Havarija

Danima sam gledao tu ljepoticu. Čitao o njoj. Maštao. Znojili mi se dlanovi od pomisli na nju. Znao sam sve o njoj. Što sam više čitao, to je moja čežnja bila veća i veća.

Ustav 1974.

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik. Grmio...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Čini mi se da oduvijek imam kompjutor. A  u stvari i nije od uvijek. Prvi kompjutor nabavio sam 1982. godine. C64, novotariju koja se proizvodila tek nekoliko mjeseci.

Pa sam postao strašno popularan u društvu,poput onih debelih guzičara u mom djetinjstvo, koje smo svi voljeli jer su imali loptu, a nogomet igrati nisu znali.

Voljeli me jako, jerbo svi su se htjeli igrati na kompjutoru. I napucavali me ko staru kantu, jer, oduvijek sam bio antitalent za kompjutorske igre. I igrice. Petljao sam sa Simons basicom, radio bezbrojne petlje, radio programčiče. Naprosto, to me veselilo i zanimalo.

Kompjutori su dolazili i odlazili, ponekad su prolazili kraj mene u brzom trku, a neke sam koristio dugo. Godinu dana.

Ni sam ne znam koliko mi je laptopa prošlo kroz ruke, sigurno više od stotinu, a svakako mi je jedan od dražih Compaq TC1000, prvi tablet PC, iz 2003. godine. Eno ga tamo, pomno očišćen, zajedno sa svojim nasljednikom TC1100, stoji u svom koferu.

I onda je počelo sranje.

COMPAQ se spojio, točnije pojeo ga je HP.

Hewlett Packard.

TC1100, njegov nasljednik, već ima HP logo.

 

Supermoćna kompanija pojela je svakako najboljeg proizvođača kompjutora.

Prvo što su napravili, izbacili su seriju kompjutora EVO.

Super jeftinu, super nekvalitetnu. Valjda je to Evo značilo Evo ti ga na!

I uništili odličan brand, a što je još gore, učinili su jeftinim kompjutorima Internet dostupan svima. I budalama i manijacima i neradnicima i kretenima, koji su za sitnu paru mogli kupiti kako su onda govorili laptopa, pa jebat mater svima, terorizirati verbalno sve one koji misle drugačije.

Kupio sam neki ogromni HP 8200 nešto, i onda, bilo je to davne 2005 godine rekao, svečano. Zakleo se.

Nikad više neću kupiti HP.

Jer je govno. Repa.

I nikada, uistinu nikada, ni ljudima koji mi i nisu nešto dragi i napeti, na upit, koji kompjutor da kupim nisam odgovorio Kupi HP. 

Čak je i Končareva Nada bila respektabilne kvalitete u odnosu na HP šrot koji se nudio u dućanima.

I tako, godine su prolazile, bio sam na Macu, mijenjao ih, uvijek sam imao jedan ili dva laptopa s Windowsima. Jer nisam pristalica instaliranja Windowsa na Mac.

Pročitajte i ovo:
Pred izbore. I desno i lijevo

To smatram protuprirodnim bludom.

Od kad sam počeo pisati na portalu, nekako sam se navikao da imam nekoliko laptopa. To nekoliko se polako ali sigurno povećavalo u više od nekoliko.

I svaki ima svoju namjenu. I nepogrešivo ih koristim upravo u tu svrhu.

I onda, onako, bez veze, nenadano, kako se zaljubljenost obično i događa, zaljubio sam se. Gledao. Maštao.

Danima sam gledao tu ljepoticu. Čitao o njoj.

Maštao. Znojili mi se dlanovi od pomisli na nju.

Znao sam sve o njoj. Što sam više čitao, to je moja čežnja bila veća i veća.

I onda, ukazala se. DHL, podizanje paketa. Uzbuđeno otvaranje, i preda mnom se ukazao HP Spectre x360.

Najjači model, nešto skuplji od kajgane Svetog Petra.

Bojažljivo sam je otvarao, Pero je morao snimati unboxing, pazio sam da na njoj ne pišem budalaštine (dakle uopće nisam pisao), pisao olovkom, gledao samo dobre filmove. Svi laptopi stoje na stalku, a ljepotica u originalnoj kožnoj futroli. Nisam čak ni jednom ni olovku izgubio. I miša sam kupio, naravno, originalnog, da sve paše. Da je sve usklađeno. Poput Šojića sam postao. Nikad ljepotica u birtiji nije bila. Čuvao sam je ko oči u glavi.

I kad bolje razmislim, na tom kompjutoru nisam radio niti gledao i slušao dulje od stotinu sati, od kupovine.

Imam ga dvije godine.

Točnije dvije godine i dvadeset dana.

Garancija traje dvije godine.

I danas, dan je za redovito čišćenje svih kompjutora i tableta, dvadeseti dan nakon isteka garancije, javlja mi moja ljepotica da nema diska s operativnim sustavom.

Disk je prdnuo na rosu.

Ne radi.

Uistinu mi je neugodno i pomisliti sada, što sam joj sve izgovorio. I oca i majku.

Ogorčen i ljut. Kurva. Izdala me. Prevarila.

Jebem ti mater, laptop od tri soma EUR-a, pederski rikne dvadeset dana od isteka garancije.

I onda, kupuj novi disk skidaj recovery image s Interneta.

A sve i ne ide baš brzo. Pa imam bogovskog vremena natenane jebat mater ovima iz HP.

Koji su samo govnjarska kompanija.

Koja prodaje kompjutore budalama kao što sam ja.

Unatoč zakletvo da više nikada neću kupiti HP.

HP bilošto.

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

MO Čerga Sesvete

Iz lijenog kunjanja u fotelji prenuo me telefon. Na ekranu piše samo Pišta SBOP. SBOP je obavještajna mreža koju sam strpljivo gradio, a činili su...

Vitez od saborske kantine

Upadao sam ja u nezgodne situacije, ljudi mi pokazivali nekakav papir da ga pročitam, ja nakon nekoliko sekundi dignem pogled. A onda se neki...

Vibrator

Čini mi se da ja nisam baš ono, prosječni Hrvat. Mirovina mi je viša od prosječne, premda je i dalje crkavica. Pobolijevam Bogu hvala...
Prethodni članak
Sljedeći članak

Najnovije

spot_img

Sankcije

Svake druge srijede. Točno u 935, penjao se stepenicama. Elegantno tamnoplavo odijelo, snježno bijela košulja, lijepo pripasana kravata. Crne cipele savršeno ulaštene. Čekao sam...

Pročitajte...