Dugo se mučim jednom mišlju.

Dakle, stanovnici Srbije su Srbijanci. Izraz je star, a koristi ga i Vuk Stefanović Karadžić u svom Rečniku tiskanom 1818. godine.

U Vukovom Rečniku stoji  da je Srbijanac – čovek iz Srbije, a srbijanski – koji je iz Srbije.

Dočim su Srbi oni koji žive van Srbije.

Smatra se da je termin nastao u jeziku Srba koji žive van Srbije i to jedino da bi se mogla odrediti geografska pripadnost. Ovaj termin, po pravilu rabe uglavnom stanovnici Bosne i Hercegovine i pojedini iz Hrvatske, a u vrlo malom broju i stanovnici ostalih država bivše SFRJ. U Srbijance se mogu uključiti ljudi različitih etničkih skupina, ali u većini slučajeva ovim terminom se označavaju Srbi iz Srbije. Ne treba miješati termin „Srbijanci“ s terminom „Srbi“ koji su etnička grupa koja živi u više država.

Dakle, mi imamo Srbe, a u Srbiji žive Srbijanci.

Geografski rečeno, preko Drine su Srbijanci.

E, sad mene muči jedna misao.

Ako s ove strane Dinare živi narod koji se zovea Hrvati, s druge strane žive isto Hrvati, ali ne žive u Hrvatskoj nego u BiH.

Zašto se oni ne zovu na primjer Hrvatci, u ženskom rodu Hrvatke, a jednina, jedan komad, bilo bi Hrvatko ili Hrvatka?