Korisna budala
Korisna budala. Ili korisni idiot je osoba koja propagira stavove ili interese skupine ili ideologije koju u potpunosti ne shvaća, i koja je u tom smislu cinično iskorištena u propagandne svrhe.
To je definicija koja opisuje tipove koji me svojim izjavama dovode do ludila, do želje da brončanu statuu Lenjina, koju imam četrdesetak godina, desetak kila tešku, opizdim u televizor na kojem oni bale i sline gluposti.
Nedavno je guverner Narodne banke, tip koji ima toliko desetaka kuna neto plaću, da je čestitom čovjeku to gadljivo i zamisliti, mrtav ladan izjavio da bi građani trebali kupovati kod onih koji nude niže cijene. I boli ga kurac. On je svoje rješenje podastro građanima koji imaju malo. Malograđanima. Tip s više desetak tisuća kuna neto plaće, kojem slona mogu provesti ispod nosa da ne vidi.
Perspektive ovdje nema
Ubija me jedna stvar. Besperspektivnost. Ovaj portal postoji radi moje želje za pišanjem u vjetar, pa mi se pišaka nošena naletima vjetra vraća u lice. A ja pišam i dalje i dalje. Kad kažem besperspektivnost, svakako u tome mislim najmanje na sebe. Ja sam svoje odradio, svoje bitke odvojevao, svoje poraze zalizao, svoje pobjede proslavio.
Pitanje je perspektive moje djece, mojih prijatelja koji su puno mlađi, djece moje prijatelja, moje rodbine.
Kurvanjski izborni sustav
Karte su u startu podijeljene kako jesu, ko u partiji briškule koju počinješ igrati, a protivnik u džepu košulje drži sve četiri trice. I broji počevši od 40. Sa šezdeset jedan dobivena je partija. HDZ uvijek dobiva, radi postavljenog izbornog sustava. Igrom lopovluka HDZ-a stvoren je sustav bezbrojnih županija, perverzno raspoređenih općina, tako da recimo Gajnice imaju više stanovnika od cijelog Gorskog kotara, pa kada Goranima nešto treba, neka cesta koja im život znači, bivaju preglasani, jer je u tom trenutku bitnija lova za novu fasadu na domu kulture u Gajnicama. Ništa protiv Gajnica, ovo sam naveo samo kao primjer perverzije raspodjele izbornih jedinica.
SDP danas, Od izvora dva putića
Dvije vodeće stranke, dobro, sada se osmozom SDP podijelio na dvije stranke, pa su tri vodeće stranke, u Saboru imaju, osim nekoliko časnih iznimki, zastupnike koji su civilizacijska sramota. Tipove koji nikada nisu zaradili ni kako veli moj mesar Francek, ni pizdu ledene vode zaradili svojim rukama. Uhljebnički štakori koji nikada nisu radili nigdje. Koji od završetka nekakve školice povlače proračunsku lovu na ime članstva u nekakvim strankama. Pa su uz to dobivanje upisali nekakav studij uz rad, a da čari susreta s portirom kad kasne, nikada nisu okusili. Uvlačenjem u dupe stranačkim moćnicima uspinjali su se na stranačkoj ljestvici, uspeli se toliko da su dospjeli u Sabor, a ako je na nesreću naroda i svekolike nacije, njihova stranka pobijedila na izborima, mogli su postati i ministri, državni tajnici, dužnosnici, pa hodati mekanim tepisima poput majmuna u lakiranim cipelama. Kažem na nesreću naroda i svekolike nacije, jer u trideset godina nismo imali ni malo sreće, rekao bih nesreće. Račanova vlada nije napravila ono što je obećavala. Reviziju pretvorbe. Nitko nije ostao bez pokradene imovine, nitko nije zaglavio u zatvoru, a trebalo je. Na stotine. Sanader je pokrao sve što je stigao, ali imao je snagu suprotstaviti se radikalnim desničarima.
Diogen iz Sinope
Zoran Milanović je po završenim izborima požurio kupiti veliku svijeću kod medičara u Bakačevoj, ispod Katedrale, pa je svijećom tražio ministre. Po sistemu što gori to bolji. Njegov izbor ministara mogao bi se ukratko opisati riječima iz vreće pičaka izvukao je kurac.
Dibidusi i lajbeki, tašti klipani postali su ministri u vladi tog modernog Diogena iz Sinope, koji je svijećom po svijetu tražio čovjeka, za razliku od Milanovića koji je tražio samo stranačke polutane. I uspješno ih je našao. Nisu sređeni popisi birača, nije promijenjen izborni zakon, a imao je dvotrećinsku većinu, porez na nekretnine nije uveden jer je dobra ideja užasno loše objašnjena (izbjegavam užasni izraz iskomunicirano), pa je javnost imala otpor.
Imao sam dojam da ih je pobjeda iznenadila, toliko iznenadila da nisu uopće imali ljude koje su trebali postaviti na čelo državnih firmi, to su učinili sedam, osam mjeseci nakon preuzimana vlasti, davši bogovsko vrijeme da se u državna poduzeća i ministarstva ukrca armija HDZ-ovih poslušnika. Nikada šefovi tih državnih firmi nisu niti na jedan dan preuzeli stvarno upravljanje firmama, jer je cijela upravljačka hijerarhija ostala HDZ-ovska. Nije bilo nikakvih intervencija, dovođenja sposobnih ljudi sa strane, ostavljali su nesposobne HDZ panjeve na položajima.
Još iz tog vremena dobro pamtim katastrofalne rezultate kadroviranja Siniše Hajdaša Dončića, čijom zaslugom je HŽ ovakav kakav je danas. Uništen. Onda je počela Plenkovićeva era, revija priglupih, sirovih, ali kriminalu vrlo sklonih ministara. Plenković je pokupovao sve što se moglo, predstavnici manjina su u Saboru, u stvari HDZ ov toalet papir. Koji se redovito koristi prema svojoj namjeni. Svakog petka prilikom glasanja.
HDZ forever, pa i dulje
Plenković i HDZ vladati će dovijeka. Pa i malo kasnije. Ovaj članak pišem ponukan rezultatima proširenog predsjedništva stranke koja se zove SDP. Koliko tih članova tog proširenog predsjedništva ima, nije mi poznato, ali ne bi trebalo biti puno, jer i stranka im nije nešto velika. Vijećali su dugo apostoli nerada i životnog neiskustva, tipovi koji manju plaću od deset soma kuna nikada imali nisu, a zaradili su ih operacijom koja se zove držanje nogu ispod stola. Sjedenjem i čekanjem plaće.
Zaratustra iz SDP-a
Kroz usta svog Zaratustre, mudraca nad mudracima, Peđe Grbina poslali su svoju poslanicu građanima Hrvatske.
Mogu poručiti građanima da koriste novac na razuman način. Ako možete otići na ljetovanje, odite, ali vodite računa da nas čekaju ozbiljna jesen i zima. Vlada se koncentrira jedino na cijenu goriva i ‘drži fige’ da cijene ne rastu na svjetskom tržištu. Na to se svela antiinflatorna politika vlade, mjere se donose 24 sata unaprijed, što je prekasno. Bez proaktivne vladine politike, koja će pokušati smanjiti inflatorni pritisak, a uvođenje eura će biti jedan od njih, i koja će omogućiti građanima da normalno žive, kreditni rejting neće značiti ništa. To je samo papir kojim će se hvaliti premijer Plenković.
Ovo je izjava Peđe Grbina. Predsjednika stranke koja ima mokre snove od nade da će preuzeti vlast.
Ne, dragi čitatelji, ne zajebavam vas, ovo nisu riječi piljarice Mirjane koja na Dolcu prodaje šampinjone. Ni frizerke Lele, ni manikirke Sanje. Riječi su to čovjeka koji bi sutra bio premijer, ima jaku volju, a ja jaku vjeru da mu mi to dopustit nećemo. Nikada, pa ni onda.
A vjerujem da bi gospođe Mirjana, Sanja i Lela puno bolje i kvalitetnije objasnile stvar i stanje nego ovaj vječiti vlasnik stolica koje lovu nose.
Radnicima u tvornicama, odgojiteljicama u jaslicama koje imaju ruke do poda poput čimpanzi od nanašanja malene djece, učiteljima koji za nikakve pare odgajaju vašu bagru s kojom ne možete izaći na kraj. Policajcima koji za pet i pol soma kuna nose glavu u torbi, taj besramnik savjetuje da ne idu na ljetovanje, da idu ako baš mogu.
A nitko od njih nije Peđa Grbin s plaćom od dvadesetak tisuća kuna. Ljudi koji rade cijelu godinu da bi tjedan dana išli na more. Ljudi koji loše žive upravo radi tog Peđe i stopedeset drugih Peđa.
Svi ti pederi otišli su, nisu bili ni na zadnjem danu zasjedanja Sabora, nego su odjurili put mora.
I ostavili građane, za koje ih boli kurac. Uz put im mahnuvši na odlasku i dobacivši im koristite novac na razuman način. Ako možete otići na ljetovanje, odite, ali vodite računa da nas čekaju ozbiljna jesen i zima.
Jer njih ne čeka. Njih čeka med i mlijeko, na naš račun.
Ne dragi čitatelji, Peđa Grbin nije korisna budala s početka priče.
Od njega koristi nema.
Glavna odlika top managera da se okružuje prvoklasnim suradnicima. Boranija manageri okružuju se glupanima i klimavicama. Pa vi vidite tko je do sada uopće bio top manager na čelu Hrvatske ili neke stranke.
