Ona dimenzija domoljublja o kojoj se ne piše nikako, sve više se kristalizira.
Lijepo je voljeti svoju domovinu.
I ja je volim i borio sam se za nju.
Domovinu vole i oni koji su kada se trebalo boriti pobjegli van, neki su potegli čak i do Amerike. I tamo pjevali o ljubavi prema domovini. Da bi sada željeli biti predsjednici
A mnogi im vjeruju, vjeruju u njihovu bezgraničnu ljubav, onako iz daljine.
Jer nikada nisu čuli za Giannu Nannini koja pjeva:
Lontano dagli occhi
lontano dal cuore
Daleko od očiju,
daleko od srca.
Tako je to uvijek, osim kod naših domoljuba.
Što su dalje pobjegli, to je više vole.
Ljubav prema domovini je lijepa dok je platonska.
Nekonzumirana.
Kada dođe do konzumacije, onda više nema ljubavi. Nego seks.
Jebačina.
Kada voliš domovinu toliko da je žestoko jebeš.
Strastveno i beskrajno.
Čitam komentare povodom sječe ministara i ministarki.
Pa pišu da odlaze pravi domoljubi.
Koji su domovinu voljeli jako
Ali ne platonski.
Nego su je žestoko izjebali.
Onako šoferski.
Jebali su je do besvijesti, na zadnjem sjedištu Mercedesa parkiranog na nekakvom pašnjaku na Braču, jer im je gajba od dva i pol miliona kuna u Zagrebu bila predaleko, a i kuća sa pečenjarom od 150 kvadrata isto.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Vozim gradom. Zaustavljam se na semaforu, na parkirnom mjestu tik do mene poprijeko parkiran policijski auto. Besprijekorno čist, Sigurnost i povjerenje, logo koji je...
Čitam da je najpodliji, uz Ivu Sanadera i Vilija Beroša, lopov koji je haračio na ovim prostorima, Andrija Mikulić, zatražio ostvarenje prava 6+6. Šest...