U mom stanu postoji soba. Redakcija. Čista, da se sve sija. Jerbo sam ja picajzla. Pranje stola svaki dan, glancanje displeja. Papiri s bilješkama uredno posloženi, blok s otisnutim grbom predsjednika Republike, podmetač za šalicu za kavu s likom predsjednika države, one bivše. Tako je svako jutro. Tako počinje dan, kroz snježno bijele zavjese dopire svjetlost, u sobi je zrak svjež, jer je i usred zime prozor otvoren.
Na kraju dana na stolu i u sobi vlada kupleraj. Hrpe povađenih bilješki, onih koje nisu još digitalizirane, nekoliko pepeljara, vrč s ledenom vodom. Tito je odavno u suđerici. Laptopi i tableti otvoreni. Na velikom zaslonu otvoren dizajn portala, naravno nezavršen, jer uvijek nešto iskrsne. Na podu kliješta, čekić, omanji pajser, montirajzl za skidanje guma.
Bez čekiča, kliješta, pajsera i montirajzla ja ne pišem. Nikada.
Jebeš demontažu bez alata. Kakav je posao bez alata nešto početi raditi. Pa i u svatove se nosi alat, kaj ne?
Predamnom, a Boga mi i pred vama je ogroman, monstruozan uređaj, kojeg ja pokušavam makar malkice svojim pisanjem demontirati. Uređaj se zove država. A moje demontiranje je toliko beznačajno, da se skoro niti ne osjeti.
Predsjednik Vlade konstatirao je da se država demontira, feticu po feticu. Od strane medija. Čak se ni njegov intervju nije objavio. Pa dobro, jel to način. Nazvao doma čovjek ženu i govori, evo sada gledaj, sad sam se nastavio pred kameru, sad bum ja. Cijela svojta i svi susjedi čekaju, a intervjua nema. Na televiziji.
Jerbo ga se demontira. A komšiluk i svojta čekaju. Jel vi možete pomisliti što će pomislit zaova Ksenija i lajava susjeda Katica, kad vide da ga nema ne telki, a moro je bit?
Predsjednik vlade te države koju se demontira, po onome što sam ja pročitao, nije glup čovjek. Naprotiv, vrlo je pametan, dobro školovan, a i karijera mu nije bila loša.
Ali, na žalost, njegova pamet nipošto nije dovoljna da pokrije nedostatak pameti ekipe koju je skupio oko sebe. Najviše me zanima gdje je rečeni predsjednik vlade kupio svijeću?
Onu svijeću s kojom je hodao po svijetu i tražio budale i moralno nedostojne likove, pa kada je tom svijećom otkrio kakvog kapitalca ili kapitalku, hop, s njom u vladu.
Donekle njegovo traženje svijećom podsjeća na Diogena iz Sinope, koji je s upaljenom svijećom bauljao Atenom i govorio Tražim čovjeka.
Jedina, ali vrlo bitna razlika između Diogena iz Sinope i Andreja iz Bruxellesa, je ta, što je Diogen mrzio i prezirao korupciju i zavjere u svome društvu, dočim Andrej von Bruxelles mrzi samo zavjere, naravno samo one koje su sklepane protiv družine kojoj je na čelu. O korupciji dovoljno govori da je rečeni Andrej Briselac na čelu klana, nije Zemunskog, nego HDZ, lopovske družine koja je opljačkala Hrvatsku, doduše davno prije dolaska Andreja Briselca na čelo vlade, ali je vrlo veliki broj njegovih ministara, od kojih su neke budale par exellace, morali upravo zbog lopovluka. A neke budale par exellance još čuče u vladi i čekaju da budu otkriveni. Lopovluk, naravno, nije otkrio rečeni Andraš, niti je otkrio DORH, nego su ministri s rukama u pekmezu ulovljeni od strane medija, uz pomoć pajsera, čekića i montirajzla.
Demontiralo ih.
