Spomenik domovini

Drvena taraba za vježbanje slobodnjaka na Hitrec Kacijanu

Često prolazim kraj betonskog zdanja, nekakve terase postavljene na nekakva dva zida, iz daljine me podsjeća na nadstrešnicu benzinske stanice u Titovoj Korenici, koja se sada zove samo Korenica. Jer smo Tita zaboravili.

Pred betonskim zdanjem podignut je zid od, mislim da je kopelit stakla. Pa sve to, gledano s ceste osim na benzinsku stanicu u Korenici, koja je jedan od dokaza da smo Tita zaboravili, podsjeća i na staro igralište Hitrec Kacijan, gdje su pred golove stavljali tarabe sklepane od dasaka, a velemajstori Belin, Rora, a kasnije čarobnjak Mlinka, za kojeg nikad nisi znao kojom će nogom pucati. Lijevom ili desnom. A drvene tarabe glumile su živi zid. A velemajstori su felšali oko zida i pogađali paučinu na golovima.

Moj dojam da se radi o golu i modelu živog zida pojačava spomenik koji stoji na pristojnoj udaljenosti. Tip u nekakvom fertunu koji drži ruku na prsima, nekako onako kako to danas drže HDZ-ovci, ali raširenih prstiju kojima kao da pokazuje suigračima na mote koju kombinaciju će odigrati, gdje će pucati. Tip  kojem je spomenik podignut strašno podsjeća na Pavla Kalinića, a nikako mi nije jasno, zašto se svako malo murja mota oko spomenika Pavlu koji se upravo sprema izvesti slobodni udarac. Sa strahom pomislim svaki puta, pa neće valjda opalit preko staklenog zida u prečku. Jer je prečka napukla. Pa da se cijeli taj gol ne strmopizdi.Ode instalacija u pizdu materinu.

I gol i živi zid i spomenik Pavlu Kaliniću koji se sprema izvesti slobodni udarac preko živog zida od kopelita, zove se sveukupno Spomenik domovini i spomenik dr. Franji Tuđmanu. Ja neke sličnosti s Tuđmanom u tom spomeniku i ne vidim, rekao sam da mene spomenik podsjeća na Pavla. To nije lik, nije obraz Franje Tuđmana.

A osim toga, Pavle jest zgodan i markantan muškarac

Ali zato Spomenik domovini strašno podsjeća na domovinu kakvu je izgradio Franjo, a koju kad je otišao Bogu na pravdu, ostavio je svojim učenicima, koji su izgradili spomenik koji se raspada nakon dvije tri godine stajanja na kiši.

Eno ga, spomenik načinu gradnje kuća u poslijeratnoj obnovi Banije. Spomenik svemu što se počelo raditi u Hrvatskoj.

Napravljen fušerski, nestručno, preko kurca, spomenik predstavlja upravo ono što je izgradio Franjo Tuđman.

Fušersku državu, nestručno, preko kurca sklepanu. Kao da je mrzio sve one koji će ga nadživjeti. Pa je ostavio državu u rukama još gorih od sebe.

Spomenici koji se diljem Lijepe naše podižu prvom hrvatskom predsjedniku i prvom predsjedniku HDZ-a, Franji Tuđmanu, od reda su svi baš gadni.

Nisu ni ružni. Nego baš gadni.

Franjo, istina Bog i nije bio nešto lijep čovjek.  Ali, što mu rade tim spomenicima, mislim da se jadni Franjo okreće pod onim kosim krovom ko janje na ražnju pred Anitom u Zatonu Obrovačkom.

Kao da se  svi ti umjetnici ili nazovi umjetnici zajebavaju s likom bivšeg predsjednika, koji nije bio lijep.

Ali je zato naš Franjo bio duša od čovjeka. Drag i vrlo simpatičan, bisernog osmijeha, blag i za svakog je morao naći neku toplu riječ.

Ha, jesam li ovo lijepo rekao?

Dakle. Ja uistinu jesam legalist. Postoje ljudi s čijim političkim stavovima se ne slažem. Ili se nisam slagao. Nakupilo ih se na vodećim funkcijama u zemlji, vladi, državi, Saboru, ovih tridesetak godina. Za neke od njih mislim da su kao ljudi samo obični kreteni. Ali poštujem ih, jer su u jednom trenutku bili na funkciji predsjednika ili predsjednice, premijera ili premijerke, predsjednika Sabora. Predsjednice Sabora još nismo imali.

