Dačić je pjevao Kalinku ruskom predsjedniku, ali nije bio prvi diplomat pjevač, nipošto!

Madiji su prepuni snimke na kojoj Đakić pjeva Kalinku Putinu.
Napisao sam Đakić, valjda omaškom, a trebalo je Dačić.

Pa se ispričavam, ali ni jednom ni drugom, nego čitateljima.Volimo mi Hrvati odmah sprdnju napraviti oko toga kako se Srbi ulizuju i ponizuju pred velemožama raznim, koji im eto dolaze iz bijelog svijeta.
Dakako da Putin ima svog pandana sa druge strane Zemaljske kugle, američkog predsjednika.
To što je cijela Hrvatska bila paralizirana zbog dolaska George Busha jr., olako se zaboravlja.
Hrvatsku su i ranije posjećivali američki predsjednici.

Pa je tako na nekakvom proputovanju sletio AIR Force One, tadašnjeg predsjednika Billa Clintona, valjda da se dopuni gorivom i da se Bill popiša i protegne noge, nakon napornog i dugog puta sa nekakvog ratišta gdje je bio u posjeti vojnicima.

Izašao je van u vojničkim hlačama, pilotskoj jakni, blatnjavih cipela, a vani ga je čekao Prvi hrvatski predsjednik, dr. Franjo Tuđman u punoj paradi, nalickan, svježe naplavljene kose, a na usne je navukao najsimpatičniji osmijeh.

Čak je i nekakve slike dovukao da pokaže Billu, kojega je svakako najviše zanimalo gdje se tu piša, te se patio i proklinjao što je sletio ovamo, gdje mu ni pišat ne daju na miru.

U sebi je jebo mater pilotu i gorivu, jer se čovjek niti popišat na miru nemeže, jer mu starkelja sa plavom kosom i hinjenim srdačnim osmijehom maše slikama pred nosom.
Konačno, nakon što se popišo i otreso ga otišo je u Ameriku.
Jebalo mu se i za slike i za onog starkelju u naglancanim cipelama.

U sjećanje mi dolazi posjeta Richarda Nixona, američkog predsjednika Zagrebu.

Osobno sam se rukovao sa Nixonom, koji se rukovao sa tisućama Zagrepčana na Markovim trgu, bez neke velike frke. Naravno da je bilo osiguranje, ali problema nije bilo.
Međutim, nije napis o tome da li sam se ja rukovao sa Nixonom, pa poslije nisam prao ruku mjesec dana.
Bit je o ponižavanju, i našoj sklonosti sprdnji, naročito ako se radi o Srbima.
Smijemo se Dačiću, Đakiću se ne smijemo, jer on je opasan.

A ne smijemo se činjenici da je izvjesna diplomatkinja RH, Kolinda Grabar-Kitarović na nekakvom diplomatskom izletu pozvanim veleposlanicima na brodu prilikom posjeta Puli i Brijunima pjevala karaoke “Ja sam tvoja čokolada”, naglašavajući drugom prigodom da “ima ulogu Barbike”.

Pa je tako bespućima jadranske zbiljnosti odzvanjalo:

Ti si moja čokolada
ja sam tvoja čokolada
i da nisi tako mlada
ja bih te ljubio
Ja bih te ljubio
Ti si moja čokolada
ja sam tvoja čokolada
i da nema onog gada
ja bih te ljubio

Pošto smo imali prilike čuti kako pjeva Kolinda, samo je puka sreća ili podnapitost ambasadora spriječila raskide diplomatskih odnosa rtava čiji su ambasadori bili na tom brodu, radi maltretiranja ambasadora cviljenjem i pjevanjem.
Čudno kaj ne?

Detalje o pjevanju Čokolade možete pročitati ovdje!