Udarac veslom o vodu
Zoran Milanović je opet, po tko zna koji puta, pljoštimice udario veslom po površini vode. Po površini žabokrečine. Male mutne bare u kojoj i nema previše riba, a žabokrečina je smještena na samom rubu civilizacije, jedni kažu da je s one strane granice s civilizacije, a drugi se pak kunu da je žabokrečina s ove strane, u civiliziranom svijetu.
Hrvatska, tako je ime žabokrečini, ima dvadeset i tri nacionalnosti koje više-manje u njoj borave, žive, a dobar njih samo životari. Dvadeset i dvije nacionalne manjine i većinski narod. Hrvati.
Teško je pisati o ovoj temi, zbog puno slojeva predrasuda koje su godinama, desetljećima taložile na nju. Hrvatska jest, mnogi će reći da nije, bremenita gadnim nasljeđem NDH, fašističke tvorevine u kojoj su tamanjeni pripadnici svih dvadeset i dviju manjina, a i Hrvati pride. Ubijani su metkom, konopcem, maljem, sikirom, davljeni, utapani. Životinjski. Bez prestanka.
Baš onako kako to Hrvati mogu kad padnu u domoljubni afan. Pri spomenu na manjine, nakon samo par rečenica, pojave mi se slike koje sam gledao stotine puta. Pobijene i zaklane starčadi, djece, muževa i žena u najboljim godinama.
Tiho i s poštovanjem, odlazim povremeno u Ušticu, zapalim svijeću, stavim karanfil. Za duše pobijene armije Roma, zvjerski ubijanih u Jasenovcu. Ciganima koji su odletjeli u nebo, ali ne zbog sukoba civilizacija kako je to bilo u filmu velikog Emila Loteanua, nego zbog hira Nezavisne države Hrvatske.
Izbori su Garancija, stopostotna, da će odabrati krivo
Pričao sam s mnogim ljdima. Dosta njih od politike živi. Godinama. Kad od politike živiš, živiš bolje nego trgovac u Konzumu, ili nekad švelja u Kamenskom. Ne radiš ništa, prosiplješ maglu, ponekad kamilicu, a ponekad samo istreseš vreću govana. Pameti i ne trebaš imati. Niti logike. Ne trebaš, jer upravo su takvi oni koji te biraju. Neznalice kojima je dana šansa da o nekom kurcu odlučuju. Garancija, stopostotna, da će odabrati krivo. Da ćemo se nasukati radi krivih odluka poput broda HRM na Kornatima. A nasukati takav brod, uz sve dubinomjere, navigacije, karte, peljare, ali i iskustvo, uistinu moraš biti velemajstor.
Iskrene čestitke kapetanu broda, a i ministru obrane Banožiću, koji je uspostavio sustav da su takvi skupi brodovi dospjeli u ruke podobnih, ali zato neznalica.
Dakle, pričao sam s mnogima. Postoji nekoliko meni nedokučivih zagonetki, a nikada odgovor koji bi zadovoljio moj analitički i kritički um dobio nisam.
Nedokučiva zagonetka
Jedno je pitanje, krajnje jednostavno, Koji je opis radnog mjesta župana? Bilo kojeg, od dobrog do tupavog, a tupana u ovom sazivu imamo koliko ti srce oće. Skroman sam ja, ne pitam za detalje, ma ugrubo mi recite, u dvi rečenice. Naravno, može se reći što god se oće, ali ne i odgovor Nu mala, ajd vidi što ću i di ću danas nešto izist. Jer taj odgovor znam.
Drugo pitanje je puno važnije. Dakle, moj stav, formiran kućnim odgojem, razmišljanjem, promatranjem, jest jednostavan: Manjine treba poštovati i čuvati, a te nekakve predstavnike manjina treba stjerati u krasan kurac.
Čemu služe predstavnici manjina u Saboru?
Čemu služe predstavnici manjina u Saboru, osim da glasaju za HDZ? Osim ukrasa i privida nekakve velike demokracije. Moj veliki prijatelj, čovjek radi kojega bih u vatru išao, poznati političar, iskusnjara koja je sjedila na najvišim političkim položajima, na moj upit o opravdanosti postojanja zastupnika manjina u Saboru, koji podržavaju vladu Andreja Plenkkovića, mrtav hladan kaže, Pa što se čudiš, manjine su uvijek uz vladajuće.
Tu usranu rečenicu Manjine su uvijek uz vladajuće, čuo sam barem dvije stotine puta u životu. Jednom ju je netko ispalio, dobro je legla u uho, pa je vrlo brzo postala istina. Pravilo.
Malo kurac je pravilo.
