Havarija

Danima sam gledao tu ljepoticu. Čitao o njoj. Maštao. Znojili mi se dlanovi od pomisli na nju. Znao sam sve o njoj. Što sam više čitao, to je moja čežnja bila veća i veća.

Možda Vas zanima

Čini mi se da oduvijek imam kompjutor. A  u stvari i nije od uvijek. Prvi kompjutor nabavio sam 1982. godine. C64, novotariju koja se proizvodila tek nekoliko mjeseci.

Pa sam postao strašno popularan u društvu,poput onih debelih guzičara u mom djetinjstvo, koje smo svi voljeli jer su imali loptu, a nogomet igrati nisu znali.

Voljeli me jako, jerbo svi su se htjeli igrati na kompjutoru. I napucavali me ko staru kantu, jer, oduvijek sam bio antitalent za kompjutorske igre. I igrice. Petljao sam sa Simons basicom, radio bezbrojne petlje, radio programčiče. Naprosto, to me veselilo i zanimalo.

Kompjutori su dolazili i odlazili, ponekad su prolazili kraj mene u brzom trku, a neke sam koristio dugo. Godinu dana.

Ni sam ne znam koliko mi je laptopa prošlo kroz ruke, sigurno više od stotinu, a svakako mi je jedan od dražih Compaq TC1000, prvi tablet PC, iz 2003. godine. Eno ga tamo, pomno očišćen, zajedno sa svojim nasljednikom TC1100, stoji u svom koferu.

I onda je počelo sranje.

COMPAQ se spojio, točnije pojeo ga je HP.

Hewlett Packard.

TC1100, njegov nasljednik, već ima HP logo.

 

Supermoćna kompanija pojela je svakako najboljeg proizvođača kompjutora.

Prvo što su napravili, izbacili su seriju kompjutora EVO.

Super jeftinu, super nekvalitetnu. Valjda je to Evo značilo Evo ti ga na!

I uništili odličan brand, a što je još gore, učinili su jeftinim kompjutorima Internet dostupan svima. I budalama i manijacima i neradnicima i kretenima, koji su za sitnu paru mogli kupiti kako su onda govorili laptopa, pa jebat mater svima, terorizirati verbalno sve one koji misle drugačije.

Kupio sam neki ogromni HP 8200 nešto, i onda, bilo je to davne 2005 godine rekao, svečano. Zakleo se.

Nikad više neću kupiti HP.

Jer je govno. Repa.

I nikada, uistinu nikada, ni ljudima koji mi i nisu nešto dragi i napeti, na upit, koji kompjutor da kupim nisam odgovorio Kupi HP. 

Čak je i Končareva Nada bila respektabilne kvalitete u odnosu na HP šrot koji se nudio u dućanima.

I tako, godine su prolazile, bio sam na Macu, mijenjao ih, uvijek sam imao jedan ili dva laptopa s Windowsima. Jer nisam pristalica instaliranja Windowsa na Mac.

To smatram protuprirodnim bludom.

Od kad sam počeo pisati na portalu, nekako sam se navikao da imam nekoliko laptopa. To nekoliko se polako ali sigurno povećavalo u više od nekoliko.

I svaki ima svoju namjenu. I nepogrešivo ih koristim upravo u tu svrhu.

I onda, onako, bez veze, nenadano, kako se zaljubljenost obično i događa, zaljubio sam se. Gledao. Maštao.

Danima sam gledao tu ljepoticu. Čitao o njoj.

Maštao. Znojili mi se dlanovi od pomisli na nju.

Znao sam sve o njoj. Što sam više čitao, to je moja čežnja bila veća i veća.

I onda, ukazala se. DHL, podizanje paketa. Uzbuđeno otvaranje, i preda mnom se ukazao HP Spectre x360.

Najjači model, nešto skuplji od kajgane Svetog Petra.

