Sjedim na balkonu okupanom zimskim suncem, gledam krovove kuća pokrivene smrznutim snijegom, pijuckam kavu i pušim
I razmišljam. O jajima.
Ne samo kokošjim, nego i o ljudskim, ali i o onim metaforičkim. Jer kako kaže Boris,
Jaja se, to cili svit zna,
moredu spravjat na mali milijun način:
i u šorbulu i na joko i sirova,
a može ih se i u tvrdo i u meko,
i u gusto i u ritko,
i sa svon mogućon spizon mutit,
al’ kad Nadalina muti jaja
kadi špatije
to je prava fešta od jaja;
Ajme!
A kada se Hrvati prime jaja, to je prava fešta od demokracije. Nekakve poveznice evo postoje, mom analitičkom umu ne promiču sitnice. Jer sam navikao gledati, pamtiti i što je najgore, povezivati.
Jaja, demokracija. Čudna kombinacija, ali eto. Pa evo, imamo, na veliko zadovoljstvo i sreću Hrvatsku DEMOKRATSKU zajednicu. Koja s demokracijom ima dodirnih točaka kao ja s uzgojem golubova prevrtača. Ali se tako zovu. I jedino što njene simbole, njene predsjednike može ugroziti su jaja. Armija od 220.000 članova (tako se barem hvale) sa suportom od pola miliona onih koji uživaju blagodati koje su posljedica boravka na frontu izvjesno vrijeme. Od nula dana do nekoliko godina. Suport uživa HDZ zbog dodijeljenih blagodati svima koji misle da ih zaslužuju. Takvih mislioca imamo još uvijek novih, rađaju se ko na tekućoj traci, trideset godina nakon rata, tempom svaki dan oko sedam osam komada. Pa je kao posljedica toga, Hrvatska jedna od najrespektabilnijih vojnih sila u Europi, sa vojnom silom od skoro šesto tisuća prekaljenih ratnih veterana, recimo, istovremeno Ukrajina, koja je dvanaest puta veća od Hrvatske ima samo 150.000 vojnika. No, ovo nije vojna priča, ovo je priča o jajima.
Svaka sređena diktatura ima dobro uhodan sustav okoguznih muha i dupelizaca kojima je jedini zadatak učiniti šefa sretnim.
Nema potrebe šefa dovoditi u bilo kakve neugodne situacije, jer oni sve rješavaju.
Po inerciji, a i po instinktu očuvanja vlastitih radnih mjesta.— Spectator (@SpectatorHR) January 24, 2022
Predsjedniku HDZ-a, istovremeno premijeru Hrvatske, ne običnom premijeru, nego jednom od najboljih predsjednika vlada svih država svih vremena, čovjeku kojem se dive i čude diljem svijeta, ovih dana posvećen je post na FB, neki klipan napisao je da bi ga trebalo dočekati s jajima, doduše pokvarenim.
Jaje odnosno jaja, prepuna su zdravih sastojaka, čak imaju i puno željeza, pa konzumacija jaja jako pomaže anemičnim osobama. Policija u Zadru, konačno je postupila kako treba, pa je odma uhapsila potencijalnog atentatora na predsjednika vlade, čovjeka kojem se cijeli svijet divi.