PullTube video downloader zadnjih nekoliko dana ne skida video zapise s Twittera.
E pa, Elone Maščobo…

Pa sam ostao prikraćen za izjavu blesimetrače Majde Burić.
Da mi je samo vidit đake koje ona uči u školi.
Ili su to samo džaci.
Krumpira? pic.twitter.com/rbM5i7vlyw

— Spectator (@SpectatorHR) July 4, 2023

Ne poštujem neke od njih kao ljude, ali poštujem funkciju.

Ta trodioba vlasti treba i mora postojati. I nitko nije od njih ničija svojina. Oni su općenarodna svojina. Općenarodna povijesna baština. Neki su i  općenarodna povijesna sramota. Ali samo kao ljudi.

Funkcija s tim nema veze.

Premijeri, predsjednici i parlamentarci su svojina svih građana, a ne samo jedne grupe građana.

Bilo kakvo povezivanje obnašatelja dužnosti sa stranačkom pripadnošću, naročito onih u prošlosti, u meni izaziva prijezir i ljutnju.

Danas slušam onu siroticu Majdu Burić u Saboru. Teško mi je slušati je.

Jer i moja djeca su otprilike njenih godina. Tjeskoba i nelagoda me obuhvate. Kao kad gledam tipa u Milijunašu, a on ne zna ni odgovor na prvo pitanje. Što je Janica Ivici.

Meni to nije zabavno. Meni je gledati takve tlaka, tuga, žalost.

Kakva je bilo čija potreba u javnost uporno izlaziti s ljudima koje su na satovima kemije kad su išli u školu pitali koliko ima jaja u tavi, a njihove kolege iz razreda pitali su kemijski sastav metala od kojeg je napravljena tava.

I pomislim s tugom na njene roditelje, kako li se oni osjećaju kad njihova kćerka progovori u javnosti? Osjećaju li nemoć? Tugu? Jad? Sramotu? Očaj?

Jesu li tako razmišljali moji roditelji kad su pred desetak godina slušali govore viteza Reinera? Ne znam, ne mogu ih više pitati.

Jer ne vjerujem da postoji bilo koji roditelj koji bi mogao opravdati to što ova jadnica izgovori.

Blebetanje u Saboru

Danas je važno priopćila sa saborske govornice:

Još je s ovog mjesta govorio naš prvi predsjednik, kao i prvi predsjednik i osnivač HDZ-a, doktor Franjo Tuđman…

Bujica psovki. I njoj i tom tipu koji je bio predsjednik i osnivač HDZ-a. I svemu oko mene.

Ta sirotica svojim riječima pobudila je u meni ideju.

Čovjek koji je svojom vizijom, svojom privatizacijom, svojim odnosom prema stoci sitnog zuba utabao put raznim Sanaderima, Plenkovićima ali i lopovima ministrima i državnim tajnicima. Tipu koji je stvorio domovinu, kojoj se spomenik urušava nakon samo dvije godine. Tipu koji je stvorio domovinu koju su odmah po nastanku opljačkali njegovi pajdaši. Tipu koji je stvorio domovinu u kojoj je penzionerima lakše odmah se samoubiti nego živjeti u bijedi.

I spomenik toj domovini će se kad-tad srušiti. Sam od sebe. Jer predstavlja Hrvatsku koja je na aparatima, a uvjeravaju nas da živimo nikad bolje. I da moramo biti sretni s povećanjem plaća od pedeset EUR-a. U zemlju u kojoj je kil lubenica na obali prošle godine koštao tri kune, a sada košta tri EUR-a.

04.07.2023.
Još jedan “biser”
Još je sovog mjesta govorio naš prvi predsjednik
KAO I PRVI predsjednik i osnivač HDZ-a…

(30.06.2023.) pic.twitter.com/6wvYzTHlfN

— 🎖 🅽🅴🅲🅹🅴🅿🅸Š🅰 🎖 (@RashoVeljkov1) July 4, 2023

I kad se spomenik sruši, trebat će izgraditi novi.

Na istom mjestu, nasuprot spomenika koji je podignut Franji Tuđmanu, a liči na Pavla Kalinića. Sve je lažno. Poput doktorata Franje Tuđmana.

Domovina je žena. Ženskog roda. Pa nek podignu spomenik koji likom podsjeća na ženu.

I uvjeren sam da bi lik Majde Burić upravo bio najprikladniji za lik žene koja predstavlja domovinu.

Majda Burić je slika i prilika Hrvatske, prosperitetne, moralne i pametne. Po modelu čovjeka preko puta, s druge strane ceste, Franje Tuđmana, koji čak ni obraza nema.