Počele su vrućine. Vozim cestom, u daljini titravi zrak. Klima nemilice radi, ali nema koristi, Sunce žari kroz šoferšajbu.
Razmišljam kako bi bilo dobro okrenuti auto, pa se voziti u rikverc, da sjedim u hladu. Bio je ovo šašav tjedan, kojeg bi skoro pa bilo najbolje zaboraviti.
Skoro, kažem.
Jer, u cijelom nizu ružnih stvari u okruženju koje vonja na plin, desila se jedna lijepa.
Poziv gospođe Jadranke Kosor za promociju njene knjige Kraljica.
Sve, baš sve, do najsitnijeg detalja bilo je lijepo pogođeno, s mjerom i ukusom. Odabir dvorane, meni dragog Novinarskog doma, do potpuno napunjene dvorane, prepune ljudi, svih političkih orijentacija, ljudi koji su sa sobom ponijeli samo jedno. Dobru volju. Ljudskost. Bilo je i lijevih i desnih, dobacivale su se pošalice, propitivalo… Ležerno, i mirno. Dva predsjednika države na jednom mjestu. Onaj drugi, koji je sada Prvi, zanio se i umalo zakasnio na zakazano obraćanje naciji, pa je unatoč motima ljudi iz protokola ostao još malo, pa još malo. Dok na kraju nije morao iz dvorane izjuriti, doslovce. Žurilo mu se pokazati na televiziji, da novinar ili kako li se to već zove, Jutarnjeg lista, ima o čemu pisati.
Mir i sklad
Da. Kada bih morao u jednoj riječi opisati atmosferu, bio bih u dilemi, mir ili sklad.
Sve, od odličnog odabira govornika o knjizi, Ivane Dragičević, Mirka Galića, Velimira Viskovića do voditeljice Nevene Rendeli Vejzović, bilo je skladno, a tonovi izrečeni bili su i reski, poput riječi Velimira Viskovića. U jednom trenutku gospođi Kosor, dok je čitala odlomak iz knjige, dio u kojem piše o majci, pukao je glas. Nije zaplakala, ali nekoliko žena okupljenih u dvorani, obrisalo je oči.
Na stolu mi je knjiga. Kraljica. S posvetom. I nisam je otvorio. Niti neću. Još.
Čekam mir. Mir mora. Pljuskanje valova dok se čbrod lijeno ljulja na moru, cvrčanje cvrčaka u daljini, miris makije što dopire s obale.
I prepuštanje gušu čitanja.
Još ovog tjedna.
Zašto HDZ nema na svom logu plinsku bocu?
Malo što određuje HDZ poput krađe, bezobrazluka i plina.
Nosači plinskih boca u Savskoj, koji su prijeteći blokirali jedu od glavnih ulica moga grada, zaprijetili su demokraciji. U režiji Karamarkovog HDZ-a. Zaprijetili su svemu onom za što su se ti tipovi tamo u Savskoj borili, pljunuvši na temelje uređene države, pljunuvši na sve one branitelje koji su se nakon što su predali oružje, okrenuli radu. I borbi za bolji život. Radom.
Plin u Savskoj ostao je simbolom nasilja u Hrvatskoj.
Penzioneru nastanjenom u šibenskom zaleđu na računu je nađena milijarda kuna. Sto trideset miliona EUR-a. On penzić, žena penzionerka. A sin se bavi trgovinom plinom. Sin ima direktne veze s Andrejom Plenkovićem, koji je, kako to pametno kaže gospojica Majda Burić, predsjednik vlade RH i predsjednik HDZ-a.
I naravno, ujeo vuk magare. Evo ide već godina dana od otkrića, i nikom ništa. Slepci gospođe Zlate još uvijek provode izbora. Mene rečmo zanima, koga je taj novac čekao? Tko ga je trebao dobiti?
Jer tom šmoljavom penzioneru novac svakako ne bi ostao. On je bio samo kasac-prasac.
Ondak ke pukla afera koju je iznio na Sunce onaj neki Zvonimir Troskot. Da se megavat plina prodaje za jedan euro cent. Sedam i pol lipa. Da vam je jasnije. Andrej Plenković koji je, kako to pametno kaže Majda Burić, profesorica i vrhunska intelektualka HDZ-a, Predsjednik Vlade RH i predsjednik HDZ-a, stalno hoda napuhan.
Napuhan je ki Milanovićev, s Pantovčaka paun.
Jedina je to veza između Milanovića i Plenkovića.
Doduše, nema on zapiknuto paunovo pero u guzici, ali ima za to Majdu Burić i slične. Zapiknute u dupe. Samo im žniraci vire.
Već dugo mislim da taj čovjek ima problema s probavom, onda sam shvatio.
Pa njega muče plinovi.
Samo što ne poleti. To što je od plinova nadut onaj tip, onaj Pavle što liči na onog drugog Pavla, Vujisića, nekako je normalno.
Karijera važnija od grada
Pa di će taj naduvani Paja uskladišti te silne megavatsate plina koje kupuje za jedan cent i prodaje Tomaševiću za sto EUR-a? A Tomašević opet, taj plin prodaje onom Hrebaku u Bjelovar koji se bacao po podu radi cijene plina i vriskao ko da mu kožu skidaju.
Pa kad je ispalo da je plin koji on kupuje od Tomaševića deset iljada skuplji od plina koje kupuje ovaj Paja, spremno je podržao Vladu. Jerbo je Vlada se to skupa i amenovala.
Toliko o moralu. Prozirno vrlo. Prozirno vam se može reći Transparentno, znate li to?
Oni iz Bjelovara znaju. Barem neki.
— Spectator (@SpectatorHR) July 6, 2023
Naduo se Andrej od plinova, što je i normalno. U opisu mu je to radnog mjesta. Jerbo je on precednik HDZ-a, kojem je plin postao core business. Baš kao što je od plinova nadut i onaj Pavle što se isto bavi plinovima.
O krađi i bezobrazluku bilo čega što radi HDZ, zaludu je trošiti riječi, jer riječi se svakim danom troše sve više. Još malo pa će biti i nepotrebno pisati, sve je već viđeno.
Evo, to su shvatili u glasilu HDZ-a, koje se naziva Jutarnji list. Novine za koje je davno, još nakon serije vrlo ružno intoniranih napisa o posjeti tadašnjeg predsjednika Mesića Libiji, on kratko rekao Jutarnji list je smeće.
Odavno ne čitam Jutarnji, kao što ne čitam ni alternativu mu Informer ili ta neka druga sranja iz Regiona.
I tako, još jedan prođe tjedan, uzburkan ko more.
I nikome ništa. Ujeo vuk magare. Ustavni sud šuti o pokušaju nasilnog preuzimana tajne službe. Izvidnici gospođe Zlate ne vide dobro, jer im se po ovim vrućinama znoj slijeva niz obrve i grize oči. Pa ne mogu izviđat.
A zagorskim cestama bijesno juri bijeli Lamborghini. I još će dugo. Vjerujte mi!
Ništa novo u zemlji Hrvatskoj
