Uskršnja priča

Zastrašujuće

Jutarnji list objavio je članak. Popis onih o kojima čitamo svakog dana, popis javnih djelatnika, ministara, savjetnika premijera, saborskih zastupnika, sudaca, predsjednika povjerenstava, čak...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Bilo je hladno te ranoproljetne subotnje večeri.

Mrak se rano spustio, oblaci su zastrli Mjesec. Stojimo u sjeni Sjeverne tribine stadiona na Maksimiru. U ruci najlon vrećica sa debelim papirnatim škaniclom.

Ogledavamo se, nema nigdje nikoga, tek rijetko kloparanje tramvaja ili poneka Škoda, Prinz ili Fićo kloparaju kockicama Maksimirske ulice na putu prema Dubravi.

Prelazimo cestu, u sjenu jablanova, koji su bili poznati pod nazivom Majmunska tribina, nikada mi nije bilo jasno kako su se uopće mogli popeti na te jablane, a za vrijeme utakmica bilo je više gledatelja na njima nego danas na prosječnoj utakmici Prve HNL.

Ogledavamo se, blijedi u licu. Štono bi se reklo, usrali smo se od straha. Hodamo nesigurnim korakom, dolazimo do portala na ulazu u Maksimir.

Pritvorena vrata od kovanog željeza otvaraju se škripom, živci pucaju od straha, osjećaj kao da se škripa čuje do Trga republike. Zaklanjamo se iza zida portala, pod Gundulićev napis

Oj dubravo slavna ti si

U uresu slobodnome

Lijepa ti si mojim očima

Draga ti si srcu mome.

Mašemo rukama u tišini, gestikuliramo ko vjetrenjače.

Nema nikoga. Vrijeme je da se krene. Na izvršenje zadatka. Zadatka kojeg smo planirali danima, razradili sve detalje. Prelazimo cestu, šuljamo se uz živicu što dijeli Maksimirsku s livadom do bazena na Sveticama. Dolazimo do grma. Danima smo odmjeravali taj grm, poput lopova što danima gledaju u banku koju misle opljačkati.

Ruke mi se tresu. Milion misli.

Što će reći majka? Što će reći otac? Koliko ću šamara popiti kad sazna? Što ako saznaju u školi?

A do tog trenutka u svim ovim danima pripreme nisam na to pomislio.

Hrđavim šrafcigerom otvaram male kantice s bojom. Crvena, plava, žuta. Kantice s bojom smo kupili kod stričeka Miška u željeznariji u Dubravi pred više od tri tjedna.

U svaku kanticu mećem uski kist, dvije kantice nosim ja, jednu nosi Marijan. Taman smo mislili da je trenutak, kadli, staje milicijski Fićo.

Izlazi milicajac, šilt na šapki bjelasa se u mrkloj noći se zastrašujuće. Poput kostura. Umirem od straha. Što ako nas vidi? Ako nas uhvati? Opet će me ošišati u stanici u Petrovoj, ko onomad kad su me uhvatili da prodajem stiropor pred utakmicu Dinamo – Zvezda. I oteli mi brdo novaca, jer su me uhvatili na zadnjoj ploči. Ošišali, uzeli pare i pustili. A frizura s jedne strane završava iznad uha, a s druge strane ispod uha.

Pročitajte i ovo:
Korona, potres i Uskrs pokazali su u čijim rukama su uzde. Crkvenim!

Gleda, ogledava se, mahne rukom i ulazi u Fiću. Ruke mi se tresu, nemam daha.

Osjetim kako me Miro gura u leđa i sikće, Ajde, sada, mileka neće biti neko vrijeme.

Miro je veteran, on je to već radio dva ili tri puta. A mi smo ga danima zadivljeno gledali. A on je imao važnu facu. Svjestan naše ljubomore.

Dolazim do postamenta, kantice stavljam sa strane, penjem se, nije baš lako, postament nije širok, valjda su ga tako i napravili da se budale ne penju. Marijan mi daje raubera, primam se za list noge Radauševog Bacača diska.

Pa se uspravljam, a Marijan mi dodaje kanticu s bojom.

Pasti ću, razbit ću se. Pridržavam se za guzove brončanog Golijata, dok u polumraku rukom tražim jajca. nemrem se primiti za pimpeka, malešan je. Potez kistom. Žuta boja, poput Sunca žuta. Jedna kuglica se žuti. Poput kugle sladoleda što smo ga kupovali kod Remzija.

Pasmater kako svijetli.

Neko će me i vidit od ovog svjetla. Marijan gura plavu boju. Ja ne bi plavu. Ja bi crvenu. Sikćemo i svadimo se. Konačno, dodaje crvenu kanticu s bojom. Pažljivo povlačim kistom, da koji curak ne procuri po bedrima. Dodajem kanticu Marijanu. Jajca su ofarbana. Po staroj zagrebačkoj tradiciji. Ovaj puta pedantno, boja se nije razlila po bedrima.

Držim se za guzove Bacača i ponosno gledam. Kao da sam narisao Mona Lizu.

Skačem s postamenta, izvrnuo sam se u travu.

Ruke drhtave, izdajnički tragovi boje po rukama.

Klopotavo se niz Maksimirsku spušta jedanaestica. Ulazim. Sam. Oni će doma pješice

Kritika ljudskog bezumlja

Sad već jako davne 1781 godine, Immanuel Kant objavio je Kritiku čistog uma. U „Kritici čistog uma“ Kant predstavlja po prvi put svoj transcendentalni...

Flota paunova napuhanaca u šetnji Zagrebom

Vrlo često samim centrom Zagreba krstari omanja flota napuhanaca. Kako je i red, kad su te flote u pitanju, njih budno prate oni koji...

EU radi na razvoju nuklearne bombe

Taman se moglo malo odahnuti, jerbo je zadnji dan civilizacijekoji je izumio hamburger u zadnji je čas odgodio je uništenje naroda koji je izumio...

Ponukao me članak u Nacionalu

Nikad se nisam previše obazirao na to što napiše ili izjavi Damir Novotny, za kojeg vole tepati i podilaziti mu, nazivajući ga ekonomskim analitičarem....
Prethodni članak
Sljedeći članak

Na portalu

Kako smo obilježili prvu godišnjicu Domovinskog rata

U Kijevu, u Ukrajini, nakon pune četiri godine od nesmiljene ruske agresije, glavnom gradu zemlje koja prolazi kroz tešku kalvariju, održana je svečanost. Svečano...

Danas je zadnji dan

Danas navečer, kad zadnji kupac izađe iz dućana zatvoriti će vrata. Redovita rutina, kao što su i činili i tisuće puta do sada. Ali...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Kako smo obilježili prvu godišnjicu Domovinskog rata

U Kijevu, u Ukrajini, nakon pune četiri godine od nesmiljene ruske agresije, glavnom gradu zemlje koja prolazi kroz tešku kalvariju, održana je svečanost. Svečano...

Danas je zadnji dan

Danas navečer, kad zadnji kupac izađe iz dućana zatvoriti će vrata. Redovita rutina, kao što su i činili i tisuće puta do sada. Ali...

Krčma Pirovac

Prolazim Draškovićevom, sumornom i sivom, kao što je danima cijeli grad sumoran i siv. Prljave fasade, a one koje su nedavno obnovljene potvrđuju ono...