Svakako najnevjernije tijelo među relevantnim strankama u hrvatsko ima SDP, a imao je i Živi zid, ali o njima ne vrijedi pisati. Jer radilo se o sekti koja slijedi vođu.
Kad vođa razočara, oni promjene vjeru i nađu drugog bezočnika kojeg će slijediti.
Biračko tijelo SDP-a, nikako mi nije jasno, ali sebe smatra elitom. Podcjenjivački gleda na sve druge opcije , a prilikom svakih izbora, dobar dio njihovih glasova raspe se na nekakve alternativne opcije koje su u trendu u trenutku izbora.
U Sabor su ušli ljudi sa smiješnim brojem glasova, kao da se glasalo u Špičkovini, a ne u Zagrebu, Nikša Vukas, tajnik stranke ušao je u Sabor sa 112 glasova, toliko glasova osvojio bi u samo jednom haustoru u Zagrebačkoj Mamutici.
Sjetimo se samo naglog uzleta ORAH-a, koji je nošen podrškom razočaranih i materijalno i položajno nerealiziranih SDP-ovaca u svim ispitivanjima dosegao zvjezdane trenutke.
Ili Mosta 2015, Živog zida 2016, koje su na izborima podržavali razočarani SDP-ovci. Tada su to bili protestni glasovi pripadnika Bernardićeve struje, koja je u svakoj prilici željela napakostiti Zoranu Milanoviću.
Odane, stranački vrlo vjerni Bernardiću, nazvao sam pred dobre tri godine Bernardincima, iako sam bio upozoravan da se radi samo o Beroidima.
Izraz Bernardinac ušao je u upotrebu, a ja glupan, nisam patentirao pravo korištenja, pa ništa od lovice.
Na prošlim parlamentarnim izborima veliki dio članova i glasača SDP-a, glasao je za družinu ljevičara nabacanih lopatom na jednu hrpu, predvođenu Tomaševićem, Katarinom Peović, i Radom Borić, naročito je to bilo vidljivo u Zagrebu, pa su kratkih rukava ostali mnogi koji su se nadali veselom prduckanju saborskim klupama.
Kratkih rukava ostao je i predsjednik zagrebačkog SDP-a, najjače partijske organizacije kojeg je Bernardić stavio na šesto mjesto u Zagrebu, pokazujući koliko drži do Marasa.
U Sabor su ušli ljudi sa smiješnim brojem glasova, kao da se glasalo u Špičkovini, a ne u Zagrebu, Nikša Vukas, tajnik stranke ušao je u Sabor sa 112 glasova, toliko glasova osvojio bi u samo jednom haustoru u Zagrebačkoj Mamutici.
Ali zato je u Sabor ušla lijeva koalicija, koja je odmah pokazala da je njihov politički credo samo zajebancija.
Mnogi građani Zagreba nasjeli su na njihov bunt protiv Milana Bandića i neobnavljanja Zagreba nakon potresa. Da bi odmah nakon što su sjeli u saborske klupe, otperjali na more, a da Zakon o obnovi Zagreba nije bio izglasan, iako su obećavali da im je to najvažnija stvar.
Dolaskom Peđe Grbina na čelo SDP-a, nije se promijenilo ništa, odnosno vrlo malo.
Očito je da ne postoji politička, ali i ljudska snaga da se provede pročišćavanje stranke, te povratak na put morala, kvalitetne političke borbe.
Zagrebački SDP slobodno možemo, još uvijek zvati SDP365. Organizacija je to koju Bandić vrlo čvrsto drži pod kontrolom, pa ma koliko god se Maras trudio taj utjecaj ukinuti.
Znam, raspušteno je nekoliko organizacija, ali interesantan je slučaj Sesveta.
Draženko Pandek, kojem mnogi tepaju Bandek, šef je je nekakvih financija kod Milana Bandića, istovremeno na listi SDP-a izabran za gradskog zastupnika.
Obzirom da je on stavljen na listu za Skupštinu, iako se znalo da on mandat neće konzumirati, jer ne može biti u Skupštini i raditi kod Bandića, njegovo stavljanje na listu je čisti kretenizam ili čista politička korupcija kojom se pogoduje Milanu Bandiću.
Peđa Grbin pozvao je Pandeka da se vrati u Skupštinu, što bi značilo da bi Pandek morao dati otkaz, da bi sjedio u Skupštini.
Pandek to nije pristao, pa mu ekipa u Sesvetama raspuštena.
Na prvi pogled sve ok.
Dakle, Peđa je krenuo u obračun s Bernardićevim & Bandićevim kadrovima u stranci.
Malo morgen.
Istovremeno, na vlas je ista situacija s Tihom Kumom Barišićem, kojeg je Bernardić isto stavio na listu iako je glavni u Zagrebu za stupiće, zebre i signalizaciju, kod poslodavca Milana Bandića.
Njegovo stavljanje na listu je čisti kretenizam ili čista politička korupcija kojom se pogoduje naravno, Milanu Bandiću.
Očito je da su u srazu Bernardićevih pristalica Bernardinaca i Peđinih pristalica – Peđera®, aduti još uvijek na strani Bernardinaca.
Nadam se da ste uočili izraz Peđeri®, prvi puta ga koristim, pa da znate za ubuduće!
Mentalitet je to isti, svi su jako pametni, sve znaju, ali postoji sitna razlika, kad se krene na na bojno polje, Peđera® nema nigdje. Sakrili se u mišju rupu. Bernardinci ginu do zadnjeg ugriza.
Nedavna prozirna izjava Bernardića kojom on daje pordšku Marasu za bitku za mjesto gradonačelnika, toliko je prozirna i sračunata na to da onih nekoliko posto glasova koliko Maras može realno osvojiti na izborima, smanji na promile.
SDP nema kandidata za gradonačelnika, koji bi mogao stati nasuprot Milanu Bandiću. Sve one na koje pomislite, Bandić pojede za doručak.
Naivni i politički očito polupismeni Grbin sklon je podršci kandidature Tomislava Tomaševića, a ta podrška predstavlja ozbiljan početak kraja SDP-a u Zagrebu.
Naime, dobar dio glasača koji nije podržavao Bernardića, glasao je protestno za Tomaševića. Grbin očito računa na lojalnost tipova koji nisu glasali za SDP, pa će sada posve normalno glasati za Tomaševića.
Dio koji je suprotstavljen Grbinu, posve logično glasati će za svog gurua i duhovnog mentora Milana Bandića.
Pa će SDP u Zagrebu na izborima, od veresije napraviti ništa!
