Janjetina u Mirnom kutu uz Zorana Milanovića
Pratim rad, neki bi rekli i nerad Zorana Milanovića, već dugo, od kada je jedne subote bio izabran za predsjednika SDP-a. Sjećam se, taman sam na staroj riječkoj cesti naručivao janjetinu i gredicu luka, kad se na televiziji pojavio mladac, rošavog llica, koji je kako su rekli, postao predsjednik SDP-a.
Svašta sam ja ovih godina mislio o njemu, slao ga u kurac, okretao programe na televiziji, hodao nadrkan po stanu. Mrzio ga. Volio ga. Zoran Milanović je oduvijek bio moj politički Goran Ivanišević.
Ali kako sam znao da je Goran, ma koliko god sam mu se naspominjo obitelji, žmirio kod ne znam kojeg tie breaka, da je kao čovjek dobrica, tako sam znao da Zoran prezire lopove, lopuže, kokošare i budale. Da je pošten.
Uvalio dupe na Pantovčak
I evo ga. Uvalio je guzicu na Pantovčak. Stanar Pantovčaka je, nakon što su smanjene ustavne ovlasti predsjednika, pa ma što god mi mislili samo hrvatska varijanta Ivana Žilina, Kavkaskog zarobljenika opisanog u knjizi Lava Nikolajeviča Tolstoja. Što dodatno komplicira situaciju, jerbo je Tolstoj Rus. Samo malo fali da se dovitljivi Yutel Jr. dosjeti i poveže, pa će se neka budala iz drugog ešalona HDZ-a pojaviti s tom tezom. Evo, kako je krenuo, mogao bi onaj pametni kandidat HDZ-a u Splitu. Taman je nekak kalibar za to ispalit.
Ovlasti Zorana Milanovića
Zoran Milanović ima podosta ovlasti. Može svakoga dana odlučiti što će marendati, samostalno i suvereno, ako nema, nabava će nabavit odma. Može i rješavati ključne dileme svog kabineta, hoće li dana tog i tog otvoriti 37. smotru kolača i gibanica u Ivankovu, ili će ipak na Visu otvoriti 50. jubilarnu Ribarsku večer. Ja bi preferiro Vis. Jebi ga. Ali, mislim da je dobar dio njegovog kabineta na strani Ivankova.
Može si i potpisati putni nalog pa bauljat eliokopterom po Hrvatskoj, dok si Jaglac krize nokte od muke.
Kohabitacija, tvrdo kuhana
Ali, vojska ne more ni prdnut, ako nema njegovog potpisa. Ali, vojska ne more ni prdnut, ako je na nalogu njegov potpis. A nije Plenkovićev.
Zajebano. A Plenković i Milanović su dva odvojena svijeta. Rekao bih, Jin i Jang. Nespojive sile koje povezuje samo jedna stvar. Tvrda kohabitacija, kako je to nazvao Plenković, na samom početku vladavine Zorana Milanovića.
Sretao sam ga često. Bistar, drčan, jezičine bez dlake, munjevitog refleksa, bezobrazan, kad ga krene, vrlo sirov, kako je rekla jednom davnom moja mama, Ja njega volim, jer je kao ti.
Zoran Milanović ne čita. Govore
Svašta sam vidio, baš svašta, ali nikad nisam vidio da Zoran Milanović čita govor. Jer, kada bi čitao, to ne bi bio on.
Ne bi bio moj Zoki. Zoki moje mame.
I sada rečeni junak naše priče, koji ne čita govore, putuje na summit NATO pakta. U daleki Madrid. Pa će u pauzama dvije posjete koridi biti i na sastancima glavonja zemalja članica NATO pakta.
Finska i Švedska
Na sastanku će glavna tema biti razgovori o statusu Finske i Švedske, koje su se sjetile da im je Rusija blizu, pa bi ušli u NATO. Strpali se pod kišobran. Svemu tome usprotivio se gospodin koji govore ne čita, jerbo je shvatio da je sada šansa da se riješi i status BiH, izbornog zakona, koji bi trebao biti riješen na inicijativi EU, nalogu EU i voljom EU.
A EU boli kurac za BiH.
Zoran Milanović je predsjednik Republike Hrvatske. Samostalne i nezavisne (na papiru), ali nipošto na bankarskim papirima.
Ako ti je netko vlasnik 800 godina, nije ti brat
Predsjednik je Hrvatske koja je 800 godina bila pod vlašću Mađarske. Ako je kako kažu i tvrde budaletine da u Hrvatskoj ima podosta UDBAŠA i KOSOVACA koji su ostali od vremena Jugoslavije, koje je potrajalo samo četrdeset pet godina, koliko li je ostalo Mađarona kao posljedica osam stotina godina vladavine?
Svakoga dana svjedočimo vazalskom odnosu Hrvatske prema Mađarskoj, od INE, do sada plina, nafte, pogodovanja Mađarima u kupovini hrvatske obale.
Sve pro devizom Brat uz brata, Mađar uz Hrvata.
Kurac smo mi braća, mi nikad nismo ni bili braća. Mi smo bili kmetovi konjskim trgovcima iz Mađarske.
Orbanova slika pospješuje mokre snove
Milanović je od strane peštanskih slugu i lizača guzice činovnicima iz EU, proglašen kremaljskim čovjekom, rusofilom, jer s suprotstavio vazalskoj i poniznoj vanjskoj politici koju vodi hrvatska Vlada, napose prema Mađarskoj. Još samo fali da povežu Ivana Žilina, kavkaskog zatočenika, gotovo je. Ruski je veleizdajnik, jerbo je knjigu napisao Rus. Ministar vanjskih poslova ove napaćene države sluga je sviju samo ne hrvatskih interesa. Frajer valjda u svojoj spavaćoj sobi iznad kreveta ima Orbanovu sliku. Radi mokrih snova. Ministar vanjskih poslova, kojeg čim čuješ da govori više od dvije rečenice, shvatiš da je čovjek, ha, recimo potrebit.
A napisao sam da Milanović mrzi glupane i lopove, a rečenik je nekako baš maneken, prototip ljudi kakvi Milanoviću idu na ganglije.
Čovjek koji govore ne čita, trebao bi čitati govor koji mu je napisao Čita
I sada, čovjeku savršeno školovanom, čovjeku koji je engleskog više zaboravio no što će ministar vanjskih poslova ikada znati, koji je više knjiga izgubio no što ih je ovaj mađaron vidio, materijale za sastanak su napisali taj mutavac i neki Jaglac, ministar obrane, koji je vrlo srednješkolovan, šest je godina išao u srednju školu.
Bunar budala – Spectator (spectatorblog.net)
I sada kaže taj potrebiti ministar da ga je strah što će Milanović reći, a on ga je dobro pripremio, ali Milanović govore ne čita. Potrebiti očekuje da će čovjek koji govore ne čita, pročitati govor koji mu je napisao Čita.
Ja se ne čudim ni malo. Jer, znam da HDZ ima bunar iz kojeg vadi budale ko na tekućoj traci.
Pisao sam o tome u članku Bunar budala.
Iako je suša, svakog dana iz raspucane zemlje izviru iz nove i nove budale.
Poplava je.
