Dakle, veliki uspjeh Vlade Andreja Plenkovića je na dohvat ruke.
Ulazak u Schengen. Pa ćemo biti Antemurale Christianitatis, iliti Predziđe kršćanstva.
Ulazak u Schengen nije lagan posao. Moraš biti poslušan, reagirati na svaki mig gospodara iz Bruxellesa, čučati na zadnjim nogama i isplaženog jezika poslušno i umiljato kevtati. Kad te gospodar udari nogom, ne smiješ cviliti, niti režati, moraš se praviti kao da si sretan. Ako treba, namjesti se da te još koji puta udari. I onda, nakon godina i godina ulizivanja gospodaru, jednog dana, u dvorištu postave pseću kućicu i vežu te lancem, dugačkim taman toliko da možeš doći do ulaznih vrata u dvorište i odgristi komad hlača s guzice onoga koji pokušava ući nepozvan, ali i toliko dugačak da ti brani ulazak u kuću.
Na kućici su ti napisali ime, stavili lanac i pokazali ti gdje ti je mjesto.
Vremena se mijenjaju, ali običaji ostaju. Danas se predziđem kršćanstva postaje beskrajnim pregovaranjima, ulizivanjem, ravnanjem leđa i razbijanjem zubi onima koji nisu iste vjere, a koje ulove na granici. Nekada se predziđem kršćanstva postajalo poveljama, bulama, pismima kraljeva ili papa vladarima na ovim područjima. Lijepo ti Papa krasopisom napiše da si Antemurale Christianitatis, dolje nakaplje vosak i opali pečatinu i pošalje ti pismo. I onda si postao čuvar vrijednosti Europe. Bez ulizivanja, bez kevtanja, lizanja cipela.
Bilo je to doba snažnog pritiska Turaka na Dalmaciju, kad se činilo da bi cijela ta hrvatska pokrajina mogla pasti pod tursku vlast, kao što se to ranije dogodilo s Bosnom
Sintagma „Predziđe kršćanstva“ ili „latinski „Antemurale christinaitis“ prati Hrvate još od 1519., i ako se neslužbeno koristila i 30-ak godina ranije u raznim neformalnim i formalnim prepiskama.
Upravo je sutra, 12. prosinca 2021. obljetnica, pet stotina i treća od kada je papa Leon X u pismu Petru Berislaviću napisao da su Hrvati predziđe kršćanstva. Tuđi kurac za po gloginjama mlatit.
Samo ukazom. Ti si sada predziđe Europe, koja može mirno spavati, jer zna da je ti čuvaš. Zna da sabljom, cokulom i pushbackom čuvaš njene vrijednosti. Vrijednosti Europe koje se značajno razlikuju od sablje, cokule i pushbacka, jer kada čuju za sablju, cokulu ili pushback, ko fol se strašno iznenade, ma uvrijede se. Jer postoje stvari koje ne žele znati. To ne rade oni, to rade oni drugi za njih. Europa ima samo jedan zadatak, razvijati se u miru i blagostanju, neometana od bilo koga.
Jer imaju psa čuvara u dvorištu, vezanog lancem, taman toliko dugim da može ogrist za guzicu neželjenog uljeza, ali i toliko dugim da nikada u njenu kuću ući neće.