Bojažljivo sam je otvarao, Pero je morao snimati unboxing, pazio sam da na njoj ne pišem budalaštine (dakle uopće nisam pisao), pisao olovkom, gledao samo dobre filmove. Svi laptopi stoje na stalku, a ljepotica u originalnoj kožnoj futroli. Nisam čak ni jednom ni olovku izgubio. I miša sam kupio, naravno, originalnog, da sve paše. Da je sve usklađeno. Poput Šojića sam postao. Nikad ljepotica u birtiji nije bila. Čuvao sam je ko oči u glavi.

I kad bolje razmislim, na tom kompjutoru nisam radio niti gledao i slušao dulje od stotinu sati, od kupovine.

Imam ga dvije godine.

Točnije dvije godine i dvadeset dana.

Garancija traje dvije godine.

I danas, dan je za redovito čišćenje svih kompjutora i tableta, dvadeseti dan nakon isteka garancije, javlja mi moja ljepotica da nema diska s operativnim sustavom.

Disk je prdnuo na rosu.

Ne radi.

Uistinu mi je neugodno i pomisliti sada, što sam joj sve izgovorio. I oca i majku.

Ogorčen i ljut. Kurva. Izdala me. Prevarila.

Jebem ti mater, laptop od tri soma EUR-a, pederski rikne dvadeset dana od isteka garancije.

I onda, kupuj novi disk skidaj recovery image s Interneta.

A sve i ne ide baš brzo. Pa imam bogovskog vremena natenane jebat mater ovima iz HP.

Koji su samo govnjarska kompanija.

Koja prodaje kompjutore budalama kao što sam ja.

Unatoč zakletvo da više nikada neću kupiti HP.

HP bilošto.

Svašta i ništa. Zbrčkana priča

Jet lag ili muha ce-ce Poput prebijenog psa lunjam stanom. Selim se s kauča na...

Razmišljam o promjenama na portalu

Ovih dana nisam pisao puno. Bavio sam se, a i još se bavim redizajniranjem...
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Prethodni članak
Sljedeći članak

Najpopularnije

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično...

Volim sex, rado ga se sjećam…

Mi Hrvati smo najbolji narod na svijetu. Skoro pa...

Uz Dan planeta Zemlje: Potres je pokazao: Hrvatska je prekrasan komaček Zemlje koju nastanjuju budale!

Postoje ljudi koji shvatiti nikad neće ništa. Poznam likove...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Izabrano za vas

Šest plus šest

Imao je sve. Status, ugledno radno mjesto liječnika, karijeru...

Zatvara li se pipa EU sredstava?

Godinama se novac iz EU fondova potkrada, otimlje, dodjeljuju...

Pljačka

Kao i u svakoj priči, teško je odrediti kada...

Pošaljimo ih u Bruxelles

Amerikanci su izabrali. Donalda Trumpa, bivšeg, 45. predsjednika Sjedinjenih...

Braniteljska šutnja

Baklja slobode podignuta je u ovim krajevima 26. juna...

Perušički La Catedral

Pablo Escobar, upokojeni narko boss nad bossovima kartela Medelin,...

Posebni savjetnik

Moj frend Gogo, još dok je studirao medicinu, negdje...

Rafali i Рафали

Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala…...

Vezani članci

Vitez od saborske kantine

Vibrator

West Side Story

Andrej Zlatousti

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Uspomene

Terezinom u Mraclin

Bili su školski praznici. Ljetni. Za nekoliko dana ići...

Jesam li ja jugonostalgičar, komunjara ?

Internetske fraze Pisao bih o nekim frazama. Dakle, vrlo često,...

Danas je Dan Republike

Volim računati. Volim računati. Oduvijek. Ali nisam proračunat tip, premda...

I udarac nogom u jaja je škola

Davno sam osjetio čari rada u privatnom sektoru. Bilo...

Sveti Georgije probiva aždahu

Vrelo ljeto spustilo se svom silinom nad Pulu. Od...

KATEGORIJE