Uči, uči…
Mujo je bio vodoinstalater, imao je šegrta Hasu. Radili su svašta, samo da prežive. Jedan dan javila se neka baba i rekla da ima preljevnu septičku jamu i da se zaštopala.
Došli majstor i šegrt. Majstor rukom vrti po govnima, ona stoje, ne odlaze. Ništa, idem ja unutra, a ti Haso budi ovdje, ti ćeš alat dodavat.
Zaroni Mujo u govna, ronja, ronja, izroni, obriše govna s lica i kaže, Deder Haso, dodaj sajle.
Haso doda sajlu, Mujo ronja. Pa izroni, uzme taze zraka pa zaroni. Pa opet tako. I konačno govna počnu otjecati.
Izlazi Mujo iz jame. Govna se slijevaju s njega i kaže, Uči Haso, uči, nećeš valjda cijeli život bit šegrt i alat dodavat!
Sve je tu.
Spremno za pisanje.
Volja nije na slici, ali postoji.
Ideja o temi nije na slici, jer ne postoji. pic.twitter.com/mYj4cZtvdd— Spectator (@SpectatorHR) July 30, 2023
Znanje je osnova svega
Moji roditelji su bili uvijek ponosni na mene. Na moje školovanje i stečeno zanje. Čak se nisu ni potrudili to skrivati, ali isto tako pamtim njihove reakcije kad sam ih razočarao. Huh, ni sad se ne želim toga podsjećati.
Pružili su mi odlično obrazovanje, a dalje sam nastavio sam. Učio, usavršavao se. I kad sam radio, učio sam, usavršavao se. Uspio sam steći nekoliko prestižnih diploma i priznanja, koje stoje vrlo pedantno u kuferu u garaži. Neke od njih, meni vrlo dragih, stečene su, onako, samo meni od volje. Nikad ih nisam gurao pod nos nekakvim kadrovskim referentima. Naprosto, bio sam uvjerenja da neke stvari, čak i nevezano za struku, moram znati.
Ne znam od kad, pa onda recimo to, oduvijek žrtva sam predrasude o znanju.
Vrlo sam cijenio i favorizirao Zagrebačko sveučilište, još iz vremena kad je one bilo uistinu respektabilno. Kakvi su kadrovi izlazili s njega. I strojari i liječnici i kemičari, a bilo je čak i odličnih ekonomista. U svom poslu, priznam, zapošljavao sam ljude s odličnim rezultatima koje su ostvarili na fakultetu. Prvoligaše. Davao nemilice studentima odlikašima stipendije i vezao ih za svoja poduzeća.
I danas, kad mi je potreba za nekakvim širokim spektrom znanja daleka prošlost, i dalje robujem predrasudi o porijeklu diploma.
Kao gospodarstvenik koji je cijeli život proveo na rukovodećem položaju, svjestan sam obujma krađa koje su se događale u društvu. Događale su se i u poduzećima koja sam ja vodio. Ali, suzbijao ih u korijenu, koliko sam mogao.
Obujam krađa u našem društvu je zastrašujuć. Krade se već tri i pol desetljeća nemilice, a opet nije sve pokradeno. Ne bih sada o tome da je Tito sagradio u 35 godina toliko da rasni lopovi nisu uspjeli sve pokrasti.
Tito još uvijek vodi pred drugovima lopovima.
Drugovi, Majku mu Božju, što čekate, pa nije bravar bolji od vas? A vidi koliko vas ima.
Međutim, nije to. Nije to upropastilo ovo društvo. Krađa. Nije ni rat, kao sami rat. Ali posljedice rata su svakako veliki krivac za sadašnje stanje u državi. Jer iz rata su izašle budale koje su se vrlo brzo dokopale nekakvih papira i postali faktori. Koji odlučuju. U politici u gospodarstvu, u životu.
Državu je upropastilo neznanje.
Nije krađa. Nego budale koje ništa ni o čemu ne znaju. A vladaju.
Budale neškolovane na vlasti.
To što imaju diplome nekakvih brzobpoteznih, brzotrčećih učilišta, čudnih fakulteta, diplome koje vonjaju na benzin i ćevape s benzinskih stanica u BIH, mogu samo prokomentirati, onako kako se komentira u mom kvartu.
Serem vam se na diplome.
Serem vam se na magisterije, na doktorate. Serem vam se na neznanje koje stoji iza njih.
Stvorili smo mi svi, svojim glasovima, svojim neizlascima na glasanja, svojim glasanjem društvo kojim vladaju nemoralne svinje. Ali ne obične, nego s papirima. Diplomama, magisterijima.
I vrapci na grani znaju priču o doktoratu i okolnostima stjecanja doktorata Franje Tuđmana u Zadru. Franjo Tuđman, doktor nauka s završenom trgovačkom školom, stvorio je klimu stjecanja diploma pod svaku cijenu. Poticao je neznanje. Sjećate li se njegove izjave o unuku, junoši od dvadeset i koju godinu, kad ga je proglasio najboljim bankarom u Hrvatskoj? A najbolji bankari danas u svijetu, stariji su od mene, a ja sam starac drhtavog hoda, na štapu.
Cijeli naraštaj generala koji su u rat ušli kao vozači, konobari, harmonikaši stekao je diplome. I to u rekordnim rokovima. Državni tajnici stekli su diplome. Predsjednici komora stekli su diplome. Sadašnji ministri stekli su diplome.
I društvo nam liči na kurac. I to zmazani.
Kak se to veli u mom kvartu.
Serem vam se na diplome. Serem vam se na magisterije, na doktorate, Serema vam se na neznanje koje stoji iza njih.
Šutili smo kad je Bandić davao počasne doktorate Zagrebačkog sveučilišta, šutili smo i na Borasove ekapade. Šutili smo kad je Plenković postavljao tupave neinteligentne ministrice i ministre. Šutili smo kad su budale izabirale budale da ih predstavljaju u Saboru. Šibenčani su ponosni na svog zastupnika.
Šutili smo kad budale postaju doktori. Smijali se doturu Vici, smijemo se doktoru Banožiću. A koža debela, smijte se vi budale, smijte, oni voze po svome.
Smijali se kad je fakultet umjesto da mu diplomu doktorata nabije u guzicu, vratio na doradu.
Jer, tako vam je to u Hrvatskoj.
Zemlji kojom vladaju budale. S diplomama.
Lako je što šutim ja, a ja ne šutim. Lako je što šutite i vi, jer imate vjerojatno bitnih, egzistencijalnih problema.
Ali eto pitanje.
Zašto je kad su ispadale čudne diplome ekonomskih fakluteta, šutio moj kolega s faksa. S godine. Iz grupe? Ljubo Jurčić, tada predsjednik Hrvatskog društva ekonomista. A šutio je dvadesetak godina najmanje.
Zašto Ljubo nije rekao, mi ekonomisti nećemo takve ekonomiste. Seremo im se na diplome i na neznanje koje stoji iza njih?
Ja odgovor slutim. Vjerojatno i vi.
Zašto i dalje šuti Hrvatsko društvo ekonomista, zašto šuti prof.dr. Darko Tipurić? Bolnom i zastrašujućom šutnjom kojom je šutio i Ljubo Jurčić?
[warning]A vi dragi ekonomist, vi drago Hrvatsko društvo ekonomista, vi ste veliki, vrlo veliki krivci za sva ova sranja koja se događaju. Ne samo s diplomama i doktoratima. Nego stanja s kriminalnom ekonomijom.[/warning]Ne vjerujem da je namjerno, zlonamjerno.
Možda je razlog puno jednostavniji.
Kakve su vaše diplome?
