Sedam dana skakutao sam s masline na maslinu. Muzao prstima granÄice, a masline su padale na rasprostrti paražol. Ponekad i na prostrtu foliju, proizvodeÄi Äarobni tupi zvuk pri udaru u foliju. Ispod masline jeo sendviÄe, slaninu, po bevandu. UveÄer jeo težaÄke veÄere, zalijevao bevandom i trenutak iza pijevaca odlazio na poÄinak. Bio sam iskljuÄen iz virtualnog svijeta osim, dakako kratkog objavljivanja unaprijed pripremljenih objava odgovara na pitanja o socijaldemokraciji.
JuÄer sam se vratio.
Zaprepastila me smrdljiva bujica koja je tekla u slapovima iz ekrana televizora, cijedeÄi se po tepihu moje dnevne sobe.
Smrad hrvatske svakodnevnice uvukao se u moju sobu, U zavjese, u tepih. Vratio sam se…
Kradu nas. Kradu bezoÄno, ispijaju iz nas zadnju kap krvi, vampirski nam se kese, krvavih oÄnjaka, veÄ tri puna desetljeÄa. Poneka se pitam, živimo li mi u Transilvaniji ili u Hrvatskoj? Pa opet mislim, ta jebena Transilvanija i nije tako daleko, možda suĀ se samo malo preselili i Drakula i vampiri na ove prostore?
Horde Bijelih hodaÄa gaze Hrvatskom veÄ tri desetljeÄa, uniÅ”tavaju sve pred sobom, ostavljajuÄi iza sebe pustoÅ”.
Isprva su krali poduzeÄa. Bahato i seljaÄki. Krali su sve Å”to nije bilo zabetonirano i zaÅ”arafljeno za pod.
Ono Å”to je bilo zabetonirano i zaÅ”arafljeno, to su privatizirali, bahato i seljaÄki, nepismeno napisana pisma namjere u kojima su napisali da bi oni kupili poduzeÄe to i to, predali u banku, a banka im odobrila krediti, uzevÅ”i u zalog poduzeÄe koje su kupovali, sve bez i jednog dinara, bez ijednog hrvatskog dinara, bez ijedne kune. Jer oni novaca nisu nikada ni imali. Bili su gologuzani, neÅ”kolovani Å”vorceri i belosvetske varalice koje su imale samo jednu sreÄu, poznavali Franju. Imali iskaznicu. I ostvarili hrvatski san. Imaju Hrvatsku.
Onda je pljaÄka dobila novo lice. Doživjela je facelifting, Ivo Sanader, onako dalmatinski naoÄit, Å”armantan, njegovanog izgleda, odrijeÅ”it, dao je novo lice pljaÄki. Kralo se sofisticiranije, nekako nije bilo vidljivo iz aviona koji leti nad Hrvatskom na dvanaest tisuÄa metara. Ne, nije. A priznati se mora, stao je na glavu radikalnoj nacionalistiÄkoj guji. Imao je muda odjebati pojave ustaÅ”tva. Sve je to imalo neki mot. Do zimske noÄi kad su ga vezanog vozili u austrijski zatvor.
Odlaskom Ive Sanadera u zatvor, nestalo je ljepote u pljaÄki. Nestalo je onog Å”arma, a i lopovi su bili nekako, sada mi se Äini skromnijih prohtjeva. Kao u onoj, neka je krao, al je i nama dao. Nasljednik na tronu na Trgu žrtava faÅ”izma, Karamarko, otvorio je Å”irom vrata terarija, zmije su ispuzale, jer viÅ”e nije bilo Sanadera da ih zgazi. NacionalistiÄka se gusta magla spustila.
Onda je doÅ”ao PlenkoviÄ, tada sam mislio da je samo uglaÄeni Äato, beskrvan. Tek sada vidim istinitost njegovih rijeÄi.
Ne, PlenkoviÄ nije lagao, kad je govorio da Äe HDZ vratiti TuÄmanu. Velikom meÅ”tru svih hulja i lopova.
Volio bih da uskrsne dr. Å ime Äodan, pa da vidi, liÄi li Hrvatska koju je sanjao, zbog koje je robijao, na Å vicarsku, kako je glasno najavljivao. Ili samo na smrdljivu kloaku, otvorenu kanalizaciju koje teÄe ulicama, kao Å”to teÄe u Havani?
Poludebili koji su rat izbjegli živeÄi vani, vode Hrvatsku ravno u rat. Hrvatska je proglaÅ”ena strateÅ”kim partnerom Amerike. MoÅ” mislit. Å to znaÄi strateÅ”ki partner, ja ne znam, a znaju li oni? ZnaÄi li da Äe iz Hrvatske na Rusiju biti lansirane strateÅ”ke rakete. Ili samo padati na nju? Kakve smo kurate sreÄe⦠A svi oni koji tome vode, biti Äe daleko, na obrambenim položajima koje su držali tijekom Domovinskog rata.
Protiv Äetiri Ā donedavna ministra Vlade Andreja PlenkoviÄa podignuta je optužnica. U jednom danu. Petina donedavnih Älanova Ā Vlade dobila je optužnice. U jednom danu. Pridružili su se svojim kolegama, koji takoÄer u Vladi viÅ”e nisu, a imaju optužnice od ranije.
I PlenkoviÄ ne vidi u tome problem. Jer nisu u vladi, a optužnice su dobili za prljave rabote dok su bili u vladi.
Odmah su s lanca puÅ”teni prsi i leÅ”inari koji grizu, ujedaju sve one koji sumnjaju u reÄeno.
GaÄenje. Neizmjerno gaÄenje. Prema dvoliÄnosti i farizejstvu. Prema glibu u koji su nas doveli. Ekonomskom, moralno, ljudskom.
Pitam se, kad jednom PlenkoviÄa i njegovu kamarilu budu vodili vezane u zatvor, hoÄe li biti prekasno za sve nas? Mislim da hoÄe, jer kurate smo mi sreÄe.



