Danas je match day
Nakon dva dana vrućine jedva sam dočekao zahlađenje, povratak na staro, uobičajeno ovogodišnje proljeće.
Jer danas su finala. Finale kupa, igra Ajduk i Šibenik. Nove, nikad nošene majicae, bila s napisom Ja ne mogu drugo, s Hajdukovom bijelo plavo bojom i likom Šibenčana Miše Kovača, spremno čeka da bude polivena pivom i posuta pepelom cigareta. Isto tako i crna. Tko zna, možda ću morat i mijenjat tijekom utakmice, ovisno o rezultatu.
Fudbaleri će udarati po lopti nemilice. Kako i treba.
Utakmica se igra i u Zagrebu
Sto pedesetak kilometara od njih, a puno bliže meni odjevenom u splitsko šibensku kombinaciju, udarat će isto. Nemilice, ali ne u loptu, nego nogama u cjevanicu, naravno i u jajca. Takmičenje u podlom udaranju održati će se na igralištu na Iblerovom trgu, igralištu specijaliziranom za niske udarce. Nije to finale, jer protivnici tamo ne gube, ne umiru, samo je svako sudjelovanje u tim utakmicama jedan korak bliže kraju. Grogirani boksači naći će snage za još koji udarac. Nogom u jaja.
Ili nogom u dupe, ako lopta dođe do visokog centarfora, sručnjaka za taj udarac.
Teško je predvidjeti ishod tog bubetanja, jer igrači, njih tridesetak, svako malo mijenja strane. Većina njih i sada, nekoliko sati prije početka ne zna svoj stav. Bez brige, dobiti će pred meč ceduljice na kojima piše TVOJ STAV ZA DANAŠNJI DAN. I braniti će stav kao da im o tome život ovisi. Ili karijera.
Match day bio je i u Sisku, pred dva dana
Evo, čitao sam sinoć, održani su izbori za vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti u Sisku. HDZ je osvojio 73%.
Čitam, malo teško vjerujem. Pa čitam opet, Je, jebate led, 73%. Pa to je skoro konsenzus.
Pazi ovo: Unatoč manjoj izlaznosti, HDZ je osvojio više glasova nego na prethotnim izborima.
Šumno sam uzdahnuo, zapalio cigaretu. Duboki dim. Beskrajno polako uzimam šalicu s kavom, ispijam, pa opet dim.
Ustajem, polako, tiho zastenjem, jer, godine su tu, pa s police uzimam blok. Uzimam nalivpero i urednim rukopisom upisujem: Sisak.
Pazim da je u ravnini s, pred dosta vremena upisanom Slavonijom.
— Spectator (@SpectatorHR) May 23, 2023
Prva slova S savršeno stoje jedno ispod drugog. Gledam, ja u koincidencije ne vjerujem. Što je slijedeće? Ma biti će nešto što počinje sa S.
Split?
Zatvaram blok. Na njemu napisano: Popis mjesta i lokacija za koje ne valja imati empatije.
Mjesta i ljude koje ne doživljavam. Jer, sami su si pucali u koljeno. I to učestalo. Metak za metkom. Dosljedno. To je ta vrsta ljudi. I zašto bih ja imao empatije i suosjećanja prema njihovom načinu života?
Puno sam puta dolazio u Sisak, u vremena kada je ulicama Siska koračao i Bog. Pa sam se probijao kroz rijeke radnika koji su odlazili s posla iz Željezare, pa se stapali s rijekom radnika koji su odlazili iz Rafinerije, a priključili im se radnici čija je odjeća vonjala na alkohol, jer su radili u Segestici, da bi im se pridružili i radnici iz Radonje.
Sve je to samo sjećanje. Na vremena koja su prethodila pošasti koja se zove HDZ.
Siščani su odlučili. Njihovu želju valja poštivati
Siščani su pokazali da im ne treba Rafinerija, ne treba Željezara, ne treba ni Radonja ni Segestica. Ne treba im ni materijalna i socijalna sigurnost.
Njima treba HDZ.
Pravo glasa imaju svi punoljetni građani RH. U Sisku su odlučili. Sami.
Čestitam im na njihovom izboru.
Nek se kuvaju u kaši koju su sami skuhali, baš kao i Slavonci.
Bar će umjesto njih radnici Flixbusa imati posla.
Pa ćemo moći govoriti da trbuhom za kruhom ne odlaze samo pametni. Nego i budale.
Kaj ne?
Rafinerija, Željezara, Segestica, Radonja.
Sve to bilo u Sisku. Sada više naja.
Obnova, naja.
Ali zato ima 73% glasova za HDZ.
Volim pametne ljude.
Čestitam https://t.co/94rxtfFS1P— Spectator (@SpectatorHR) May 24, 2023
