Havarija

Danima sam gledao tu ljepoticu. Čitao o njoj. Maštao. Znojili mi se dlanovi od pomisli na nju. Znao sam sve o njoj. Što sam više čitao, to je moja čežnja bila veća i veća.

spot_img

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Ako smetaš Blaženku, uhapse te

Još samo pedesetak dana do izbora. Onih lokalnih. Izbora na kojima će građani izabrati cijelu jednu bojnu razbojnika, tlačitelja, zloupotrebljivača položaja. Izbori su to...

Dok kuham, razmišljam

Mjesec dana sam na moru. Došao sam rediti masline. Pun planova, ideja, elana. Ni slutio nisam da bih se mogao prekvalificirati za vrijeme mog...

Goran

Uhvatim se tako, često sjedim u sred maslinika. Blještavilo sunca, odsjaj  svjetla s trake mora što ga gledam. Mir. Tišina. Masline lagano i dostojanstveno...

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je to radi vremenskih uvjeta. Pa opet. Jedne večeri osjetio je...

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Čini mi se da oduvijek imam kompjutor. A  u stvari i nije od uvijek. Prvi kompjutor nabavio sam 1982. godine. C64, novotariju koja se proizvodila tek nekoliko mjeseci.

Pa sam postao strašno popularan u društvu,poput onih debelih guzičara u mom djetinjstvo, koje smo svi voljeli jer su imali loptu, a nogomet igrati nisu znali.

Voljeli me jako, jerbo svi su se htjeli igrati na kompjutoru. I napucavali me ko staru kantu, jer, oduvijek sam bio antitalent za kompjutorske igre. I igrice. Petljao sam sa Simons basicom, radio bezbrojne petlje, radio programčiče. Naprosto, to me veselilo i zanimalo.

Kompjutori su dolazili i odlazili, ponekad su prolazili kraj mene u brzom trku, a neke sam koristio dugo. Godinu dana.

Ni sam ne znam koliko mi je laptopa prošlo kroz ruke, sigurno više od stotinu, a svakako mi je jedan od dražih Compaq TC1000, prvi tablet PC, iz 2003. godine. Eno ga tamo, pomno očišćen, zajedno sa svojim nasljednikom TC1100, stoji u svom koferu.

I onda je počelo sranje.

COMPAQ se spojio, točnije pojeo ga je HP.

Hewlett Packard.

TC1100, njegov nasljednik, već ima HP logo.

 

Supermoćna kompanija pojela je svakako najboljeg proizvođača kompjutora.

Prvo što su napravili, izbacili su seriju kompjutora EVO.

Super jeftinu, super nekvalitetnu. Valjda je to Evo značilo Evo ti ga na!

I uništili odličan brand, a što je još gore, učinili su jeftinim kompjutorima Internet dostupan svima. I budalama i manijacima i neradnicima i kretenima, koji su za sitnu paru mogli kupiti kako su onda govorili laptopa, pa jebat mater svima, terorizirati verbalno sve one koji misle drugačije.

Kupio sam neki ogromni HP 8200 nešto, i onda, bilo je to davne 2005 godine rekao, svečano. Zakleo se.

Nikad više neću kupiti HP.

Jer je govno. Repa.

I nikada, uistinu nikada, ni ljudima koji mi i nisu nešto dragi i napeti, na upit, koji kompjutor da kupim nisam odgovorio Kupi HP. 

Čak je i Končareva Nada bila respektabilne kvalitete u odnosu na HP šrot koji se nudio u dućanima.

I tako, godine su prolazile, bio sam na Macu, mijenjao ih, uvijek sam imao jedan ili dva laptopa s Windowsima. Jer nisam pristalica instaliranja Windowsa na Mac.

Pročitajte i ovo:
Grintanje iz kantuna: ODGOJ MOMAKA U H(DZ)RVATSKOJ 

To smatram protuprirodnim bludom.

Od kad sam počeo pisati na portalu, nekako sam se navikao da imam nekoliko laptopa. To nekoliko se polako ali sigurno povećavalo u više od nekoliko.

I svaki ima svoju namjenu. I nepogrešivo ih koristim upravo u tu svrhu.

I onda, onako, bez veze, nenadano, kako se zaljubljenost obično i događa, zaljubio sam se. Gledao. Maštao.

Danima sam gledao tu ljepoticu. Čitao o njoj.

Maštao. Znojili mi se dlanovi od pomisli na nju.

Znao sam sve o njoj. Što sam više čitao, to je moja čežnja bila veća i veća.

I onda, ukazala se. DHL, podizanje paketa. Uzbuđeno otvaranje, i preda mnom se ukazao HP Spectre x360.

Najjači model, nešto skuplji od kajgane Svetog Petra.

Bojažljivo sam je otvarao, Pero je morao snimati unboxing, pazio sam da na njoj ne pišem budalaštine (dakle uopće nisam pisao), pisao olovkom, gledao samo dobre filmove. Svi laptopi stoje na stalku, a ljepotica u originalnoj kožnoj futroli. Nisam čak ni jednom ni olovku izgubio. I miša sam kupio, naravno, originalnog, da sve paše. Da je sve usklađeno. Poput Šojića sam postao. Nikad ljepotica u birtiji nije bila. Čuvao sam je ko oči u glavi.

I kad bolje razmislim, na tom kompjutoru nisam radio niti gledao i slušao dulje od stotinu sati, od kupovine.

Imam ga dvije godine.

Točnije dvije godine i dvadeset dana.

Garancija traje dvije godine.

I danas, dan je za redovito čišćenje svih kompjutora i tableta, dvadeseti dan nakon isteka garancije, javlja mi moja ljepotica da nema diska s operativnim sustavom.

Disk je prdnuo na rosu.

Ne radi.

Uistinu mi je neugodno i pomisliti sada, što sam joj sve izgovorio. I oca i majku.

Ogorčen i ljut. Kurva. Izdala me. Prevarila.

Jebem ti mater, laptop od tri soma EUR-a, pederski rikne dvadeset dana od isteka garancije.

I onda, kupuj novi disk skidaj recovery image s Interneta.

A sve i ne ide baš brzo. Pa imam bogovskog vremena natenane jebat mater ovima iz HP.

Koji su samo govnjarska kompanija.

Koja prodaje kompjutore budalama kao što sam ja.

Unatoč zakletvo da više nikada neću kupiti HP.

HP bilošto.

Prethodni članak
Sljedeći članak

Vezani članci

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je...

Hrvatski ponos

Kiša dosadno pada, sitnim kapljicama, sivo je. Ali, lijepo je. Jer lijep je život...

Jabuke

Stara ruska priča o jabukama savršeno pokazuje stanje na tržištu, ali i tipično ponašanje...

MO Čerga Sesvete

Iz lijenog kunjanja u fotelji prenuo me telefon. Na ekranu piše samo Pišta SBOP. SBOP...