Sreća je da ne živimo u Iranu

Možda Vas zanima

Došao je i taj trenutak

Dugo i nestrpljivo očekivani unuci, hvala Bogu, otišli su. Dva tjedna udaranja nožica po parketu, cika i vika, svađa pa grljenje. Stalno u pokretu. I sada ih nema. Jedva sam dočekao. A sada mi već fale. Jako. Danas sam doveo svoju sobu u red, bacio brdo papira pošaranih, izrezanih.

I soba je sada u savršenom redu. Dođe mi da na vrata stavim onaj crveni štrik i na njega objesim natpis Izložene eksponate ne dirati.

 

Ipak sam se odvažio

Nakon dosta nećkanja, ušao sam u sobu. Sve se osvrćem, pa se divim poput Šojića Kako je lepo, kako je lepo Slađo. A takvu ljepotu ne valja kvariti pisanjem, bilježenjem u blokove, prolijevanjem kave, krivim otresanjem cigarete, kraj pepeljare u žaru pisanja.

I onda naletim na naslov. Kaže autor teksta u naslovu:

Nova politički motivirana pogubljenja pokazuju da je iranski režim, ekstremno brutalan i zao.

Nisam čitao. Niti neću. U davna vremena, kad sam odlazio u Iran, bila je to sređena i pristojna zemlja, koju su vjerski fanatici tek preuzeli.

Pa ni nemrem pisati o životu u Iranu sada, a ni o ekstremno brutalnom i zlom iranskom režimu, jerbo nisam pročitao, pa ni ne znam što unutri piše.

Dakle, kad sam pročitao, zavalio sam se, otpio gutljaj kave, zapalio cigaretu i zamišljeno gledao kroz naslov.

Je li smrt najgore što se može dogoditi?

Je li pogubljenje, je li smrt najgora stvar koja se može desiti. Bila ona nasilna ili prirodna?

Kakvo je to društvo koje neistomišljenike skraćuje za glavu, negdje na nekakvom trgu ili raskršću pred gomilom promatrača, neki to gledaju zažarenih očiju, nestrpljivo pocupkujući da prijave još neke susjede koje znaju da bi ih valjalo skratit, a drugi stoje i šutke i nemoćno gledaju u prljavi asfalt?

Okrutno i zastrašujuće.

Baš kako piše u naslovu.

Pa se pitam

Kakvo je to društvo koje svoje građane tjera da kopaju po kontejnerima, tražeći plastičnu bocu koja im život znači. Ili uzimaju vrećicu s kontejnera s ostacima jučerašnjeg kruha?

Kakvo je to društvo koje onemoćalu starčad u nekakvim zabačenim zaselcima, gdje je Bog rekao laku noć, zaboravlja, izbriše iz svijesti, sjeti ih se samo ako nekakvom državnom ćati koji prolazi automobilom stazom kraj sklepane kuće, pa ugleda da peku rakiju. A da nisu prijavili. Pa ih odere novčanom kaznom većom od njihovih godišnjih primanja.

Pročitajte i ovo:
Osječka varijanta Ustava RH kaže da je priziv savjesti ispred prava na pobačaj
Baka koja podriva državu

Kakvo je to društvo koje pušta da ljudi tri zime provode bez krova nad glavom, a prvaci se hvale kako je sve u redu, a da ih nitko ne pošalje u pičku materinu?

kakvo je to društvo u kojem stogodišnju staricu kazne drastičnom kaznom jer je pekla rakiju, pa se oglasi neki lakirani majmun i kaže mrtav ladan da baka nije kažnjena, nego su joj obračunali trošarinu. Nije govno, neg se pas posra.

Nije govno neg se pas posra

Kakvo je to društvo u kojem samo tridesetak kilometara od Velikog Grada, stanovnici sela nemaju ne liječnika, nego nemaju ni trgovinu, nemaju ništa?

A dvolični političari koji im se ukažu samo u kampanji dok im guraju papiriće u ruke sa slikom svoje njuške i prijateljski ih tapšaju, obećaju im magnetnu rezonancu, pravo na pobačaj.

Kakvo je to društvo koje je ispraznilo cijelu jednu regiju, poljoprivrednu, a novac za poticaje daje tipovima koji zemlju ne obrađuju, stoku ne uzgajaju, a stanovnici odlaze jer za život nemaju?

Kakvi su to političari koji tamo žive, dišu isti zrak s ovcama koje šišaju i šišaju svaki dan. I daju im papiriće sa slikom svoje njuške i prijateljski ih tapšaju?

Kakvo je to društvo koje vode lopovi, koji su eto, samo nemarom pravosuđa trenutno na slobodi, a članovi su osuđene lopovske organizacije?

Kakvo je to društvo koje lopove ne sudi, a sudi baku koja je ispekla osamdeset litara rakije?

I tako, iz dana u dan, iz godine u godinu?

Već trideset godina tako.

Trideset godina. Mnogima je to na žalost, više od pola života. Više od pola života provedenih u jadu i bijedi. U razmišljanju o tome kako sutra. Što će dati djeci na stol?

Kakva je to vlast koja se pojavljuje samo o datumima koje je ona proglasila važnima u konvojima crnih naglancanih limuzina, bahato se keseći i rukujući i gurajući papiriće u ruke sa slikom svoje njuške i prijateljski ih tapšajući po ramenu?

Ekstremno brutalna i zla.

Vlast koja ne da ne voli narod.

Ona ga mrzi.

Jer da ga voli, otišla bi davno.

Vozni park kojim obilaze sirotinju

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

Najnovije

Nakon izbora

Potegla se ovih dana meni omiljena tema, o prevari...

Kako postati uspješan političar, kratki naputak

Nema baš puno riječi koje treba zapamtiti. Domovina, Bog,...

Španjolska : Hrvatska, 15.06.2024. u 18 sati, Olimpiastadium Berlin

Dan nakon službenog otvaranja Europskog prvenstva, Hrvatska i Španjolska...

Siromaštvo

Sutra je dan predizborne šutnje. Dan u  kojem se...

Trebamo li uopće EU izbore

Andreju Plenkoviću oznojile su se noge, čarape slijepile, košulja...

Ruke su vezane…

Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujemo. Pred...

Najčitanije

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično...

Volim sex, rado ga se sjećam…

Mi Hrvati smo najbolji narod na svijetu. Skoro pa...

Uz Dan planeta Zemlje: Potres je pokazao: Hrvatska je prekrasan komaček Zemlje koju nastanjuju budale!

Postoje ljudi koji shvatiti nikad neće ništa. Poznam likove...

Miroslav Škoro je čovjek opasnih namjera, a pjevač je. Što bi bilo da ima ozbiljno zanimanje?

Rekao sam da neću pisati danas. Ali, ovo se mora...

U čemu je problem, gospodo branitelji?

Sve svoje države ponose se svojim ratnim veteranima, kažu...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385PratiteljiLajkaj
316PratiteljiSlijedi
4,805PratiteljiSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Vezano

Lagani članak o teškim temama

Sve je više tema o kojima je teško pisati....

Oblačno je i sivo, a opet, život u Hrvatskoj je lijep

  Jutro je... Miris jučer, po jakoj kiši pokošene trave, vlažan,...

Oni će biti u svojim pravim domovinama, jer Hrvatska im je ionako rezervna domovina.

Ne da mi se pisati. Pakiram se, odlazim rediti...

Kako nas je Indijac ošamario. I još svašta nešto…

Rano jutro, pola pet. Je prošlo Lijep je dan. Moja...

O usvajanju djece iz Afrike pisao nisam. Do sada. I više neću

U Hrvatskoj živi dovoljno kretena kojima su Pernarovi stavovi...

Hitler iz našeg sokaka

Film bi mogao postati stvarnost. Opet Nekada smo imali dobru...