Hoće li štovatelji lika i djela Ante Pavelića, nekadašnjeg generalnog direktora poduzeća zvanog Maksove mesnice, osamnaesti svibanj ove godine obilježiti u dvije kolone?

Pitanje je to koje me već dulje vrijeme muči.

Evo, ove je godine i državni vrh, reko da neće ići u Bleiburg jer su sprječeni.

Nisu rekli, konkretno precednik Njonjo, da li će tu subotu ići na firmu nekom rođaku u Klokočevac ili će se otputiti u Rim.

Na obilježavanje velikog događaja u povijesti NDH.

Na proslavu godišnjice potpisivanja Rimskih ugovora.

Toga je dana, daleke, a opet tako nam drage i bliske 1941. poglavnik sa svom svojom bulumentom u veličanstvenoj palači Palazzo Venezia potpisao Rimski ugovor.

Nekima je 1941. draga jer je ostvaren nekakav i nečiji san, a drugima je draga jer je nekima dopizdilo sve i pokrenuta je borba protiv najvećeg zla.

Tim je ugovorom, ničim izazvan, sroljo koji se volio nazivati poglavnikom Italiji prepustio:

• okolicu Zadra, Šibenik, Split, otoci Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčula, Mljet i mnoštvo drugih manjih otoka, kao i Boka Kotorska te dijelovi Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, ukupno 5.380 km2 teritorija, naseljenih s približno 400.000 Hrvata i posve neznatnim brojem Talijana. Od morske obale, Hrvatskoj su ostavljena uglavnom područja s negostoljubivom obalom i bez većih luka, s izuzetkom Dubrovnika

• drugim ugovorom (“Sporazum o pitanjima vojničkoga značaja”), koja se odnose na jadransko primorsko područje NDH se obvezala da će otoci i morska obala biti pod potpunom talijanskom vojnom kontrolom (tzv. Prva zona), a da u širem području u zaleđu (tzv. Druga, demilitarizirana zona) neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu. Uspostava prve i druge zone je u pregovorima predstavljena kao talijansko popuštanje – naime su oni ispočetka bili zahtijevali da cijelo to područje, te još šire područje zaleđa – sve do Karlovca – budu izravno pripojeni Italiji, pri čemu NDH ne bi ostao apsolutno nikakav izlaz na more;

• trećim dokumentom (“Ugovor o jamstvu i suradnji između Kraljevine Hrvatske i Kraljevine Italije”) Italija je postala jamcem političke nezavisnosti hrvatske države, talijansko pokroviteljstvo u vanjskopolitičkim i vojnim pitanjima, a bilo je predviđeno također i valutno i carinsko povezivanje.

• Treći ugovor nikad nije bio proveden u cijelosti iako je dogovoren, posebno odrednica vezana za krunjenje savojskog princa Aimonea Roberta Margherita Maria Giuseppea di Torino za hrvatskog kralja pod imenom Tomislav II.

[pdf-embedder url=”https://spectatorblog.net/Pohrana/wp-content/uploads/2019/05/Rimski_ugovori_izmedu_NDH_i_Italije-2.pdf” title=”Rimski_ugovori_izmedu_NDH_i_Italije”] Dakle, takozvana NDH dobila je i kralja.

Pravog, originalnog nauljenog Talijančića. Koji se nazvo Tomislav II.

Da se ne bi zajebavali, dajem vam i kompletni Rimski ugovor, pa pročitajte kakvih sranja u njemu ima.

[pdf-embedder url=”https://spectatorblog.net/Pohrana/wp-content/uploads/2019/05/Rimski_ugovori_izmedu_NDH_i_Italije.pdf”]

Čudnom igrom sudbine,  ali i prvenstveno zaslugom Engleza, kojima se klatež skupljena na Bleiburgu gadila, pa su je vratili natrag, partizanima da se sa njima igraju ringe ringe raja, po pravilima koja u upravo ti isti ustaše propisali, sve se odvilo na isti datum.

18.svibnja.

Pa će krkani koji predstavljaju vlasti, recimo nekakvo izaslanstvo općine  u Dugopolju, koje je bilo pod talijanskom vlašću, nostalgično hodočastiti na Bleiburg.

Odati počast ustašama koji su ih predali Talijanima.

Ali su svi oni veliki Hrvati.

A tko će u Rim? Na obilježavanje.

Pa makar da netko ode sam, dan prije u tišini skromno, poput hodočasnika i upiše u knjigu dojmova ovako nekako:

Neka ovo uvijek bude samo mjesto pijeteta, ali i mjesto koje će nas opominjati koliko je važno mlade naraštaje odgajati za mir, zajedništvo i solidarnost među ljudima i narodima. Prošlost ne možemo promijeniti, ali budućnost možemo graditi na bolji način, za ljepši i humaniji život svih ljudi u Hrvatskoj i diljem svijeta.

Jebo me patak, ja to ne razumijem. Predali dobar dio države Talijanima, a neki pate od nosatlgije za njima.

A stvar je jednostavna.

Potovarit te nostalgičare u brodove, i jednosmjernom kartom u Italiju.

Pa nek vole Hrvatsku iz Italije.

I zabraniti Ustavom bilo kome pod bilo kojim uvjetima potpisivati bilo kakve ugovore sa bilo kime, sa bilo kojom državom sa apeninske čizme.

To bi bilo zgodno, kaj ne?