatski ta država prelazi u bezvizni režim.
Obzirom da je posve uobičajena rotacija predsjedanja Europskom unijom (svakih pola godine nova država predsjedateljica) bilo proglašeno neviđenim uspjehom svakako najbolje vlade, vlade Andrije Nepogrešivog Plenkovića, za očekivati je da se u ponedjeljak, nakon vikenda, kada se svi dobro odmore, podnajedu i podaperu, stanu pred kamere i opale kanonadu o još jednom velikom uspjehu ove Vlade kojom predsjedava Nepogrešiva ekselencija.
Ministar Kafilerist s otimukidanjem viza ima veze ko ja sa sviranjem harfe.
Većina aviona u međunarodnom zračnom prijevozu američke je proizvodnje. Avioni manje lete, jer nema putnika, te korona, te lockdown, te jebade oko testiranja, sve je nekako destimulirajuće za putovanje bilo gdje. Kamo li u Ameriku, udaljenu desetak sata leta, uz frku da ćeš ipak popasti koronu.
Obzirom da američke zračne kompanije žive od broja prevezenih putnika, kojih je sve manje, došle su u situaciju da je svaki putnik vrlo bitan.
Američka avio industrija i avio kompanije moćan su lobi, koji može vršiti pritisak na svoju administraciju, slično nešto kao što Crkva u Hrvata može pritiskati koliko i kad joj se prohtije. Ili branitelji, na primjer.
Prema tome, uvođenje bezviznog režima za Hrvate samo je rezultat nekakvog propisanog postotka i trenutne vrlo loše situacije u zračnom prometu.
Nikako i nipošto znak priznanja odličnom radu vlade Andrije Plenkovića!
Njihovo buduće hvalisanje bezviznim režimom, svakako je samo bezvezni režim rada na koji smo navikli.
