Danas je dan.
Dan u kojem ćemo pokazati, kakvi smo ljudi. Da li smo uopće ljudi. Na inkvizicijski križ razapeta je gospođa Mirela Čavajda. Danas je ona, sutra može biti vaša žena, sestra, majka, unuka, kćerka. Danima, tjednima se gospođu Čavajdu rasteže i mrcvari u javnosti, naslađuje se nad njenom patnjom, oni koji je podržavaju u javnosti su nadglasani, mediji čine svoje.
Skupit će se ljudi. Jer, danas se ne štiti gospođa Čavajda, njeno pravo na odluku. Danas se štiti Ustav. Ustav se štiti od samovolje liječnika, zatucanosti Crkve koja je odavno izišla iz Ustavom propisanih okvira. Štitit će okupljeni Ustav i od Ustavnog suda, koji je naložio davno, pred pet godina da se donese novi zakon o pobačaju u roku dvije godine, a Sabor to nije učinio, a ustavni suci kurcem nisu makli da ih opomenu, upozore. Ustav se štiti i od samovolje vječito vladajućeg HDZ-a, koji čini sve da zakon ne promjeni. Štiti se Ustav i od saborskih zastupnika nacionalnih manjina, pokornih i poniznih podržavatelja gaženja Ustava, klateži koja bi dupeta dala za malo vlasti, jer bolje je milimetar vlasti nego kilometar časti. Nikada nitko od njih nije rekao Stop Plenkoviću, što je sa pravom žena na odabir?
Danas se štiti osnovno pravo. Pravo na ravnopravnost žena. Pravo na odabir. Pravo koje postoji samo u prekrasno u kožu uvezanoj knjizi, na čijim koricama piše Ustav Republike Hrvatske.
Danas će se dići glas protiv nametnutog prava odlučivanja muškaraca u haljinama o pravima žena u haljinama. Danas treba reći ne avetinjskim Hodačima za život, polagateljima prava na maternicu vaše žene, majke, sestre, kćeri.
Njihova maternica je njihova stvar. I točka. Svaka žena ima pravo na odabir. Pa ma što o tome mislili Batarelo, Zakanović ili Markićka.
Danas će se na trgu okupiti svijet da bi rekao ne. Doći će naravno i političari, orgijati nad bolnom utrobom gospođe Čavajde, poentirati nad njenom situacijom, njenom boli. Isti ti koji nisu učinili ništa da do takvih stvari ne dođu. A naravno da su mogli. Mogli su ne dolaziti na sjednice Sabora dok se ne riješi jedno od najvažnijih ustavnih pitanja. Pravo žena na ravnopravnost. A nisu. Ali će danas navući ozbiljnu masku na lice i pecati političke poene nad jadnom utrobom i bolesnim plodom gospođe Čavajde.
O, kako to hrvatski zvuči.
Danas će se okupiti ljudi da bi rekli ne nakaradnom, a dobro zamišljenom sustavu javnog zdravstva. Jer što god je dobro zamišljeno, mi upropastimo. Pljunemo na ideju. U dva dana skupili smo donacija oko četvrt miliona kuna kako bi se gospođi Čavajdi platila intervencija u Sloveniji. Jer Slovenija ima normalno zdravstvo, gdje su liječnici ljudi koji shvaćaju da im je primarni posao pomagati bolesnima. Jer im to nalaže savjest. Kako li je samo različita savjest liječnika razdvojenih samo tankom crtom koja se zove granica. Jer, Crkva u Hrvata nije Crkva u Slovenaca.
Nisu nakaradni tumači svojih stavova, na tragu doktora Mengelea. Koji je isto položio Hipokratovu zakletvu. I doktor Mengele je imao savjest. Savjest ima svatko. Samo pitanje je kakva je. Ako je nakradna, ona je uvijek glasnija, agresivnija, pa grize, zove.
Priziva.
Nisu liječnici podcijenjeni kao kod nas, u zemlji u kojoj je jedan od silnih ministara zdravstva izjavio Više vrijedi jedan svećenik nego dvadeset doktora. Nitko glas nije digao. Danas tog minstra više nema. Danas je još gori. Zaštitnik vladavine potiratelja prava žena. Nesposobni aparatčik i gomilatelj vlastitog bogatstva, koji je doveo sustav zdravstva do apsurda. A mi smo šutjeli.
Dođite danas na trgove na kojima će se okupiti ljudi. Kažite glasno ne. Kažite im nek se jebu! Kažite im da je dosta. Dođite, ne samo radi gospođe Čavajde i njene patnje. Dođite zbog svojih majki, sestara, kćeri, prijateljica, unuka. Dođite pomoći kako bi ovo društvo krenulo putem civilizacije, a ne svakim danom sve više srljalo u bezdan mraka. Pokažite im da ne čekate tramvaj, tramvaj koji vozi u mrak.
Pokažite im da se ne bojite. Oni se boje vas.
Osječka varijanta Ustava RH kaže da je priziv savjesti ispred prava na pobačaj
