Janjetina iz karte

I sada, evo, Trump je državama EU odredio carinu, a građanima EU uvukao karinu

Sinoć sam gledao TV show. Za govornicom stoji tip narančaste kose, drži u rukama nekakvu ploču koja nalikuje na transparent na kojem piše Doli...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Danas opet aktualno: Hrvatska, zemlja s dva stara pozdrava – Za dom spremni i Prst u prkno!

  Vječna je tema razgovora i prijepora razgovor o iskrivljenoj prošlosti. A takvi ljudi ni nemaju budućnosti. Danas se opet aktualizrala diskusija o ZDS. Pa...

Miroslav Škoro postao je pripadnik Kninske bojne, hoće li dobiti čin i spomenicu?

Postoje stvari koje me raznjupaju. Popizdim da se sav tresem. Obično se mogu svrstat u dvije riječi. Pokvarenost i zatucanost. Naravno u kombinaciji. Priznam, uistinu nisam sreo u zadnjih...

Dragi političari, bilo bi lijepo kada bismo mi mogli poentirati nad smrću nekoga od vaših bližnjih. Da smo egal!

Javlja mi se SMS-om čitatelj Milijan B. iz Zaboka, da je danas, prolazeći preko Trga žrtava fašizma u Zagrebu, u fontani ugledao crnog labuda...

Vozim se polako. Miris makije. Na cesti, ravnoj poput strijele, što se uspinje i spušta po brežuljcima, nema nikoga.

Vozim polako, gledam lijevo i desno, ne bih li ugledao poznate sinjale. Stijene, veliko kamenje slike kojih su mi ostale urezane u sjećanju. Tko zna koliko sam puta ovdje prošao. Poznao sam svaki korak ceste. Odavno ih nema. Prekrila ih drača, makija… Ostale su samo u sjećanju…

Danima nije pala kap kiše. Plavetnilo neba od zore do sumraka bez ijednog oblaka, mirno i dostojanstveno, baš onako kako dolikuje moćnima, šutke je najavljivalo tešku sušu.

Osam je sati ujutro. Kolona muškaraca, gdjekoja žena, svečano odjevena, polako pritisnuta vrelinom Sunca što milosti nema, korača prašnjavom cestom, izrovani kolotrazi, što se nakon pljuska u tren pretvore u blatna jezerca, sada su ispunjeni finom prašinom što se uzdiže pri hodanju.

Muškarci su odjeveni svečano, neki od njih su obukli svečana teška crna krombi odijela, jedina koja su imali i čuvali godinama. Odijela što su grubo davala na naftalin, a koja su čuvali za posebne prilike i za nedaj Bože… Dok su se spremali za poć, vikali su po kući Ljube, di je moje odijelo? Kako koje? Ono za umrit.

Oni lukaviji došli su u vunenim hlačama, tamno plavim ili sivim, bijelim košuljama s mazohistički zakopčanim gornjim pucetom, a na glavama neizostavne raškete, na kojima se se ocrtavali tragovi soli od sasušenog znoja.. Iste kape nosili su i zimi i ljeti. Oni stariji pod rub kape, iznad uha, zatakli su stručak murtele, i tako hodali, jer murtela dobro daje. Lipo. Lipo daje, baš kao i moj Brut koji sam kupio u Coinu pred desetak dana. Murtela je bila ultima moda u tom kraju moga djetinjstva i mladosti.

[block_content id=”68137″]

Moje tamno plave, na faldu peglane hlače postale su sive do koljena već nakon nekoliko koraka, crne, svježe namazane i naglancane cipele kao u mlinara Pere što povazda prenaša vreće i vreće brašna, bijela košulja slijepila se o leđa, znoj se slijeva s pramenova kose na čelu, pa se curak znoja polako ali sigurno slijeva preko novih rejbanica koje sam čuvao kao da su obiteljsko srebro.

Hodamo u tišini, cestom ravnom poput strijele, koja se proteže preko četiri brežuljka, da bi na kraju puta stigli do dugačkog i strmog uspona, kojem nikad kraja.

Groteskna kolona svečano odjevenih ljudi što ponosno koracaju prašnjavom cestom, gazeći prašinu do koljena, podsjećala je na scenu sprovoda u netom odgledanom novom domaćem film Ko to tamo peva .

Oni sretnici na čelu kolone, daleko ispred mene već se približavaju cilju.

Uz rub ceste, ali na cesti, jer je bujna i divlja makija izrasla skroz do ceste, bilo je postavljeno nekoliko limenih bačava, i dvoja troja drvena kola s kojih su skinute stranice. Konje su odveli negdje u hlad. Prolazimo kraj kola, dobacuje se ljudima što stoje kraj bačava i kola.

Stigli smo. Na vrhu brda zuhozid, pravokutno postavljen, nekih desetak metara prostora. U sredini grob. Grobna ploča i malena ploča na vrhu kojee ponosno se koči crvena zvijezda.

Grob nepoznate mlade partizanke što je poginula u naletu ustaških i talijanskih snaga, pa je kasnije pod velom mrkle noći u tajnosti pokopana upravo na ovom mjestu.

