Tisuću puta pitao sam se, postoji li više ta nekakva socijaldemokracija u Hrvatskoj? Osim naravno po imenu. Ako postoji, onda bi netko, tu socijaldemokraciju neka stranka trebala nastojati i provesti. Kroz svoje programe, koji su ipak samo komadi papira, a papir, mili moji, svašta podnese. A more proguta. Dakle, ti programi političkih stranka, to vam je stvarno kupus, vrlo često prepisan od drugih stranaka ili kompilirani radovi, što bi reko Karamarko, nekih starih, zastarjelih teza.
Danas po uzoru na raspadnuti HSP, socijaldemokraciju u Hrvata brane i navodno zastupaju dvije stranke, usidrene u Saboru. Jedni se zoveju SDP, a drugi nisu stranka, nego udruga. Ili ipak zadruga. I ti zadrugari isto kažu da oni zastupaju socijaldemokraciju. Evo, neki dan je drugarica Katica Glamuzina obavijestila svekoliku javnost da socijaldemokracija stanuje kod njih, zadrugara, na nekakvoj adresi Hermanova 24M, zvoni tri puta. Kaže rečena zastupnica, inače poznata kao izdašna korisnica putnih naloga u Saboru,
Došli s dva pickupa, Davorko Vidović i Nikša 132 Vukas, i potovarili stvari od te jadne ženske koju bi svi natezali kao svoju rođenu i odveli je u Hermanovu 24M. Zvoni tri puta. Kod gosopđe Katice.
U prostorijama na Iblerovom trgu nije ostalo ništa. Prema toj Glamuzini.
Pa onda drugovima iz prazne Crvene centrale u koju se sada uguzio i gradski SDP, ostaje samo ono što najviše vole. Mlaćenje prazne slame. Vještina mlaćenja prazne slame toliko je izvježbana i usavršena da je dostigla skoro savršenstvo. Karte su se na Ibelru presložile po tko zna koji puta. Oni koji su ostali, a trebali su otići, ili na adresu u Hermanovu ili za Gordanom Marasom, promijenili su strane, samo tako. Stara cirkusko akrobatska vještina izvježbana do savršenstva u SDP-u. Ništa oni ne nude, što već nisu nudili desetak puta, svaki puta su s tom ponudom izgubili izbore. Sve redom ljudi koji su gubili sve izbore, to im je najveća vještina. Zaprđeni i izlizani socijaldemokrati. Pa sada pokušavaju dobiti pobjednički mentalitet.
Puhanje mrtvacu u guzicu u nadi da će oživjeti.
SDP je politička stranka koja se naprosto ne voli baviti politikom. Pa više i nije politička, nego samo stranka. Raskolom nakon izbora ostala je samo Jebena stranka. Ne znam jesu li to proveli kroz registraciju. Trebali bi.
Ponosni stanodavci iz te Hermanove u kojoj treba zvoniti tri puta, sada imaju, kako kaže gospođa Keti tu socijaldemokraciju, pa ma što to bilo. Čitam u novinama, da se eto, na političkoj sceni pojavljuju kapitalci. U stvari da se vraćaju na scenu.
Sve gledam tko je to. Pa vidim da su kapitalci Davorko Vidović, Katica Glamuzina, Davor Bernardić i ostala vesela družina. Davor Bernardić, koji porijeklo vuče negdje iz Slunja, nipošto nije kapitalac, prije je Lane s Korane. Davorko Vidović, Kardelj iz Siska, višedesetljetna alfa i omega u HDZ ovoj tvrđavi uhljeba Gospodarskoj komori, autor staromodnog programa rada SDP-a, Nikša Vukas za kojeg nije glasala čak ni cijela obitelj, Domagoj Hajduković, najveći ekspert za dnevnice u povijesti Sabora, svakako nisu kapitalci.
I ovi s Iblera i ovi iz Zvoni tri puta, treba li bi shvatiti, dobra roba, upakirana u vrlo lošu ambalažu, koju prodaje ostarjeli, umorni i staromofni trgovac, nema prođu. Nema novih ljudi, nema novih ideja. Samo želja za egzistencijom od mlaćenja prazne slame. Stari komunisti od sjedenja po raznim forumima, izglancanih turova na hlačama, nisu u stanju ponuditi ništa. Ništa moderno. Mnogima je vrijeme unucima, a možda i sebi mijenjati pelene. Vrijeme im je prošlo. Biologija i JMBG rade svoje. Ali, prije metar u guzicu nego centimetar u glavu. Oni i dalje misle da su moderni, da je vrijeme pred njima. Optimizam iz staračkog doma.
Nema tamo nikoga s motom. Idejom, eksplozijom strasti, divljaštvom.
Što bi li oni dali za Krešu Beljaka? Ništa. Jer, nikada oni shvatiti neće. Zbog metra, centimetra i guzice.
Bivši predsjednik SDP-a, čovjek o kojem su napisane knjige, tisuće članaka. Da bi nakon katastrofalnog izbornog rezultata otišao.
Jerbo nije imao karizmu. Imao je karizmu ko trava što raste. Pa su ga zamijenili s drugim precednikom.
A tek taj, taj ima karizmu prazne vaze na stolu u polumračnoj sobi. Čak ni igre svjetla i sjene nema. Još se usrao s obračunom i naplatom odvojenog života. A bori se za socijaldemokraciju.
Socijaldemokracija je fizički mrtva u Hrvatskoj. Ostaje njen duh, duh koji živi u mislima i dušama ljudi, nipošto ne živi niti na toj Zvoni tri puta adresi, a niti na Iblerovom trgu.
Davor Bernardić:Povratak otpisanih🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣😂🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣🤣 pic.twitter.com/1xMHUadK3y
— Alice Jurak 👈✨ (@AliceJurak) May 4, 2022
Spectatorovo pismo gospodinu Davoru Bernardiću, Iblerov trg 9, 10000 Zagreb
