Veći dio hrvatske javnosti sa gađenjem i nelagodom se sjeća dana kada je Tomislav Saucha izdao svoje dojučerašnje kolege, navodno i uvjerenja, navodno kažem, jer ih on vjerojatno nije ni imao.
Nekako istovremeno, jednako povraćanje i gađenje lijevih i desnih izazvala je grupica besprizornika iz HNS-a.
Sve su to sjecikese i politički koruptivci, koji bi za bit u fotelji ili ne bit u zatvoru i guzice dali.
Bolje dat guzice Plenkoviću nego nekakvom Ahmetu Bajraktariju, zatvoreniku u Remetincu.
Otmjenije je.
A i financijski isplativije. Svaki mjesec sedamnaestak somića kuna.
Doduše bez putnih troškova.
Politički call boy. Samo trebaš imat ruku, a nikako želudac niti savjest.
Kak bi rekli u Kustošiji, prostitutak.
Svojim opredjeljenjem doživjeli su političku smrt, navukli su si stigmu prezrenih ljudi, koje je bolje zobilaziti u širokom luku.
I to je tak.
Mogu se oni kupat u živom vapnu, sva govna sa njih oprala se ne bi.
Jer su ljudi zapamtili.
Koliko su zapamtili, vidjet ćemo na parlamentarnim izborima, kojima se vrlo veselim, jer, ako ništa drugo, rastezljivi proces Sauchi će biti vrlo brzo dokrajčen nakon izbora nakon što više ne bude trebao HDZ-u.
Pa onda kenjaža u čučavac u Remetincu.
I druženje sa nekakvim zatvorenikom Ahmetom Bajraktarijem.
Intimno.
Dakle, sav prezir javnosti fokusiran je na ove bezličnike, a nekako mi se čini da u toj priči Most prolazi lišo.
Prodavači mandarina sa delte Neretve, koji su se preko noći prekvalificirali u prodavače muda pod bubrege u Saboru.
Pa na državnoj razini prodaju štoseve piljara i piljarica, nadjebavanje trenirano godinama po birtijama Sinja.
Pa su cijelu zemlju pretvorili u sinjsku krčmu sa jeftinim ribicama i špuntim crnim vinom.
Uljuđeni Bože Petrov, sa frizuricom picolovkicom na glavi, pokušava toj družini dati nekakav ljudski izgled.
Sve se nekako nadajući da smo zaboravili da su oni, poznati štovatelji zakona, imenovali nekakvog lika kojeg su skupili na nekakvom sajmu, i postavili za predsjednika vlade, iako je lik djelovao kao da je pao s Marsa.
I debelo hračnuli na izraženu izbornu volju budala koje su izašli na izbore.
Masno i žuto.
Onako iz pete ga potegli.
Misle oni da smo zaboravili očajan izraz na licu nekakvog ustavnog stručnjaka, trenutno nazvanog Podolnjak, ka da je slomljenim glasom zahvalio i odbio funkciju predsjednika Sabora, koja mu je u krilo pala nenadano.
Zar oni misle da smo zaboravili jurnjavu Petrova iz NJENOG ureda, sumanutog i zjapurenog Petrova, koji je odmah potom potpisao sporazum (nipošto koaliciju, jer to ne dopušta komad papira deponiran kod nekakvog javnog bilježnika) sa Tomislavom Kara Markom.
A taj je Crni Marko uveo Hrvatsku u crni mrak.
Pri tome je žestoko karajući.
Svakako treba razjasniti razlog zbog kojega je Lažo istrčao iz ureda NJENOG ureda.
Pokazala mu je papir na kojemu je bila njezina vlada, vlada koju je ONA sastavila, kako bi, ne poštujući demokratsku proceduru, prekršila Ustav i imenovala nekakvu nametnutu svoju vladu.
Kada je Petrov ugledao ime Davorka Vidovića kao ministra u vladi KGK, izletio je van.
I potpisom sa Karamarkom vjerojatno spasio državu od još većih sranja.
Zamislite da nam država koja izgleda nikako, tek izgleda kao što izgleda SDP kojeg uređuje Davorko Vidović. Užas. Odma te oblije hladan znoj.
Za popizdit.
Zar Petrov zaboravlja kako su se kleli da sa HDZ-om neće nikada.
Pa opet jesu.
Oni vole da im ga ovi iz HDZ-a stavljaju.
Što češće i što žešće.
Učestalo.
A ni HDZ-u prcanje nije mrsko.
Vole oni. Stavljat do jaja.
I sada dolaze izbori.
Baš me zanima, koliko glup, ili barem pokvaren moraš biti i glasat za one koji su te opako naguzili.
Recimo HNS ili Most?
Za Sauchu neće glasat niko.
Njemu se samo veseli Ahmet Bajraktari.
