Internetske fraze
Pisao bih o nekim frazama. Dakle, vrlo često, nekoliko puta na dan, a ako sam u formi, pa svojim pisanjem baš jako raspilim ljude, onda i više desetaka puta na dan dobivam mailove, poruke. Naziva me se jugonostalgičarom, ili Yugo lijevičarom, starim rusufilom, modernim Hrvatskim lijevicarem.
Sve ovo je na vlas prepisano kako je i napisano, bez, kao što vidite gramatičke korekcije.
Time me časte oni s desna.
Oni s lijeva, mi pak pišu da su moj mentalne dijareje odvratne, a prikazuju jednog ocvalog neostvarenog muškarca u poznim godinama koji bi, eto, htio, ali više ni ne može. Dodaju još da sam ja još gluplji od ideje računanja uspjeha moguće koalicije istraživanjem agencije Ipsos puls na reprezentativnom uzorku.
Pa ma šta god ta pseudo intelektualna sranja značila.
Izgleda da me ovi s lijeve strane dobro poznaju. Pričale im mame i sestre, ili ipak samo žene.
Dakle, nije mi ni na kraj pameti pisati o ovim manijacima s lijeve strane, niti onima koji glasaju za te nove stranke koje popunjavaju prostor nastao evidentnim propadanjem SDP-a. prvo je to bio Most, pa onda Živi zid, pa MOŽEMO!
Živi zidar Huso
Jerbo imam iskustva s pisanjem o sektama, još pamtim ogavne prijetnje nekakvog bezubog polutana nekakvog Huseina iz Rijeke, koji je prijetio mojoj djeci i meni riječima Naći ćemo te. Zbog napisa o Vladimiri Palfi, tadašnjoj boginji sekte.
Nakon raspada sekte, isti Krezumica Huso iz Rijeke prijetio je Vladimiri Palfi. Jedino konstantno kod tog tipa jest urođeni kretenizam.
Ajmo malo desno.
Prvo što se jako lako uoči jest nesrazmjer. I to je pravilo koje je stopostotno. Iznimke nema. Tipovi koji se na mrežama legitimiraju kao veliki domoljubi, od reda su nepismeni. Pa ti napiše Pićka ti materna komunistićka.
I ja njih razumijem. Od silnog vođenja ljubavi s domovinom, nisu nikada stigli savladati niti č niti ć. Ije i je za njih je nauka, nedostižna. Uz obavezni hrvatski grb, nije nužno da je on baš onako pravi, bolje je da je povijesni, a oni o povijesti ionako znaju sve, barem jedna ili dvije slike iz rata. Pokoji AK-47. Status – umirovljenik. A na slici krkan s glavom veličine 70 cm, šija 65 cm, godina, oko pedeset i pet. I u penziji već trideset godina. Od kad je Hrvatske. Koju je on stvorio. Da bi bio u penziji.
Penzija mu dostaje za pristojan život, a vremena ima, a ima i kompjutor, jedino što nema, nema puno u glavi i nema problema s moralom. Jer da ima, radio bi.
Dakle, jugonostalgičar. Napisano na desetak načina.
Sad sam nekako na polovici. Pola života proveo sam u SFRJ, pola u Republici Hrvatskoj. Malo više od pola u Hrvatskoj.
Teoretski, jer sam jedan, ne baš mali dio života, živio i i radio vani. U nekim čudnim zemljama.
Ali, i to je otprilike pola – pola.
Ljepši dio života, puno ljepši dio života proveo sam u Jugoslaviji.
Prekrasno djetinjstvo, bezbrižno uz divne roditelje, koji su mi pružali ljubav i topli dom.
Studentski dani, pristojan standard koji sam održavao osim dobivenog džeparca i radom preko student servisa.
Što da vam pričam, znate onu, Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba. Pa ne vidim zašto i meni ne bi bilo tako. Lunjanje svijetom, odrastanje u miru, prijateljstva, ljubavi… To je označilo to doba.
I puno se radije sjećam događaja i situacija iz tog doba nego situacija iz rata ili poraća. Naročito stoga jer sam nakon svojih ratnih dana drugi dan otišao na posao. A ne u penziju.
Da sam tada otišao u penziju, tko zna, možda bih i ja radije se sjećao poslijeratnog plandovanja kojim sam nagrađen za mjesec dana nosanja uniforme i dvije tri dobre liječničke potvrde.