[blockquote align=”none” author=”Spectator, Twitter”]Svaka sređena diktatura ima dobro uhodan sustav okoguznih muha i dupelizaca kojima je jedini zadatak učiniti šefa sretnim. Nema potrebe šefa dovoditi u bilo kakve neugodne situacije, jer oni sve rješavaju. Po inerciji, a i po instinktu očuvanja vlastitih radnih mjesta.[/blockquote]Jerbo, dočekat Plenkovića s jajima, to je opasnost po sigurnost njega, a on je štićena osoba, a zadarska policija, a vjerujem i sva druga policija budno skrbi o njegovoj dobrobiti, pazeći da ga netko ne dočeka, a da pri tom ima jaja. Svi oni koji su ga dočekali u Zadru, a i oni koji diljem Hrvatske čekaju njegovo ukazanje, u pravilu su škopljeni, tipovi bez jaja, ili kako bismo rekli, muda. Razoružani. Iz razloga sigurnosti, predsjedniku Vlade RH, nemreš prić ako imaš jaje, ili nedaj Bože dva, a većina muškaraca jaja ima kao standardnu opremu. Kako bi se smanjila opasnost po integritet Plenkovićevog tela, okružili su ga eunusima. Ljudima bez jaja. Pa se Plenković među njima kreće ko Hurem u Sulejmanovom haremu. Ako ne vjerujete, pogledajte te face. U odnosu na mnoge od njih, Zumbul aga je nešto poput Chucka Norrisa. Neš ti majci jajima mahat pred Plenkovićem. Ako se ko sjeti, doći će ti zadarska murja, pa ćeš vidit svoga Boga. To što im zadrom šečkaju dileri, kriminalci, nema veze. Glavno je hapsiti tipove s jajima. Kad te ufate, neće ti preostati ništa drugo do li tražit kolekcionare novaca da ti prodaju dvije novčanice od sto DEM, novaca koji nije u upotrebi više nigdje u svijetu, osim naravno u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske. Jer zakonodavci nisu još čuli da su marke povučene iz opticaja. Pred dvadeset i jednu godinu.
To što se kazne u zakonu izražavaju u valuti drugih država, čak i nepostojećoj valuti, govori jako puno o našem pravosuđu, ali i o samostalnosti države, koju je izborilo onih skoro 600.000 branitelja. Jebi ga, da je bilo milion branitelja, onda bi valjda kazne bile izražene u nacionalnoj valuti. Ali ne treba puno čekati, godinu dvije i evo nas na milion, pa če valjda onda i kazne u Hrvatskoj biti izražene u kunama. A na snazi će biti Euro. Logično i dosljedno, kaj ne. Mi kaskati za realnošću moramo. Ko Jethro Thull, Living in the Past.
Inače, ako niste znali jaja su ozbiljno sjebala i integritet Franje Tuđmana, onog salivenog od nekakvog metala koji stoji i gleda prema spomeniku Domovini. Kada je frajer izvršio atentat na Franceka, koji doduše liči na Pavla Kalinića, gađajući ga jajima, nedugo nakon puštanja spomenika u promet, jaja su, premda se radilo o munjevitoj akciji čišćenja, dobrano nagrizla strukturu spomenika koji je morao biti odma popravljan. Jer su mu smetala jaja. Što je i logično, jer ni Francek nije trpio oko sebe tipove s jajima (hrv. mudima), te je i on volio biti okružen uškopljenicima, poput Hurem u Sulejmanovom haremu. Trebam li spominjati, da je atentator na spomenik Franje Tuđmana s Kalinićevom glavom, odmah uhapšen i sankcioniran, ne preoštro, jer je smrtna kazna u Hrvatskoj ukinuta. Takvu sreću ima i Zadranin koji je htio dočekati Plenkovića s jajima.
Nakon čuvenog pokušaja atentata na tada još samo predsjednika HDZ-a, Franju Tuđmana MG startnim pištoljem, spriječen je briljantnom akcijom hrvatske policije i atentat jajima na predsjednika jednog drugog, novog HDZ-a.
Još kad se uzme u obzir da je ona mrska država rođena u Jajcu, jasan je strah i bojazan od svega što ima ikakvu vezu s jajetom.
Vremena se mijenjaju, sjećam se, sedamdesetih godina čučali smo u grmu kraj nekog spomenika u Maksimiru, čekali da se murjak udalji, pa se popeli na postament, držeći kantice boje u ruci. Primiš spomenik za kurac i lijepo ofarbaš jaja. Jedno žuto, drugo crveno.
Jer sutra je Uskrs.
I spomeniku, koji je poput Franjinog, napravljen od bronce, nije naštetilo ništa, ni boja ni vrijeme ni razrjeđivač kojim su kasnije čišćena jaja. Iz godine u godinu.
Možda zato jer je imao kurac?
[URIS id=45339] [the-post-grid id=”45353″ title=”Andrej Plenković”]
