Ne ruši zid koji je netko sagradio, jer nikada ne znaš zašto je sagrađen.
Stari most u Mostaru odolijevao je pet stoljeća pješacima, vjetru, nevremenu, svim mogućim vojskama.
Skakačima, legendarnom Emiru Baliću.
Vitak i elegantan. Simbol grada.
Da bi divljački bio srušen u ratu 1993. Ne bih se uopće upuštao u okolnosti pod kojima je srušen, jer su gadljive. Evropski povjesničari, tu svakako ne smatram hrvatske, jer si hrvatski povjesničari nisu povjesničari nego povjeSSničari, jako su daleko od civilizirane Europe, tvrde da su most srušili borci HVO. Ili HV.
Dakle, korisnici mirovina ministra Pavića.
Pa je most rekonstruiran i obnovljen 2004, što posve slučajno (?) koincidira sa godinom pojavljivanja Slobodana Praljka u Haagu, koji se samoubio odmah nakon što je na tom sudu stekao deplomu diplomiranog ratnog zločinca.
Diplomu lopova u pretvorbi i privatizaciji Slobodan Praljak nikada nije dobio, što je vrlo nepošteno. Ali, takvo je naše pravosuđe.
Valjda su se htjeli uvjeriti da je na sigurnom, da most opet ne bi bio srušen.
Praljka više nema, ali, po svemu sudeći što se događa u Hrvatskoj zadnjih nekoliko dana, postoji velika šansa da most jednog dana, kad-tad, ipak bude srušen.
Pa da se veličanstveno strmopizdi u Neretvu.
Pred nekoliko je dana muška pevaljka, Miroslav Škoro najavio kandidaturu za predsjednika države.
Te najavio svoj program, koji bi se na vrancuskom jeziku mogo nazvat l‘état c’est moi.
Većini Hrvata francuske vratolomije jezikom su nepoznate, sram vas bilo, nisam mislio ono što vi mislite, pa da vam lijepo prevedem sažeti program gospodina Škore: Država to sam ja.
Ništa nije važno osim Škore.
Nije više ni Sabor nešto bitan, ni Ustavni suci.
Bitan je on.
Pa može radit kaj oće.
Kako mu se digne.
Može, ako mu se svidi, srušit most u Mostaru.
U drugoj državi. Što je i u redu.
Jer, najveću podršku i ima u drugim državama.
Ono, pošalješ vojsku, pobjedničku hrvatsku, pa Dobar dan, dobar dan, gdje je ovđe taj vaš most?
Pa uperiš u njega haubicu i gađaš.
I strmopizdiš ga.
Zašto pišem ovakve nebuloze?
Pa recimo…
Bilo je to ovako…
Škoro je daleke 2003, pred šesnaest godina, sudjelovao kao član žirija u emisiji “Story Supernova Music Talents” koja bi trebala otkriti nove pjevačke zvijezde, a za opuštanje kandidata služio se duhovitim primjedbama kako bi cijeli taj glazbeni cirkus napravio što zabavnijim.
Prilikom audicije jedne djevojke iz Mostara razgovaralo se o slavnom Starom mostu koji je za vrijeme Domovinskog rata sramotno srušila hrvatska vojska i kada je cura rekla kako se most ponovo gradi Miroslav je izlanuo kako je to bez veze “jer ćemo ga ponovo srušiti”.
Kako postoje i oni koji pažljivo prate ovu emisiju nakon njenog emitiranja izbio je mali politički skandal i Škoro je brzo shvatio svoju pogrešku koju nesmotreni producenti Nove TV nisu izrezali iz snimke.
Treba li više uopće išta komentirati?
On bi rušio most. Kojeg nije sagradio, kao što voli i domovinu koju nije branio.
