Napisao sam članak o onom seronji iz Bosne koji slavi dan republike srpske (namjerno sve malo), svojim prisustvom uveličava značajan trenutak u životu ratnog zločinca Lisice, koji je bombardirao Šibenik.
Članak je o počasnom doktoru Sveučilišta u Zagrebu. Nekadašnjem robovlasniku.
Članak je neloš.
Ali sam ga pobrisao.
Jer mi se gadi lik, baš ono pravo gadi.
Kao što mi se gadi i Vlada RH koja je preko svoga izaslanika pljunula na sve patnje Šibenčana tijekom rata. Sve da bi se ulizala nekakvom četniku!
Bljak.
Gadi mi se i pomisao da Šibenčani na sve ovo ni kurcem neće mrdnuti!
A portal je moja svojina, moj izlog, pa neću govno stavit u regal?
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
Imamo ministra od obrane. Bumo rekli vojničkog centarhalfa. Ministar od obrane ministrira svakog dana u godini vojskom. Vojska su oni tipovi koji su obučeni...
Hrvatska je suočena s rastućim jarkim kontrastom u primjeni pravde: dok se sinovi moćnih političara izvlače s minimalnim kaznama za teška djela, obični građani...