U problemu sam.
Pišem dosta, doduše, manje nego pred godinu dana.
Članci su mi kraći, kažu da su jezgrovitiji i oštriji, a i bolje razumljiviji.
Svakom članku prethode pripreme, provjera informacija, kopanje po arhivi.
Osim toga dinstam lukac, kuham, idem na plac.
Osim toga sjedim po kafićima i gledam zanosne fircigerice kako im se zamamno ljuljaju kukovi dok hodaju na visokim štiklama koje ističu vretenaste listove.
Osim toga i čitam.
Dan mi je prekratak.
I tako, svaki dan, bez iznimke, 365 dana godišnje!
Spectator mi uzima puno vremena, pa sam razmišljao, kako bi bilo da osnujem sindikat.
Koji bi se izborio za kraće radno vrijeme, povećanu plaću i plaćen topli obrok?
A može i K15, premda mislim da bi me boljelo.
Ali, ne bi to imalo smisla.
Moj sindikat, kojem bi ja bio predsjednik, pregovarao bi sa Spectatorom kao poslodavcem.
A on je je krvolok, bezosjećajni gad, koji nema ni malo empatije prema radnicima.
A i ja sam krvolok, bezosjećajni gad koji ni malo ne shvaća poslodavce.
Pa kad bi se slučajno dogovorio sam sa sobom, morao bi potpisat dogovor, Ja lijevo, ja desno.
Ko Mladen Kešer koji kao selonačelnik potpisuje ugovore sa svojom firmom.
Pa se mislim, ko jebe Spectatora.
Baš neću pisat. Štrajkam makar je nedjelja. Jer radim sedam dana u tjednu.
Malo sam prokopao po arhivi, izvadio prigodno nedjeljno štivo i objavljujem ga.
Pa onda, evo vam pa čitajte što pišu drugi! Drago Hedl!
Priča, urbana legenda, o tome kako je hotel GEM u Vinkovcima preimenovan u Previjalište.
Iako fale Č,Ž,Š, svakako se isplati potruditi i pročitati tekst do kraja.
Tekst sam mogao ispraviti, ali nisam, jer sam u štrajku!