Posljedica političke korupcije
Ona je samo posljedica, posljedica političke korupcije i kriminala, očigledne prevare svoje izborne baze.
Jerbo, manjine NISU uvijek uz vladajuće. Nisu nikad.
Au contraire, manjine stvaraju vladajuće. Vladajući su uz njih.
Odnos snaga u Hrvatskoj desetljećima je takav da uglavnom nakon izbora, u formiranju vlasti presudnu riječ imaju predstavnici manjina. Kome se oni priklone, taj ima vlast. Zahvaljujući njima. Oni su pravi kingmakeri. Predstavnici manjina su jezičac na vagi. One daju prevagu. Prema tome, one nipošto nisu uz vlast. One je stvaraju.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON VEZANOG ČLANKA
Predstavnici manjina, njih osam, najveći su krivci radi situacije u kojoj se nalazimo
Sve ove Agrokore, kupovine krivih aviona, sve neuspjele pokušaje tjeranja nesposobnih ministara, sve pokušaje tjeranja ministara koji su evidentno lopovi, suprotstavljanje modernim prijedlozima zakona, neuspjeli pokušaji uvođenja reda u DORH, sve to pada prvenstveno na dušu upravo predstavnika manjina, zatucanih pojedinaca koji se protive bilo kakvom napretku ovog društva, koji su svaki pokušaj pomicanja prema naprijed unaprijed presjekli.
Manjina je većina!
Jer, nikada se nisu sjetili i rekli, ne, mi nećemo. Njima je čak i krajnje nesposobni Ćuraj, do zla Boga tupasti Filipović dobro rješenje, glasali su mirno, čak su i ponosno gledali.
Posve dovoljan razlog da sumnjam ili u njihovu zdravu pamet, ili poštenje.
Redovito, desetljećima pratim kampanje. Kao festivale laži i guženja naivnih budala koje su zovu izborna baza.
- Uistinu nikada nisam čuo recimo, Pupovca da u kampanji, pred izbore kaže, Mi ćemo postizborno podržati HDZ.
- Nikada nisam čuo ni Kajtazija, predstavnika desetak manjina da pred izbore kaže, pred izbore kaže, Mi ćemo postizborno podržati HDZ.
- Nikada nisam čuo ni Bileka, predstavnika Čeha i Slovaka pred izbore kaže, pred izbore kaže, Mi ćemo postizborno podržati HDZ.
- Nikada nisam čuo ni Jankovicsa, predstavnika Mađara da pred izbore kaže, pred izbore kaže, Mi ćemo postizborno podržati HDZ.
Nisam uvjeren da bi svi njihovi birači to podržavanje prihvatili toliko oduševljeno da bi im dali glas.
Godinama se neki od njih ne izjašnjavaju ni o čemu, tegobe i nevolje Hrvata prolaze pored njih, jerbo im se jebe živo. Jebe im se i za nadolazeću krizu, nikada nisu pitali, ako ljudi moraju štedjeti, što je Vlada napravila? Je li Vlada iscrpla sve mogućmosti, pa sada idemo na štednju? Ne, to njih ne zanima, njih zanimaju krsne slave i Sveti Save, Obžinki, Žetvene svečanosti. Za probleme društva, oni ne haju. Jer su im prihodi zagarantirani.
Fejsbuk profili im vrve slikama s narodnih fešti, žredača i pića. Njihovo je samo jedno, da glasaju za HDZ. Opciju uz koju oni ne da nisu, nego su joj u naručje predali vlast.
Opciju koju su oni doveli na vlast. Iako je HDZ bremenit aferama, ministri radi lopovluka odlaze kao na tekućoj traci. Ali njih to ne smeta.
Posve sam siguran da to ne čine radi dobrobiti svoje izborne baze, nego radi svoje.
Politički koruptivci u koje nije zdravo dirati, zbog mračnog dijela prošlosti ovog naroda. Kad ih dirneš, etiketiraju te. Ma boli me kurac. Etiketirajte.
Moj djed pao je kao žrtva Talijana, iako je bio Talijan po precima. Moj otac nije bio u ratu. Ja sam bio u ratu, onom posljednjem. I moja obitelj za zla koja su činjena u NDH, nema niti jednog člana radi kojeg bih se ja trebao sramiti.
Ili šutjeti radi osjećaja srama.
Pa ću o tome pisati, pa ma što malograđani, farizeji koji svoju savjest prodaju za nekoliko kuna mislili. Pa ma kako me etiketirali.
Vrijeme je progovoriti o stvarima kakve uistinu jesu. O jednoj od rak rana ovog društva.
Nastavak slijedi. Vrlo brzo!
Kakav je stvarni interes nacionalnih manjina da glasaju za podršku Hrvoj Šipek?