Dakle, po svemu sudeći, Andrej iz Bruxellesa nipošto nije štovatelj Diogena iz Sinope. Čak, obzirom na ekipu kojom je okružen, siguran sam da ga prezire.
Ne znam koji je to kurac, da li pod TŽF ima nekakav podzemni potok, nekakvo podzemno strujanje, upravo kao što postoji pred Pantovčakom, čiji stanovnici nakon useljenja poblesave na najjače?
Prethodnik Briselca, onaj Tomislav Karamarko, koji je također sjedio iznad podzemnog potoka, izjavio je:
“Svatko u svojoj sobi, dvorištu i kući može misliti što hoće, ali na javnoj sceni sigurno ne. Morat će poštivati vrijednosti na kojima se temelji hrvatska država, Domovinski rat, naši branitelji i poginuli, te politička doktrina Franje Tuđmana i veliko djelo Gojka Šuška”.
Onda su ga namazali perjem, uvaljali u katran, posjeli na šinu i iz HDZ-a iznijeli u bespuća povijesne zbiljnosti.
Pa je došao Andrej, rejting efendija, uvijek pažljivo počešljan, poput Todorića, naglancanih naočala s tankim okvirima, model Henirich Himmler. Čovjek modernih shvaćanja, koji savršeno razumije da je u politici najvažnija stvar kontrola medija. Kada kontroliraš medije, kada ti mediji udaraju o talambase i poje ode i ditirambe, onda se slobodno možeš nadati napretku.
Odlaskom u Bruxelles. U tu svrhu preuzeo je kompletni nadzor nad medijskom agencijom HDZ-a, HRT-om.
I onda je shvatio da mediji vrše demontažu njegove muke da od dreka napravi tortu. Da mediji demontiraju sve što je ova vlada napravila. Mediji su čudni, pišu o nekakvom posljednjem mjestu u Europu u svemu što se tiče kvalitete života, perspektive, a član cirkuske družine kojoj građani uporno povjeravaju vodstvo izjavljuje Ja, moja obitelj i moja djeca, koja su rođena nakon proglašenja samostalnosti, sigurno možemo biti sretni u ovoj državi
S velikim zadovoljstvom mu vjerujem.
Jer ne postoji država, a ja sam uistinu proputovao i vidio svijeta, u kojoj bi ovakav lik mogao biti bilo što, a ovdje je ostvario hrvatski san, očevom pretvorbom od velikog komunista u velikog tajkuna u Hrvata, postao je faktor, ministar vanjskih poslova.
Mediji su se raspisali oih znatnom padu stannovnika Hrvatske. Čude se ko pura dreku padu stanovništva u trideset godina. Milion i sto tisuća Hrvata iselilo je, pobjeglo glavom bez obzira. 100,456 glava, pametnih, odlazi svaki dan. Majstora, liječnika, profesora, inženjera. Sto dnevno. I subotom i nedjeljom.
142
Najviše je dakako iseljeno iz Slavonije, koja se ipak još uvijek ponosno inati. Ko u pjesmi. Njihovu dramu i njihovo propadanje ne doživljavam ni s malo empatije. Jer uporno, redovito, disciplinirano biraju one koje ih jebu. Valjda ih ne jebu dovoljno.
Mediji su se povampirili i demontiraju mukom sagrađeno djelo Lovre Kuščevića, Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac, Gorana Marića, Milana Kujundžića, Josipe Rimac i ostalih velikana novog HDZ-a. Koji s onim osuđenim nema nikakve veze. Valjda zato jer su Bačić, Šeks, Kalmeta, Jandroković samo bezveznjaci?
Uloga medija u ovom društvu trebala bi izgledati otprilike ovako:
Sve vam je dragi moji veliki kolege, demontirači, to davno napisao srednjoškolac Andrej Plenković u svom maturalnom radu.
Fetica po fetica, kako to izgleda u stvarnosti:
