Samo jedna riječ u božićnoj poslanici Predsjednika Republike pogodila je srž. Bezvezna riječ, riječ gotovo. Ne gotovo kao gotovo i svršeno. Nego gotovo u smislu količine. Na primjer, Gotovo svi znaju da se u državi bjesomučno krade. E, u tom smislu riječ gotovo. Gotovo svi znaju. A s krađom nipošto nije gotovo.
Predsjednik je lijepo rekao:
To rečenicom spomenuo je mene, Štefa, Iveka, Ivu, Juru i mnoge s kojima danima kenjam i komentiram krađe koje se događaju svakodnevno. Ali nije spomenuo Uštogljenog Krešu, tipa koji nekaj glumi da radi u državi, vlasnika nekoliko vrlo skupih automobila, nekoliko vikendica, vlasnika skupokupljene žene koja je vlasnica nekoliko bundi. Bunde nisu kupljene po sistemu kurac do kurca bundica. Kupio ih Uštogljeni. Ukradeni do ukradeni EUR, bundica.
Sve to je kupio od plaće srednje pozicioniranog državnog mastiljara. Krešo je u rađaoni, onako sluzav skliznuo babici iz ruku i pao u kantu cijanofixa. I što prima, ne pušta. Sve doma nosi. Može i u banku. Glavno da se nosi.
Dakle, Uštogljeni Krešo nije u skupini obuhvaćenoj riječju gotovo. Njega ne smeta nepravda i nejednakost. Ni raširena korupcija i zlouporaba javnog novca. A Uštogljeni nipošto nije gotov ni u smislu krađe. Krast će on i dalje. Sve dok ima magičnu karticu koja je dozvola za krađu.
Odma se nakon poslanice Predsjednika Republike, nadrkano i živčano javilo komunističko gojenče, sin komunističkog satrapa koji je u onim divnim vremenima iz Partije izbacivao lopatama sve one koji nisu bili na liniji. Pola partijske organizacije Sesveta izbačeno je jer nije bilo na liniji. Koju je zacrtao otac Gordana Grlića Radmana, socijalističkog gojenčeta, a sada Plenkovićeve elite, a u stvari nesuvislog glupana. Kad je iz Partije izbacio se ove koji nisu mislili kao on, kako se to tada govorilo, nisu bili na liniji, kupio je državnu tvornicu, veliku, baš tvorničetinu, za vrijednost nekoliko vrećica kikirikija. Njegovo gojenče, jebiga zatucano i priglupo, ali ipak gojenče, od tada se kupa u ptičjem mlijeku. Milioni kuna, sada EUR-a kaplju na račun. Toliko ih je da ih naprosto ne stigne unositi na imovinsku karticu. Jer stalno cure, poput vode iz napukle brane. Ko će to sve pobrojat?
Njega su zasmetale riječi. Da ponovim, ove riječi:
Ali, gotovo svima nama, uvjeren sam, posebno i najviše smetaju nepravda i nejednakost pred zakonima i institucijama države. Raširena korupcija i zlouporaba javnog novca poprimili su takve razmjere da se ta pošast ne može prešutjeti ni u ovo blagdansko vrijeme.
Pa kaže:
Nečuveno je da hrvatski predsjednik zloupotrebljava Božićne blagdane.
Govori tip, član gangsterske organizacije koja desetljećima tri stotine šezdeset i pet dana u godinama potkrada državu.
Gotovana su zasmetale riječi gotovo svima nama. Pa se javio da vidimo da ima i drugih, koji ne spadaju u gotovo sve nas. I da su ih riječi Predsjednka Republike pogodile, baš onako gadno. U jajca. Popišo im se pod bor.
Njegovo javljanje pokazalo je da ima onih koji baš vole nepravdu i nejednakost pred zakonima i institucijama države, raširenu korupciju i zlouporabu javnog novca, a upravo njihovim nadljudskim naporima to je poprimilo takve razmjere da se ta pošast nije mogla biti prešućenau poslanici.
Predsjednik je poput Grincha, ukrao Božić svim tim lopovima, raspizdio ih, popišavši im se pod bor.
A meni drago.
Veselim se, već sada, što će im se popišati pod bor i slijedećeg Božića.
Jer, predsjednički izbori održat će se u predbožićno vrijeme.
Nema Božića za lopove dok je Grinch tu.