Svake godine na Dan ustanka 27.07. kolona svečano odjevenih ljudi odlazi na grob.  Grob je u debelom hladu, lijepo održavan. Pleh glazba otpuše Lijepu našu i Hej Slaveni, jedini preživjeli borac podsjeća se događaja, ne žaleći prisutne što se prže na Suncu, pa on iz debelog hlada nakon deset minuta govora konačno pređe u 1943.godinu. Važno pokazuje rukom, tamo su bili oni, a mi već smantani od vrućine ne znamo tko su oni, jer nema vojske koja ovdje nije ratovala, a vodi, iza ovog brda bila je naša četa. Pod onom masliom bija sam ja. Ja druarice i drugovi. Ja.

Pa konačno, nakon tko zna koliko vremena, dočekasmo i oslobođenje.

Pročitajte i ovo:
Knjižara i papirnica

I taman kad smo mislili da je gotovo, evo njega opet-

Drugarice i drugovi, SUBNOR je kao i svake godine organizirao da se malo počastite i popijete koju bevandu. A ima i piva.

Pa ajte drugarice i drugovi. U slast.

Dok smo mi vrlo detaljno proživljavali NOB ovog kraja iz usta jedinog živog sudionika, jedinog svjedoka, zeleni zadružni kombiji doveli su kašete s kruvom, dvije velike bale natron papira i na kraju su iz njih izvukli četiri janjčića još na ražnju, ruskave korice, i slaaanim paprčnjacima.

Stari partizan je umro u neznanju. Nikad nije shvatio ni znao da smo svi dolazili izist komad dva pečenoga, a ne slušati svake godine njegove priče što su se svakom godinom širile.

Dva muškarca, znojna, mokri poput vode. Znoj im kaplje s čela na dasku na kojoj  su komadi janjetine narezani teškom sjekirom. Taru znoj s čela nadlanicom, ali nema pomoći, slapovi znoja slijevaju se niz lice kaplju po ploči, kaplju po janjetini. Pogleda me, i kaže Daj kartu mali. Pomislim u sebi Jebemtijamaternisamtijamali, ali poslušno stavljam komad debelog natronskog papira pred njega.

Njemu prsti masni, sitni komadići izmrvljene janjetine na nadlanicama, prstima, po košulji. Gurne prste u usta, glasno cmačući ih obliže, prima dva komada i baci na natron kartu u mojoj ruci. Evo sam ti i lebra da.

Iz nekakvog lonca šakom grabim narezane kapule, uzimam debelo narezani kruh s bijelog prostrtog stolnjaka. Stajem u stranu, prašina što se diže fino se spušta na janjetinu. Trpam još vruću janjetinu, dlanom tovarim narezanu kapulu, ogledavam se, papirnate čaše s napunjenom vlaškom žutinom. Dobro mi je sjelo. Maramicom koja je odavno mokra, brišem izdajničke mrvice janjetine s čuba i brade.

Ogledavam se, prilazim drugim kolima, opet karta, znojem poškropljena janjetina, ovaj puta bubrižnjak, i dvi čaše vlaške žutine.

Pogledavam na sat, pola je deset. A ja se već najeo vrućeg pečenog,, dobro slanog od soli i znoja, a i žutina me poprilično dobro grije. Po Luni.

Pa polako, vukući teške noge krenem, ostavljajući iza sebe oblake prašine.
Jer, za dobrim konjima se prašina diže, kaj ne?

Nakon samo dvije i pol godine čekanja na operaciju, operiran je!

Dosta dugo osjećao je tegobe. Ne stalno, onako povremeno. Pa je mislio da je to radi vremenskih uvjeta. Pa opet. Jedne večeri osjetio je...

Nikako nije u redu

Od izvora dva putića vode na dve strane ne znam kojim pre bih stigla do tebe jarane Gledam jedan gledam drugi oba su mi mila i jednim sam i drugim...

Čemu država?

Buga, Tuga i braća im Klukas, Lobel, Kosjenc, Muhlo i Hrvat, doveli su Hrvate iz Bijele Hrvatske u zakarpatju na ove prostore, negdje u...

Karte se miješaju

Evo, pišem. Danima nisam pisao. Danima nisam ni govorio. Selo je prazno, nema čak ni pasa na ulicama. Ma ni psećih govana nema. Kavu...

Na portalu

Nikako nije u redu

Moć

Beige sako

007, James Bond

Velika konjunkcija

Tošo iz Norvešku

Gume su zacviljele visokim tonom, lagano njihanje i glasna rika moćnih avionskih motora što koči avion, lagano drmusanje u sjedalima… SAS ov DC9 sletio...

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...
6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Tošo iz Norvešku

Gume su zacviljele visokim tonom, lagano njihanje i glasna rika moćnih avionskih motora što koči avion, lagano drmusanje u sjedalima… SAS ov DC9 sletio...

Magarac

Vozio sam danas. Jak vjetar tresao je auto. Otvorio sam prozor, samo malo. Studeno je vani. Baš jako hladno. U autu je toplo, vozim...

Potjeh u potrazi za tintom

Pažljivo otvaram bočicu tinte koju sam izvadio iz kutije. Vrhovima prstiju, blago, pazeći da se ne uprljam tintom. Poklopac okrenut prema gore, odlažem na...