Prilika
Ljudi se mijenjaju, neki manje, neki više. Neki jako.
Ovisno o prilici. Prilika kažu, stvara i lopova, prilika stvara i preljubnike. Iz prilike se i golovi zabijaju. I djeca se prave, ovisno o prilici.
Ovisno o prilici, može se nekažnjeno arlaukati Za dom spremni. Jer se ta prilika uvijek lako može proglasiti posebnom. Pa da dragi i mili akademik Kusić bude sretan ko krme u blatu.
Prilika je jedna poprilično zajebana stvar.
U stvari, cijeli život sazdan je od prilika, dobrih ili loših, od punog pogotka, pa do veličanstvene pljuske o hrpu dreka.
Poznajem na desetine ljudi, koji su na poslu dobili priliku. Postoji na desetine ljudi kojima sam ja dao priliku na poslu. Pa zblenuto gledao kako se mijenjaju. Jerbo su dobili priliku. Iskreni i dragi ljudi, koji su dobili šansu, primili su je čvrsto rukama, držali grčevito tako da su im se ruke polako, ali sigurno pretvarale u kandže, osmijesi su postajali vučiji, iskrenost je postala bahatost, emaptija se pretvorila u podcjenjivanje.
Nesposobni pokvarenjaci dobili su priliku i došli na vlast
Isprva me to živciralo i smetalo, onda mi je postalo ravno. Jer, jedna stvar je sigurna. Samo jedna.
Pad. Nakon leta nebeskim visinama, uvijek slijedi pad. U avijaciji se to zove slijetanje, kao logični i sastavni dio letenja, a u životu se to, jebiga, zove pad.
Ne volim koristiti izraz narod, jerbo nisam niti Nedrk Ilčić, ni Željka Markić. Ali, ovaj narod pokazuje već tri desetljeća strpljivost. Izdržljivi smo u strpljivosti, poput Jakova. Možemo podnijet sve.
Možemo, bez ikakvih problema podnesti da nas neuki političari lažu, kradu, rade od nas budale, Zavlače nam ruke u džepovima, otimlju našoj djeci od usta, kako bi sebi i svojim jatacima davali. Naivno i čedno vjerujemo lopovima i gadurama koji se kunu da će raditi jedno, a onda nakon što smo im povjerili povjerenje, istog časa okrenu kormilo u drugom smjeru. Mimo naše volje. I nikom ništa.
Mediji su odavno postali sluge režima, urednici i vlasnici, ekipa iz moralnog polusvijeta, ima samo jedan zadatak. Štititi trenutnu političku opciju.
Javni prostor, medijski prostor u Hrvatskoj ima samo jedan naziv Agiptrop.
Agitprop, kontrolirano i selektivno puštanje vijesti kako bi se podržala samo jedna politička opcija, bez obzira na pravo građana na istinu, na informiranje.
Mi smo pokorno gutali sve što nam je servirano iz Vlade, iz Sabora, sve što su nam tupavi i nesposobni župani pričali. Onako letargično, skoro nezainteresirano. Prihvaćamo i činjenicu da je salata na placu poskupila duplo, jer je rat u Ukrajini, a baba salatu bere kod Zeline. Mi prihvaćamo sve. I pad standarda, i poskupljenje goriva. I astronomske cijene plina. Sve. Sve prolazi kraj nas, kao da smo penzioneri na klupi na Zrinjevcu, kraj kojih prolazi život, na koji oni ne mogu utjecati.
I bio sam siguran da se ništa promijeniti ne može.
I ova vlast je dobila priliku. Imali su je i jučer, 06.08.2022.
Ali.
Pred dva dana umro je Vladimir Matijanić, smrt nije nikada lijepa, ali Matijanić je umro, baš onako, hrvatski. Ružno.
Država, nakaradni aparat koji je stvoren, igrao se njime onako kako se igraju ručice u fliperu kuglicom. Igrao se njime, baš onako kako se igra nama svima. Onako kako se igrao s ženom kojoj je pobačaj napravljen, da bi iz ordinacije izašla trudna. Ili kao što se igrao sa ženom kojoj je odstranjen zdravi jajnik, a ostavljen tumorom zaražen, uz naknadno obrazloženje da to nije utjecalo na kvalitetu života. Igrao se kao što se igrao mladićem koji je u bolnicu ušao da bi ostao bez slijepog crijeva, a ostao je eto bez noge. Igrao se kao što se redovito igra s vama, kad dobijete termin za pregled, radi sumnje u zloćudnu bolest, za dvije godine.
Smrću Vladimira Matijanića, čovjeka, počela je trenutna kontrola štete. Ogavno smišljanje izgovora. Ministar zdravstva ljigavo je iznenađen pitanjima o smrti čovjeka, o načinu smrti. Jer je očekivao pitanje o prometnoj nesreći. Pitanje iz resora ministra policije.
Ministar policije se bavi smrću Vladimira Matijanića. Sve naopako. Kako i inače čini vlada Andreja Plenkovića.
Jedino što bi bilo ispravno, da su jučer stali pred javnost, izrazili svoju duboku sućut, okrenuli se i otišli. U anonimnost, u zaborav. A nisu.
U svojoj bahatosti, mislim da ni ne slute, što će im u budućnosti raditi Indeks i dio nezavisnih medija. Skoro da sam siguran d aće požaliti. Požaliti za trenutkom u danu šestom, mjeseca kolovoza, godine dvije tisuće i dvadeset i druge, za trenutkom kad se nisu okrenuli i otišli.
Iluzorno od Vlade očekivati bilo kakav moralni čin. Makar nekakvu ispriku. A kamo li ostavku.
Mislim da nisu niti svjesni što će im Index, a i dio nezavisnih medija raditi.
Dame i gospodo, today is the first day of rest of your political life.
Ili hrvatski: Prvi dan sptrmopizda.— Spectator (@SpectatorHR) August 7, 2022
Uništeni sustav javnog zdravstva oteo je pravo na život Vladimiru Matijaniću
