Iz kloake izronio i Marko

Vremena se mijenjanju. Munjevito. Nove spoznaje, novi običaji. Jučer još dok je most u Baltimoreu padao u vodu, na Internetu se pojavila snimka. Delay od samo nekoliko minuta. Sva čudesa svijeta nalaze se na Internetu. Mi stariji smo se, više-manje privikli na to, postoje neki koji su za to tabule rase, ali ne valja im se rugati ili smijati, jer naprosto nemaju svi uvjete, ni intelektualne, ni materijalne, ni tehničke za plazit po Internetu. Ima onih kojima se sve to gadi. Ima i onih koji ni u što ne vjeruju. Tek poneka vijest o Ravnoj ploči ili štetnosti cijepljenja privuče njihovu pažnju.

Ovi mladi taj Internet naprosto rasturaju, prate nekakve utjecajnike i utjecajnice, kako se na domoljubnom jeziku kaže infulencer. Ali, opet, čudno mi je. Fakultetski si obrazovan, školovan, pa da nemreš shvatiti ili samo ipak zapametiti da Internet sve pamti. Što god napravio, ako se jednom pojavi na Internetu ostaje na Internetu. Čuva se za slijedeća pokoljenja. Pa će unuci i praunuci ponosno pokazivati svojim unucima i praunucima, sa suzom u kutku očiju slike svojih pradjedova i prabaka i tiho, s poštovanjem recitirati im priču o pradjedu ili prabaki koji su začetnici obiteljskog bogatstva. Pokazivati će slike priprostih ljudi koji stoje kraj ružnjikavog teksta uklesanog u kamen, a u tekstu se zahvaljuju nekakvom svecu. Jer su bili bogobojazni ljudi i veliki vjernici. Koji su otkidali od usta, odricali se svega i uspjeli uštedjeti 500.000.000 kuna. Pola milijarde kuna. Samoodricanjem. Sve o tome stoji na Internetu. Posve sigurno ima više dokumenata o njima na Internetu nego u spisku koji čuči na dnu ladice kospoče Zlate. A kospoča uskoro odlazi u pemziju. Pa će doći njen nasljednik, pregledati astal, isprazniti sve što je gospoja ostavila, staviti u vreću i ubaciti sve u žuti kontejner. Pa će u spomen na stjecanje bogatstva samozatajne obitelji Škugor ostati samo Internetska predaja.

Isto tako, nasljednici gospodina Ježića uživati će u blagodatima pet miliona EUR-a, koje je ovaj što baca papire u žuti kontejner, naložio da se vrate državi. Ali malo kurac država. A bacač je svoje napravio. On je naložio. Ko da je prdnuo u vjetar. Čak mu ni ponos i taština nisu proradili, pa pomislio, E neš pička ti materina, vrati pare. I poslao mu pljenidbu. Ništa. Tko zna postoje li još papiri, buđavi i u poluraspadu, ili su oni bačeni. Ostala je samo uspomena na Internetu. I na bankovnom računu naravno. Danas sam se nešto uzbahatio, razbacujem se milijunima ko lopatom. Pa normalno da postoje zapisi o tako velikoj lovi.

Znate onu izreku Per aspera ad astra, za vas koji ne znate latinski, na hrvatskom kroz čičke do pičke.

Ali evo, postoje na Internetu i zapisi o kokošarima. Bijednicima koji kradu na sitno. Rečmo, soma EUR, to baš i nije neka lova. Dvije prosječne mirovine. Pitanje je tko bi li se uopće upuštao u rizik ukrasti soma EUR-a pa riskirati javnu sramotu. Osim, naravno ako nisi govno bez obraza. A ako ukradeš soma EUR-a i ministar si, onda nisi govno bez obraza. Onda si samo kenjara. Septička jama. Nemoralna svinja. Jučer je iz HDZ-ove kloake izronio Marko Pavić. Doktor Marko Pavić, kako bi rekao James Bond. Diplomirani inženjer fizike i doktor zaštite okoliša. Ministar u Vladi Andreja Plenkovića, prvo rada i socijalne skrbi, a potom ministar regionalnog razvoja i fondova Europske Unije. Na mjestu ministra rada i socijalne skrbi naslijedio ga je Jospip Aladrović, koji je radi kriminalnih radnji morao otići iz Vlade. Na mjestu ministra regionalnog razvoja i fondova Europske Unije naslijedio je uhapšenu Gabrijelu Žalac. Sve oko njega lopovi. A naš Marko, onako sitne duše, vidio da se žabe potkivaju, pa ajde da i on digne nogu. Dugogodišnje me naučilo da ljudi kradu svaki prema svom nivou. Postoje lopovi od formata, a postoje samo kokošari. Kokošari su oni koji će u dućanu mrknuti čarape, na blagajni, uvjereni da ih nitko ne vidi, smotati paketić kurtona. Jadni Marko, ministar, ministar puta dva, spao je na krađu parfema. I dezića. Ministar koji krade Axe deziće i Pitralon kolonjske vode. Ne znam jel krao i čičkovo ulje. Mislim da nije, jer znate onu izreku Per aspera ad astra, za vas koji ne znate latinski, na hrvatskom kroz čičke do pičke. A rečeni organ kokošaru Marku nije u fokusu. Ni malo. Uglavnom, Markiša s plaćom oko onda 20.000 kuna je kupovao parfeme i deziće na teret ministarstva, za 7.500 kuna. A plaća mu preko 20.000. Kurac ministarstva. Na teret proračuna. Kurac proračuna. Marko je kupovao parfeme i deziće od vaše i moje love, imali mi dovoljno za život, nije važno. Važno je da novaca dostaje za dezodoranse i parfeme koje je Marko Pavić poklanjao prijateljima, radi, kako je kad su ga uhvatili rekao Osobnog toucha.

Uopće mi nije jasno tko se živ želi s tim likom touchati, a kamo li osobno. Mislim da ni njemu nije jasno, pa je upravo zato dijelio Pitralone i Axe deziće, za kupiti malo osobnog toucha.

Taj tip je glasao za Zakon o udomiteljstvu koji brani udomiteljstvo djece istospolnim zajednicama. Iako je i sam pripadnik gay populacije. Pa mu je gej zajednica lijepo uputila javno pismo. I izvukla ga iz ormara. Kad se svega toga sjetim, čak i bez Interneta, mislim da je Marko Pavić premalo parfema i dezića ukrao, da je ukrao puno više, puno puno više i da se njima ispolijevao, smrdio bi i dalje. I onda se jučer javi taj kokošar i sitni lopov i na N1 televiziji priča o Rijeci pravde. Ruga se. Smije. Podrugljiv je. A lopov. I nesvjestan da Internet sve pamti. I deziće. I potporu problematičnom zakonu. Umjesto da na glavu stavi šaknicl, da ne izlazi iz kuće od sramote, jer je samo sitni lopov. Moralna nakaza koja je umjesto da čuva državu, tu državu pokradala. Nečovjek koji ne pruža pomoć građanima koji je od njega opravdano očekuju. Jer, obraza nema. Nije važno što se priča, važno je tko priča.