Poznam ja svakog vraga. To je valjda kad si stalno u pokretu, srećeš ljude, pričaš s njima, slušaš, pamtiš, nekad i zaboraviš. Jebiga, takav je život. Mlade dane u poslovnoj karijeri proveo sam radeći u tvornici. Od pola sedam do pola tri. Onda se jurilo kući, uz put pokupiti djecu iz vrtića, kuhalo se ili podgrijavalo skuhano dan ranije ili tog jutra jako rano. Pa igranje s djecom, ako su bili školarci pomaganje u učenju. Imao sam kolegicu koja ih je imala petero. Svi čisti, uredni, pristojni. Bilo ih je naprosto milina gledati na tvorničkim dočecima Djeda Mraza, u dvorani Dverce u Ilici. A ona, feš baba, dotjerana, samouvjerena, uzor svim referentima. Svaki onaj posao koji je bio složen i težak, povjeravao sam njoj. Uspješna u poslu, brižna majka petero djece, nad kojima je bdjela poput kopca.
Gledam danas roditelje odgojitelje. Kojima je uskraćena gradska lova, jerbo love nema, a i da je ima, ne vidim zakaj bi ja iz svog dijela prireza plaćao nekome da si odgaja i čuva dijete. Za odgoj i čuvanje djeteta od strane roditelja brine se zakon. A u zakonu je zateftereno da je obaveza svakog roditelja voditi računa o djetetu. Tako nekako.
Dakle, naštancaš troje djece, jedno drugom do uha, samoproglasiš se roditeljem odgojiteljem i lova iz gradske kase curi u džep da bi ti odgajao svoju djecu. Toga ima samo još u zemlji Dembeliji. Ne zamaram se općepoznatim detaljima, koliko se moglo napraviti vrtića za tu lovu koju je poklonio nastrani Bandić u želji za kupovinom glasova. Ja, kvaran kakav jesam, naravno da razmišljam o nekim detaljima.
Ako si po zanimanju pedikerka, posao baš i nije išao, ali je išlo rađanje, prijavila si se za bit roditeljica odgojiteljica, pa imaš vremena objavljivat pizdarije na FB profilu Kristina – nokti, novi profil, a Grad Zagreb ti je za posao odgoja svoje djece davao plaću, pa postavljam pitanje:
Nije li neodgovorno plaćati za neki posao nekoga tko za to nije educiran za odgoj djece? Naročito što se radi o općoj lovi.
Naravno da ćete mi reći da je pitanje blesavo, jer tko može bolje odgojiti dijete od majke pune brige i ljubavi. I tu ste u pravu. Ali pitam ja dalje, jer sam pokvaren, A zašto onda monetizacija majčinske pažnje i ljubavi?
[URIS id=42737]Ovih dana gledamo kako se skupljaju roditelji odgojitelji i kako protestiraju protiv ukidanja mjere, točnije protiv presušivanja izvora dotoka love u njihove džepove. Pokvarenjak u meni, poučen životnim iskustvom pita se.
Ako tvornički radnici štrajkaju, pati proizvodnja. Tko čuva djecu dok se oni dernjanju po Zagrebu, tko obavlja ajmo reć posao za koji su plaćeni? To što majke manipuliraju djecom, vješajući na njih različite natpise, nipošto se ne naziva odgoj. više bih rekao da je to neodgoj.
Sada čitam da će postaviti šator. Ako bude šator, gdje će biti djeca po ovoj zimi? U šatoru? Mislim da bi tu mogao nastati problem čak i sa našim ovako kilavim socijalnim službama. A kampiranje i dobivanje love ne ide. Osim ako nisi branitelj. Hoće li biti i plinskih boca, kao druga spontana i originalna ideja?
Poznajem cijeli niz obitelji koji imaju troje ili više djece. I sve štima. Ljudi rade, muče se, odgajaju djecu, tuguju i brinu kada su bolesna, korite baka servis ako ustreba, djeci ne fali ništa.
Ni roditeljima te djece. Čak ni radne navike.