Imao sam dobar posao, ali sam i jako puno radio, pa sam i jako napredovao. Bio sam član SDP-a, bio sam i sekretar, bio sam i prvi u Hrvatskoj koji je raspustio tvorničku organizaciju SKH, 1989, uz tihi blagoslov pokojnog Ivice, kojem me vrlo revno tužio pokojni Milan. Krajem 1991. sada već u hrvatskoj, gdje se u to vrijeme na bivše SKH-ovce nije lijepo gledalo, postao sam generalni direktor jednog od najvećih i najpoznatijih poduzeća ne samo u RH, nego u Jugoslaviji. Smatrao sam to i sada smatram, samo priznanjem mom znanju i mom radu. Bez ikakve politike. Politika se nije pačala. Jer je poduzeće bilo u lošem stanju. A nisu ga još tada bili spremni ukrast. Učinili su to kasnije, po mom odlasku.
I tu stajem.
Imao sam trideset i šest godina.
Bio sam na početku pune poslovne zrelosti. Moji kolege, direktori drugih poduzeća bili su tada već ocvali muškarci, kako me opisuje neka ljevičarska budala sada. Dakle, bio sam daleko mlađi od njih.
Referendum o odvajanju od Jugoslavije uspio je savršeno. Preko 90% građana željelo se odvojiti od Jugoslavije. Željeli smo stvoriti državu dostojnu života poštenih i radnih ljudi.
A uspjeli nismo. Kažu, jer je bio rat.
I u pravu su. Jer ratni vrtlog izbacio je na površinu govna. Koja su pokrala sve što se moglo. Uništili su sve. Neznalice i sjecikese postali su elita. Stvoreno je društvo u kojem su znanje, poštenje i rad na dnu ljudskih karakteristika koje se cijene.
Na površinu je su isplivali moralni prasci, prema njima je krojeno društvo. Društvo koje ne funkcionira ni u čemu.
Jerbo je voda zagađena, govna su na površini.
I kad izroniš iz dubine i zineš, jer se usudiš reći da nešto nije u redu, a ništa nije u redu, napune ti se usta govnima.
To je slika ne društvenih mreža u Hrvata. To je moralna slika Hrvatske. Dežurna govna spremna sa obračun sa svima. Spremna uništiti sve. Nisu oni uništili mladog liječnika na Istu i Molunatu. On će otići daleko od njih. Tamo gdje cijene školovane ljude, vrijedne i radine. Oni su oteli pravo na kvalitetan život ljudima, starcima, pravo na liječničku njegu. Jer su govna. Zagrnuta plaštom vjerskog čistunstva, nakaradnog domoljublja, melju i uništavaju sve što nije po njihovom nakaradnom moralnom kodeksu.
Ja sam u trenutku referenduma bio jako za odvajanje od Jugoslavije.
Ja i danas smatram da Hrvati moraju imati svoju državu. S predivnim rijekama i blistavim jezerima na kojima ne plutaju govna.
Ali svjestan sam da Hrvatska nije ni izbliza ispala onako kako smo je željeli.
I ako izrečem kritiku, ja nisam niti jugonostalgičar, niti rusofil. Samo čovjek koji je svjestan da idemo krivim putem.
Sve ovo pišem samo radi sebe. Jer tim polutanima se ionako ništa objasniti ne može. Oni sve znaju. Sve su vidjeli. Sve naučili.
I dalje mislim isto
I dalje mislim da je Kapital jedna od najboljih knjiga ikad napisanih. I dalje mislim da je ideja socijalizma najpravednija i najpoštenija ideja i filozofska misao ikada. I dalje mislim da je generalni zajeb što su knjigu Kapital i prekrasnu ideju socijalizma tumačili nepismeni krkani neuki partizanski komesari, preci ovih današnjih internetskih nemani, nepismeni i neuki tipovi koji su svojim nakradanim tumačenjem upropastili ideju.
Jer socijalizam je misao za pametne ljude, misao koju trebaju tumačiti pametni i školovani. I pošteni!
I dalje mislim da je Hrvatska trebala i treba biti samostalna. Svoja. I dalje mislim da je generalni zajeb što smo u vrijeme stvaranja odlučivanje o Hrvatskoj prepustili nepismenim krkanima, precima odvih današnjih internetskih nemani, krkani koji su svojim nakaradnim tumačenjem i drskim krađama upropastili ideju.
Jer Hrvatska je država za čestite ljude, koju trebaju voditi pametni, školovani. I pošteni!
